Praksa Katoličke Crkve da čuva relikvije svetaca ima dugu povijest koja potječe još iz prvih stoljeća naše vjere, no manje je poznato da je nekada postojala stoljećima duga tradicija čuvanja papinskih srca.

Ako uđete u crkvu svetog Vincenta i Anastazija smještenu u blizini fontane di Trevi u Rimu, unutra ćete pronaći balzamirana srca dvadeset dvojice papa, od pape Siksta V. (koji je služio od 1585. do 1590.) pa sve do pape Lava XIII. (od 1878. do 1903.). Papa s kojim je prekinuta tradicija bio je Pio X.

Nažalost, niti jedan od papa čije je srce sačuvano u crkvi nije kanoniziran iako ih je nekolicina blaženika ili časnih slugu Božjih.

No, kako su srca uopće završila u ovoj crkvi? Church Pop navodi da je tijekom 16. i 19. stoljeća bio običaj ukloniti srce i okolno tkivo s preminule osobe kako bi se spriječilo raspadanje tijela dok se pripremao pogreb. Umjesto da bace srca ili ih pokopaju s osobom, ljudi su odlučili balzamirati srca papa i pohraniti ih u ovu crkvu, pa se razvio takav običaj.

Iako je Ivan Pavao II.  2002. godine dao crkvu svetog Vincenta i Anastazija na korištenje Bugarskoj pravoslavnoj Crkvi, srca dvadeset dvojice papa u njoj su ostala do danas.

Crkva također sadrži veliki broj darova u obliku metalnih ukrasa s prikazom Presvetog Srca Isusova. Katolici su ih godinama ostavljali u znak zahvalnosti za uslišane molitve.