“Nisam mogao pojmiti da je usred Europe mogao izbiti tako krvoločan rat. Počelo se pucati i bilo je malo pomoći za djecu i starije. Jednostavno sam morao nešto učiniti. Morao sam pomoći”, izjavio je u razgovoru za Jutarnji list Helge Meyer, Danac koji će u prosincu navršiti 72 godine.

Meyer, nadimka “Ludi Danac”, sudjelovao je u svim ratovima koji su izbili na području bivše Jugoslavije, među ostalim, u Domovinskom ratu, ratu u BiH, ratu na Kosovu…

U svom posebno opremljenom Chevrolet Camaru diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine prevozio je u ratne zone i opkoljene gradove hranu, zavoje, lijekove, igračke i pisma. Kaže kako je obišao gotovo sve hrvatske gradove na fronti, ali mu se posebno u sjećanje urezao Vukovar.

“Išao sam na Balkan u turama. Svaka tura najčešće je trajala dva do pet dana jednom mjesečno, a nekada sam dolazio i dva puta mjesečno. Ovisno o tome gdje i kada bi izbio novi sukob”, poručio je Meyer novinarki Jutarnjeg, dodavši kako ga je svaka tura stajala tisuću maraka koje je financirao iz vlastitog džepa. Tijekom nekoliko godina odvozio je 160 takvih tura.

Unatoč opasnom vojničkom izgledu i autu (vozilo je također imalo svoj nadimak – Bosnia Express) zbog kojeg su neki mislili da je špijun ili, pak, da dolazi iz budućnosti, najviše su ga voljela djeca.

Kaže kako nikad neće zaboraviti reakcije djece kojoj je barem na trenutak skrenuo misli s prizora na razorene domove i izgubljene članove obitelji. Neki su vrištali od sreće, odmah uskačući u vozilo koje ih se dojmilo, dok bi drugi bezizražajnog lica primili dar, vjerojatno zauvijek u šoku od ratnih strahota koje su proživjeli.

Chevrolet Camaro kojim je Helge Meyer, nadimka Božji Rambo, putova Hrvatskom i BiH/Foto: gottes-rambo.com

Iako je bio obučen kao vojnik te pripadnik antiterorističke jedinice, tvrdi kako nikada nije nosio oružje tijekom svojih humanitarnih misija po Balkanu. Kako sam tvrdi, jedino oružje bila je njegova Biblija. Zato je uz “Ludi Danac” dobio nadimak i “Božji Rambo.”

“Taj mi je nadimak nadjenuo svećenik u vojnoj bazi Rhein-Main. Kao specijalac sam izučen u borilačkim vještinama, no moje je jedino oružje moja ratna Biblija. Otuda nadimak. Iako, izučen sam i kao snajperist, no to samo kad moram”, rekao je Meyer, objasnivši važnost koju Biblija ima za njega.

“Moja ratna Biblija označava posebnu povezanost s Bogom. Naime, ja sam sklopio dogovor s Gospodinom: On će me voditi kroz ratni Balkan a da se meni ili Camaru ništa loše ne dogodi, a ja sam se zavjetovao da ću svaku stranicu Biblije, njih 1500, zauzvrat obojiti u zlatno.”

Njegova obitelj nije blagonaklono gledala na pothvate koje je poduzimao u ratnoj zoni.

“Počeli su se bojati za moj život. Obitelj me smatrala ludim, a ja sam im uvijek govorio da mi je Bog obećao da se meni i Camaru neće ništa dogoditi. Tako je bilo, svatko je održao svoju stranu dogovora.”

Njegova Biblija je, kako je i obećao, pozlaćenih stranica i prepuna osobnih bilješki s datumom upisa.

Unatoč svojim herojskim postupcima, kao što je dovoz lijekova i ostalih potrepština u gradove pod opsadom, poput Sarajeva, ističe:

“Ne, nisam ja heroj, samo običan čovjek koji vjeruje u Boga. On me stvorio da mogu sve preživjeti i to mi je dovoljno. Nisam heroj, ali poznavao sam heroje, koji sada, nažalost, počivaju pod zemljom.”

Helge Meyer objavio je knjigu o svojim ratnim iskustvima, a danas se u njemačkoj produkciji o ovom neopjevanom heroju Domovinskog rata snima i film.

Cijelu priču pročitajte OVDJE.

Bitno.net