Napredni Zapad iz dana u dan otkriva svoje pravo lice i značenje tzv. naprednosti i slobode – slobode od temeljnog moralnog zakona koje se pretvara u robovanje vlastitim interesima i ugodama. Posljednji primjer stiže nam iz Kanade u kojoj je rađanje djeteta s Downovim sindromom postalo gotovo društveno neprihvatljiva odluka.

Nakon što je saznala da njezino dijete ima Downov sindrom Julie Faucher odmah je pomislila kako je pobačaj najbolje rješenje, no njezin suprug Nathan nije se složio s njezinim razmišljanjem.

– Za mene, bilo je neupitno da roditelj ne može biti sretan s djetetom koje ima Downov sindrom i da ga ne treba zadržati. No muž mi je rekao kako za njega to baš i nije neupitno – prepričava Julie.

Zbunjeni roditelji odlučili su potražiti pomoć i savjet liječnika, no ono što su doživjeli od onih koji su se zakleli kako će štititi svaki ljudski život zaprepastilo ih je. Umjesto podrške i odgovora na njihovo pitanje što znači imati dijete s Downovim sindromom, liječnici su ih nagovarali na pobačaj.

Njihovo iskustvo međutim nije iznimka. U emisiji na ICI Radio Canada iznesen je podatak prema kojemu jedno od 800 kanadske djece ima trisomiju 21, no kako ovaj omjer nije realan budući da se 90% roditelja koji prenatalnom dijagnostikom otkriju kako njihovo dijete ima poremećaj kromosoma odlučuje na pobačaj. Od 2012. godine Kanada svim roditeljima omogućava besplatne testove probira na sindrom Down, a 60% trudnica odlučuje se iskoristiti ovaj “dar” države. Ovakvim pristupom države i liječnika roditeljima se suptilno, a potom i otvoreno sugerira kako je pobačaj djeteta s Downovim sindromom ne samo prihvatljiv već i nužan, a roditelji koji se ipak odluče zadržati svoje dijete proglašavaju se “blesavima” što potvrđuje i svjedočanstvo jednoga od takvih roditelja.

– Ako se odlučite zadržati dijete, gledaju vas kao da ste poremećeni – kaže Marc čije najmlađe od troje djece ima Downov sindrom. Njegovu suprugu Stephanie na svakom su pregledu nagovarali na pobačaj i pitali je li sigurna da želi sačuvati trudnoću.

Ove slučajeve komentirao je i Antoine Payot, liječnik iz Sveučilišne bolnice Sainte-Justine iz Montréala.

– Mnogi parovi moraju se, nažalost, braniti od pobačaja jer ih sustav redovito nagovara na prekid trudnoće – kazao je Payot.

Priča iz Kanade podsjeća nas na primjer Danske koja je 2004. godine praktički krenula s postupkom eliminacije svih osoba zahvaćenih Downovim sindromom omogućivši preko Agencije za zaštitu zdravlja besplatne prenatalne testove na Downov sindrom kako bi se “eliminirao defektni zametak”. Cilj: ostvarenje “Down Syndrome Free” države (bez Downova sindroma) i to do 2030. godine, te ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda (!) – zastrašujuće, ali istinito – na temelju ubojstva.

Stvaranje “savršenog društva” prema kriterijima samoproglašenih “savršenih ljudi” bila je nažalost česta pojava u povijesti čovječanstva koja se redovito pretvarala u pakao na zemlji, a izazov za kršćansko svjedočenje evanđeoske ljubavi u ovakvom svijetu postaje sve veći.

Na kraju, prisjetimo se dirljivog svjedočanstva Clare Gaymard, kćeri Jérômea Lejeunea, koji je otkrio Downov sindrom. Clare je ispričala kako je jednog dana mladić s Downovim sindromom došao u ured njezina oca grčevito plačući. Majka dječaka mu je objasnila kako je na televiziji slušala raspravu o mogućnosti eliminacije nerođene djece s Downovim sindromom. Mladić je zagrlio Lejeunea, moleći ga: “Doktore, žele nas sve ubiti! Molim vas zaštite nas, preslabi smo, ne znamo se zaštiti sami!“ U tom trenutku dr. Lejeune je odlučio posvetiti svoj život obrani tih nedužnih ljudskih bića. U današnje vrijeme svi su kršćani pozvani biti dr. Lejeune.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net