Uništene kuće, nedostatak hrane, vode i lijekova, nasilje, pljačke, ljudi u bijegu. U Siriji, nakon 11 godina sukob nije završio, ali se o tom ratu, kao i o brojnim drugima, gotovo više ne govori. Ta zemlja, u kojoj su mnogi gradovi svedeni na hrpe ruševina, oplakuje pola milijuna mrtvih i ima više od 11 i pol milijuna interno i eksterno raseljenih osoba. Danas, na godišnjicu početka sukoba, u Damasku započinje konferencija pod naslovom „Crkva, Dom ljubavi – sinodalnost i koordinacija“, koju je organizirao Zbor za istočne Crkve. U njezinu su središtu slušanje, dijalog, budućnost kršćanskih zajednica, ali i hitni problemi i potrebe tog napaćenog naroda. Nemojte dopustiti da umre nada – ustrajni je poticaj nuncija u Damasku, kardinala Marija Zenarija, dok zemlja izlazi „iz dosega medijskih radara“ i ulazi u svojevrsni „zaborav“.

Osvrnuvši se u razgovoru za Vatikanski radio – Vatican News na tu žalosnu obljetnicu, na 11-godišnji sukob, nuncij je kazao da je riječ o tužnoj obljetnici prije svega zbog toga što rat još nije završio, ali i zato što se već nekoliko godina čini da je Sirija nestala iz dosega medijskih radara. Njezino je mjesto najprije zauzela kriza u Libanonu, potom COVID-19, a sada rat u Ukrajini.

Nemojte dopustiti da umre nada – to nuncij ustrajno ponavlja. Međutim, u odnosu na oko pola milijuna poginulih u tom ratu, na oko 5,5 milijuna onih koji su pobjegli i još 6 milijuna interno raseljenih osoba, kardinal Zenari je napomenuo da je, nažalost, nada nestala iz srca brojnih osoba, a posebno iz srca mladih koji ne vide budućnost u svojoj zemlji te pokušavaju emigrirati. Narod bez mladih, k tomu kvalificiranih, narod je bez budućnosti. Sirijska je do sada najteža humanitarna katastrofa, koju je prouzročio čovjek, nakon Drugoga svjetskog rata. Još uvijek nema znakova obnove i pokretanja gospodarstva. Štoviše, na svemu je tomu teret sankcija. Mirovni je proces, prema odredbama Rezolucije 2254 Ujedinjenih naroda, blokiran. Jedino siromaštvo napreduje velikim koracima. Ljudi sada govore o gospodarskom ratu – istaknuo je nuncij.

Na novinarovu primjedbu kako je više od 60% stanovništva pogođeno prehrambenom nesigurnošću, kardinal Zenari je rekao da nema dovoljno kruha, a sada, s ratom u Ukrajini, ni brašna, osim ostalih osnovnih potrepština. Pritom je spomenuo konferenciju koja se od danas do 17. ožujka održava u Damasku, na kojoj će biti prisutan i kardinal Leonardo Sandri, pročelnik Zbora za istočne Crkve, te kazao da će na njoj nastojati napraviti programe kako bi bratski podijelili pet kruhova i dvije ribe.

Što se pak tiče odlaska kršćana iz zemlje, kardinal je kazao da je ovih godina više od polovice, a možda i dvije trećine, kršćana napustilo Siriju. U tim sukobima manjinske su skupine najslabija karika u lancu. Neizlječiva je to rana za te Istočne Crkve sui iuris, ali je i velika šteta za samo sirijsko društvo. Kršćani, prisutni na Bliskom istoku već dvije tisuće godina, dali su značajan prinos razvoju svoje zemlje, posebno na području obrazovanja i zdravstva, s vrlo učinkovitim i cijenjenim školama i bolnicama – istaknuo je nuncij te dodao – Prisutnost kršćana bi se, u odnosu na samo sirijsko društvo, mogla usporediti s prozorom otvorenim prema svijetu. Kršćani obično imaju otvoren i tolerantan mentalitet. Za svaku kršćansku obitelj koja emigrira, prozor se postupno zatvara.

Nuncij je potom sa žalošću primijetio kako je do prije nekoliko godina primao telefonske pozive iz raznih dijelova svijeta radi intervjua i informacija o sirijskom sukobu. Sada – rekao je – telefon više ne zvoni. To je još jedna ozbiljna nesreća koja pogađa Siriju; to da je pala u zaborav, a taj zaborav ljude jako boli.

Osvrnuvši se na vijesti o Sirijcima koji su, navodno, u ruskom angažmanu, otišli boriti se u Ukrajinu, nuncij je primijetio da se nešto slično prije nekoliko godina dogodilo u Libiji; sirijski su se plaćenici našli u borbi na suprotnim stranama. I to je još jedna nesreća koju uzrokuje rat, koji je tvornica koja proizvodi sve vrste nevolja: žrtve, uništene kvartove i sela, izbjeglice, štete na društvenom tkivu, raspad obitelji, nasilje, siromaštvo, nedostatak posla, drogu i brojna druga zla. Brojni mladi ostali su bez posla, naučili su rukovati oružjem te ulaze u vojsku za nekoliko stotina dolara.

Na pitanje kako se iz Sirije gleda na rat u Ukrajini, nuncij je kazao da se ljudi, općenito, ne usude izraziti. Pridružujem se više puta ponovljenom snažnom upozorenju pape Franje da se ušutka oružje i zaustavi to krvoproliće. Čini mi se da i izmučena Sirija dobro shvaća, iz iskustva, taj hitan apel. Žalosno je vidjeti kako se u Ukrajini ponavljaju iste mučne slike boli viđene u Siriji: uništene gradske četvrti, mrtvi, milijuni izbjeglica, uporaba nekonvencionalnoga oružja kao što su kasetne bombe, bombardiranje bolnica i škola. Žalosno je vidjeti potpuno isti silazak u pakao koji smo vidjeli u Siriji – istaknuo je nuncij te na kraju kazao kako se može reći da ljudi, kojoj god konfesiji pripadali, već 11 godina žive neprekidnu korizmu i post. Važno je stoga, prije svega, ostati im blizu i biti solidarni.