Kardinal Müller upozorio na ‘antropološki nihilizam’: Ideja o nadčovjeku nije božanska, nego dijabolično nečovječna

Njemački kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, upozorio je na opasnost koja bi mogla dovesti do “kolektivnog samoubojstva” čovječanstva, prenosi CNA.

“Kršćanstvo promiče civilizaciju života, predstavljajući izazov kulturi antropološkog nihilizma, koja bi mogla rezultirati kolektivnim samoubojstvom čovječanstva”, istaknuo je kardinal u predavanju za 14. Svjetski kongres obitelji, koji se od 30. rujna do 2. listopada održao u Meksiku.

U svojem predavanju, Müller je istaknuo da “nihilizam, to jest, ‘osjećaj novoga doba’ prema kojemu je ‘sȃm Bog mrtav’, kako je napisao Hegel, može dovesti do osjećaja ‘kako nema ničega lošeg u ljudskom bivanju te je sve što ga zadovoljava dopušteno, ako vjerujemo u divan božanski razum iznad i unutar svega što postoji u njegovu stvaranju'”.

U predavanju naslovljenom “Čovjek na sliku i priliku Božju: Manifest protiv antropološkog nihilizma”, kardinal se osvrnuo na teze koje je iznosio “prorok postkršćanskog nihilizma” Nietzsche, koji je proglasio “smrt Boga”, kao i na teze povjesničara Yuvala Noaha Hararija, koji je postao “nešto poput gurua tzv. trans- i posthumanizma”.

Kardinal Müller istaknuo je kako bi “kao povjesničar, Harari trebao znati kako brzo vizija božanskog nadčovjeka može postati dijabolično nečovječna. Dvadeseto je stoljeće to okrutno pokazalo u zapadnoj i istočnoj Europi, a posebno u Njemačkoj i Rusiji”.

“Ako čovjek prestane biti bićem na sliku i priliku trojedinog Boga, onda tone u dubine antropološkog nihilizma”, upozorio je njemački kardinal.

“Antropološkom nihilizmu otac je ponos bića koje želi postati kao Bog (Post 3:5) i želi uspostaviti razliku između dobra i zla, istine i laži za sebe”, rekao je Müller, navodeći primjere od blagih – poput onih koji si “zatežu i pomlađuju lice i tijelo” – pa do ekstremnih, kao što je transhumanizam.

“Kada čovjek obožava stvorenje umjesto Stvoritelja, gubi slavu sinova i prijatelja Božjih”, ističe bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere.

Naglašavajući druga lica antropološkog nihilizma, Müller ističe “neprijateljstvo prema životu” koje se očituje u poimanju “ubijanja djece u majčinoj utrobi kao ljudskog prava” s jedne, i “utilitarnog zahtjeva tzv. ‘milosrdne smrti’ (eutanazije) za ‘potrošena’ ili ljudska bića koja više nisu ‘iskoristiva'”.

“No truli plodovi antropološkog nihilizma također se očituju i u propitivanju braka između muškarca i žene, koji se poima samo jednom od mnogobrojnih mogućnosti orgijskog uživanja seksualnog zadovoljstva bez predanja u ljubavi i transcendiranja sebe u trećoj osobi, to jest djetetu kao plodu ljubavi i utrobe roditelja”, dodao je.

Tako se poništava veza između braka i plodonosnosti “kojom je Stvoritelj blagoslovio muškarca i ženu kako bi mogli prenositi, očuvati i promicati po Bogu stvoren život”, zaključio je Müller.

Kardinal se potom osvrnuo i na pitanje rodne ideologije, rekavši kako ona uvodi lažnu distinkciju između biološkog spola i roda kao sociokulturnog konstrukta.

“Osim što je biologijski dokazana činjenica da stvarna promjena spola nije moguća, fikcija slobodnog odabira roda znači nijekanje Božje volje za osobu. Svako ljudsko biće postoji u svojoj tjelesnoj prirodi jedino u muškom ili ženskom izrazu”, rekao je bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere i dodao:

“Rodna ideologija, koju nedvojbeno možemo označiti dijelom antropološkog nihilizma, muškarcima i ženama uskraćuje njihove vlastite mogućnosti. Muškarac, zahvaljujući svojoj duhovnoj i tjelesnoj naravi, ima mogućnost postati muž koji voli svoju ženu i otac odan svojoj djeci. Ali ne može postati ženom ili majkom drugoj osobi, a da ne izda samoga sebe”.

Nitko ne može – iznio je potom kardinal – “reformirati ili modernizirati Kristov nauk, ‘jer je on sam (svojim Utjelovljenjem) sa sobom donio svu novost i modernizam koja obnavlja i oživljuje čovjeka'”, kako je rekao sv. Irenej Lyonski, kojega je papa Franjo nedavno proglasio crkvenim naučiteljem.

“Antropološki nihilizam postaje vrlo opasnim za Crkvu kada čak i katolički teolozi na ključnim položajima više ne pretpostavljaju povijesnu jedinstvenost i nenatkriljivo otkrivenje Boga u Isusu Kristu, nego se umjesto toga upuštaju u perverzne kompromise s posthumanizmom, samo kako bi Crkva ‘preživjela’ kao društvena organizacija u modernome svijetu bez Boga”, rekao je Müller.

Za takvu su “teologiju bez Boga”, upozorava Müller, “stvaranje i savez, Utjelovljenje i Isusova žrtva na križu te njegovo tjelesno uskrsnuće” tek simboli mitskoga tipa.

“Da je kršćanstvo samo zbroj različitih pogleda na nespoznatljivo božansko”, dodaje kardinal, “onda se za njega ne bi bilo vrijedno boriti, patiti i umrijeti za Kristovu istinu”. Međutim, “naša vjera u Boga i Oca Isusa Krista nadvladava kulturu smrti i antropološki nihilizam. Vjera nas otvara kulturi života u ljubavi trojedinog Boga, jer smo od sužanjstva prolaznosti oslobođeni za slobodu i slavu djece Božje”, zaključuje kardinal Müller.