GEORGE WEIGEL

Najpoznatiji biograf Ivana Pavla II. poručio kardinalima da prestanu ‘iznova pisati povijest Crkve’

“Doprinosi pape Franje katoličkom životu su dovoljno očiti da im ne treba promocija u vidu falsificiranja povijesti ili blaćenja braće i sestara u Kristu”, poručio je Wiegel

najpoznatiji biograf ivana pavla ii george weigel upozorio na falsificiranje povijesti u korist pape franje

Foto: duke.edu

Američki publicist, politički i društveni aktivist te autor najprodavanije i po mnogima najbolje biografije svetog pape Ivana Pavla II., George Weigel, snažno je ustao protiv onoga što percipira kao “ponovno pisanje povijesti” od strane onih koji misle da tako podržavaju Papu.

U tekstu za Catholic World Report, Weigel se osvrnuo na svojevrsni povijesni revizionizam nekih crkvenih velikodostojnika za koje se smatra da su bliski sadašnjem Svetom Ocu, pri čemu se posebno dotaknuo novopečenog kardinala i upravitelja Dikasterija za laike, obitelj i život Kevina Farrella, optuživši ga da je “čini se, zaboravio da je Ivana Pavao II. ikada i postojao”.

Kardinal Farrell nedavno je u intervjuu za Catholic News Service pohvalio “veliku karizmu pape Franje” naglasivši kako se ljudi okupljaju oko njega kao i “zadivljujuć način” na koji se odnosi prema ljudima, zaključivši kako je tako nešto bilo nepoznato i nečuveno prije dvadeset godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osvrnuvši se na te navode, Weigel je uzvratio: “Doista? Je li Ivana Pavla II. možda upucao neki uljez u njegovom stanu, ušuljavši se pored Švicarke garde? Ili ga je upucao mogući ubojica iz gomile koju je tijekom 25 godina poljski papa redovito privlačio na Trg svetog Petra? Je li kardinal Farrell zaboravio kako je netom prije no što su odjeknuli pucnjevi Mehmeta Ali Agce, Ivan Pavao vratio majci malo dijete koje je primio i blagoslovio? U svibnju je prošlo 35 godina od tog događaja. To znači da je apsurdno reći kako je ‘prije dvadeset godina bilo nepoznato i nečuveno’ da papa ide među ljude i prigrli one koji su se okupljali oko njega.”

“Nanovo pisanje povijesti”, nastavlja Weigel, “često ide ruku pod ruku s pokušajima da se slavi papa Franjino dobrodošlo naglašavanje Božjeg milosrđa – još jedne ključne teme Ivana Pavla II. – suptilno preuzimajući stereotipe sekularnog svijeta o katoličkim vođama prije Franje kao skučenim, pravilima opsjednutim, reakcionarima”.

Biograf Ivana Pavla II. također je kritizirao Farrellovo suprotstavljanje “susreta sa živim Kristom” s jedne naspram pravila i regulacija s druge strane, savjetovavši njega i ostale koji slave “ono što percipiraju Franjinom revolucijom” da se suzdrže od oštrih biblijskih analogija koje upotrebljavaju protiv onih koji brane tradicionalno crkveno učenje o braku (Weigel je ovdje vjerojatno mislio na austrijskog kardinala Christopha Schönborna koji je u jednom intervjuu biskupe koji su se bojali možebitne promjene nauka o pričesti razvedenih i ponovno vjenčanih tijekom prve Sinode, usporedio sa starijim bratom iz prispodobe o izgubljenom sinu, op.a.)

Na samom kraju teksta George Weigel je zaključio kako ovakve stvari ne pomažu ni samom papi Franji:

“Doprinosi pape Franje katoličkom životu su dovoljno očiti da im ne treba promocija u vidu falsificiranja povijesti, igranja na svjetovne kritike Crkve ili blaćenja braće i sestara u Kristu. Takve taktike ne pomažu ni Svetom Ocu ni novoj evangelizaciji.”

Tino Krvavica | Bitno.net


Objavljeno: 2. prosinca 2016.

Možda vam se svidi