Forenzička analiza potvrdila je autentičnost relikvija svetog Ambrozija, kao i točnost najstarijeg prikaza tog milanskog biskupa iz četvrtog stoljeća i jednog od četvorice zapadnih otaca.

Analiza skeletona pohranjenog u milanskoj bazilici koja nosi Ambrozijevo ime, potvrdila je postojanje frakture na ključnoj kosti koju je svetac zadobio u mladosti i koja nikada nije zacijelila. O snažnim bolovima koje mu je ova ozljeda zadavala Ambrozije je pisao svojoj sestri Marcelini (također svetici).

Fraktura je uzrokovala i primjetnu asimetriju svečevog lica, koja je vidljiva i na njegovom mozaičkom portretu nastalom u prvoj polovici petog stoljeća koji se nalazi kraj njegovih posmrtnih ostataka.

U sklopu forenzičke analize potvrđeno je i da je Ambrozije u trenutku smrti imao oko 60 godina.

Analiza je provedena i na relikvijama svetog Gervazija i Protazija, mučenika iz drugog stoljeća za koje se vjerovalo da su bili braća blizanci. Njihove je relikvije pronašao sam sveti Ambrozije nakon što mu je u snu pokazano mjesto gdje su bili sahranjeni. Tijekom premještanja njihovih posmrtnih ostataka, dogodilo se čudesno ozdravljenje kojemu je svjedočio i sam Ambrozije.

Potvrđeno je kako su Gervazije i Protazije uistinu bili braća, vrlo vjerojatno blizanci, budući da su patili od iste urođene mane na kralježnici, te zbog vrlo sličnog lica. Jedan od njih je bio dekapiran i ima znakove ozljede na gležnju, dok je drugi imao ranu na ruci izazvanu udarcem oružja.

Ambrozije je nakon svoje smrti 397. godine prema vlastitoj želji sahranjen kraj dvojice braće. U devetom su stoljeću kosturi svih triju svetaca položeni u veliki porfirni sarkofag, koji je kasnije bio zatrpan, te ponovno otkriven 1864. tijekom restauracije bazilike.