Središnjoj proslavi u nedjelju 16. veljače prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio fra Antonio Musa, župnik hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu te tajnik i član Uprave Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za SAD i Kanadu, a ujedno i doktorand iz područja homiletike na Aquinas Institutu u St. Louisu.

Prvoga dana trodnevnice, u četvrtak 13. veljače, župna se zajednica okupila u čašćenju Presvetoga oltarskoga sakramenta, sabrana najprije u meditaciji te u dubokom promišljanju u šutnji, prikazujući Kristu stvarno prisutnome ne samo svoje molitve i prošnje, već i molitve za dobrobit cijele zajednice i Crkve. Razmatranje je nastavljeno molitvom otajstava svjetla svete krunice koja imaju posebnu kristološku težinu jer iznose najvažnije trenutke iz Gospodinova javnoga djelovanja. Nakon euharistijskog klanjanja uslijedila je sveta misa. U svojoj homiliji fra Musa osvrnuo se na evanđeoski odlomak o ženi koja je od Isusa zatražila da joj ozdravi kćer od zloduha, prispodobivši čežnju te majke čežnjama koje smo svi mi nekada u životu iskusili – čežnji za prihvaćanjem, za zajednicom, za Božjim ozdravljenjem – jer Bog je jedini koji nam može dati pravo ozdravljenje i pravi smisao. “Tu također ne smijemo smetnuti s uma”, naglašava fra Musa, “da iste čežnje dijele i naši bližnji, naša braća i sestre u Kristu, a mi smo pozvani osluhnuti ih i biti tu za njih. Pravi primjer u tome imamo u blaženom kardinalu Stepincu koji je također bio i brat i čovjek koji je bio dio zajednice i koji je imao sluha za potrebe drugih, dok je u vlastitim čežnjama pronalazio hranu i nepokolebljivu vjeru koja ga je dovela do toga da je postao uzorom svetosti i istinskog predanja Kristu. Također, osvrnuo se i na život bl. Alojzija Stepinca, iznoseći neke zanimljivosti iz njegove biografije kako bismo se lakše mogli prispodobiti njemu kao osobi koja je dijelila svakodnevnicu mnogih ljudi u izazovnim vremenima tokom i između dvaju svjetskih ratova”.

Drugi dan trodnevne priprave, petak 14. veljače, donio je također euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Antonio Musa u koncelebraciji sa župnikom domaćinom vlč. Markom. Fra Musa svoju je homiliju usmjerio u temu ufanja kao jedne od važnijih kršćanskih vrlina. Retorički se pitavši „odakle dolazimo i kamo idemo?“ nameće se naoko „filozofski“ odgovor „idem tamo odakle dolazim“, koji u svojoj biti predstavlja naše vjerovanje i naše ufanje da se na koncu svojega života vraćamo Bogu od kojega smo došli. Ufanje označava nešto što nadilazi našu ljudsku snagu i pamet, odnosno nešto što dolazi po Božjoj milosti i proviđenju – nešto veće od nas. Divan primjer takvoga ufanja jest upravo blaženi Alojzije Stepinac, koji ni u vremenima najgoreg progona Crkve ostao postojan u vjeri i nepokolebljivo odan i predan Kristu. Citirao je također i propovijed blaženog kardinala s proslave apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla 1945. godine u kojoj Stepinac poziva okupljene na vjernost do posljednje kapi i posljednjega daha krvi jer znamo da prisežemo na vjernost samom Utemeljitelju Crkve – Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Fra Musa homiliju je zaključio porukom da smo pozvani, poput bl. Alojzija, imati potpuno ufanje u Krista te ga nasljedovati u odluci za Krista – Krista ljubiti, Kristu pripadati i Kristu život svoj predati, kako ovozemaljski, tako i onaj vječni.

Treći i posljednji dan trodnevnice, u subotu 15. veljače, donio je, kao i prethodna dva, euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Antonio Musa, predvoditelj uočnice bl. Alojziju Stepincu, dok je u koncelebraciji bio župnik vlč. Marko. Homilija je donijela razmatranje na temu ljubavi. Naglašavajući kako je danas riječ ljubav često ispražnjena od značenja i upotrebljavana olako, fra Musa je istaknuo kako je ona zapravo jako duboka i da od vremena najranijih crkvenih otaca sa sobom nosi uzvišeno značenje. Ljubav nije i ne može biti statična, naglašava fra Musa, ona je uvijek dinamična i poziva na aktivno djelovanje, kontekstualizirajući ju kroz riječi sv. Pavla koje danas znamo kao „hvalospjev ljubavi“. Tu se zatim dotaknuo Stepinčeve ljubavi, kako prema Bogu i Crkvi, tako i prema svome hrvatskome narodu, citirajući njegove riječi sa suđenja kada je rekao kako se „u ljubavi prema svome narodu ni od koga ne da nadvisiti“. Blaženi Stepinac dobro je razumio ljubav, razumio je da ona ne traži velika i herojska djela, već male znakove i iskrenost prema bližnjima te da se tako preko nje najbolje očituje Božji doticaj u naše živote.

Svečana proslava Stepinčeva održana je u nedjelju, 16. veljače u 11.15 sati središnjim euharistijskim slavljem kojim je predsjedao fra Antonio Musa u suslavlju sa župnikom domaćinom vlč. Štefancem. Iako je zbog teškoća uzrokovanih snježnim nevremenom odaziv vjernika bio nešto manji u odnosu na prijašnje godine, skupio se veliki broj župljana kako bi u najuzvišenijoj molitvi – svetoj misi – zahvalili Bogu za dar koji smo primili u bl. Stepincu. U svojoj homiliji fra Musa je ponovno istaknuo važnost blaženoga kardinala Stepinca u biću hrvatskoga naroda, kao svjetlonošu nepokolebljive vjere, kao čovjeka odanoga istini i prožetoga ljubavlju prema svome narodu. Fra Musa ističe – iako je živio i djelovao u vremenu tame, blaženi Alojzije nije dozvolio da tama obuzme njegovo srce i zato mi danas slavimo svjetlo njegove prisutnosti u životu i povijesti Crkve u Hrvata, a izbor toga svjetla je samo jedan – Isus Krist, koji je jedino pravo i istinsko svjetlo, svjetlo koje nema zalaza. Ističe također da, ako se želimo zvati Stepinčevim narodom, moramo slijediti njegov sveti primjer u svakodnevnom životu i ne smijemo dozvoliti da nam se srca ikada odvrate od Boga, jer naša srca za njega kucaju. Na kraju misnoga slavlja župnik Štefanec zahvalio je fra Musi na lijepim i sadržajnim katehezama prethodna tri dana kojima je dodatno približio otajstva vjere, nade i ljubavi donoseći ih kroz prizmu života i poslanja blaženoga kardinala Stepinca. Zahvalio je i svima koji su pridonijeli da proslava bude na što ljepšoj i dostojanstvenijoj razini, od onih koji su pomogli u čišćenju snijega, preko pastoralnih suradnika, čitača, zbora i orguljašice, pa sve do kolo-grupe „Hrvatsko selo“ koji su pripremili zajednički ručak.

Nakon svetoga misnog slavlja uslijedio je svečani zajednički ručak u velikoj župnoj dvorani gdje su se okupljeni župljani podružili u zajedništvu oko stola.