Europa: Zločini iz mržnje prema kršćanima u porastu, ali se o njima šuti zbog autocenzure

Zločini iz mržnje prema kršćanima u Europi su u porastu, stoji u  izvješću objavljenom ovog tjedna, prenosi CNA.

Opservatorij za netoleranciju i diskriminaciju protiv kršćana (OIDAC) u Europi je zabilježio više od 500 protukršćanskih zločina iz mržnje, uključujući i četiri ubojstva, tijekom 2021. godine.

Od 2005. godine, ova organizacija sa sjedištem u Beču bilježi slučajeve diskriminacije i druge zločine iz mržnje protiv kršćana, koji variraju od vandalizma do ubojstava. Podaci o svim incidentima javno su dostupni i svakome provjerljivi, no izvješće se posebno osvrće i manjak medijske popraćenosti slučajeva koje popisuje.

Prema brojkama za 2021., protukršćanski zločini iz mržnje primijećeni su u 19 europskih zemalja. Bilo je 14 slučajeva fizičkog napada, a četvero kršćana je ubijeno.

Od 500-tinjak zločina iz mržnje otprilike 300 bili su vandalistički čini, poput oštećenja imovine ili oskvrnuća. Slučajeva krađe bilo je oko 80, i obuhvaćaju crkvenu imovinu, ali i posvećene hostije. Osim toga, bilo je oko 60 slučajeva podmetanja požara, od kojih je samo dio uspio.

Autori izvješća izražavaju zabrinutost da se zločine iz mržnje prema kršćanima često previđa ili ne shvaća dovoljno ozbiljno, za razliku od tretmana koji zadobivaju slučajevi islamofobije i antisemitizma.

Dio problema, navodi se u izvješću, leži u načinu razmišljanja prema kojemu kršćani u Europi ne mogu biti diskriminirani jer su u većini. No, kako navode autori, “iako manjine mogu biti ranjivije u svojoj izloženosti diskriminaciji, povijest pokazuje da je uvjerenje kako većinske skupine ne mogu biti podvrgnute diskriminaciji pogrešno i neutemeljeno”.

“Više nego o brojkama, to ovisi o tome koje skupine imaju više moći u oblikovanju političkog diskursa, diskriminaciji, vrijeđanju ili napadanju pojedinih skupina bez suočavanja s posljedicama. U isto vrijeme, važno je uspostaviti razliku između kulturalnog kršćanstva, koje u Europi još predstavlja većinu, i kršćana koji prakticiraju vjeru”.

U izvješću se također ističe manjak medijskog praćenja i svijesti o tim incidentima, a što proizlazi iz autocenzure u područjima poput obrazovanja, radnog mjesta, javne sfere, privatnih interakcija i medijskih platformi.

Među slučajevima koji su se našli u izvješću su, primjerice, i napadi koje su na crkvenu imovinu u Francuskoj u svibnju proveli lijevi ekstremisti te, u prosincu, radikalni islamisti. U kolovozu, svećenika je u Velikoj Britaniji policija podvrgnula ispitivanju jer je kraj kolodvora u Londonu naglas čitao Bibliju.

Tijekom 2021., medijske i političke grupacije izvrgavale su kršćane stereotipizaciji, dodaje se u izvješću. Kršćanske udruge zabranjivane su na društvenim mrežama zbog iznošenja vlastitih pogleda, dok je na istim platformama vrijeđanje i govor mržnje prema kršćanima bio dopušten.

U novinskim člancima, kršćanstvo se često opisivalo kao “opasna ideologija”, a vjernici kao “religijski fanatici”.

U Njemačkoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji došlo je do stvaranja “sigurnih zona” pred klinikama za pobačaje, gdje se kriminaliziraju molitve za nerođene i drugi oblici mirnog aktivizma, navodi se u izvješću.

Izvješće pokriva i poznat slučaj finske političarke Päivi Räsänen, koja je za optužena za govor mržnje jer je citirala Bibliju na temu homoseksualnosti, da bi naposljetku ipak bila oslobođena svih optužbi.

U izvješću se spominju i novi zakoni koji u dijelovima Europe nameću ideologizirano seksualno obrazovanje, koje često uključuje i rodnu teoriju, a što – prema autorima – ugrožava mogućnost roditelja da sami odrede sadržaj obrazovanja za vlastitu djecu.

Autori također problematiziraju i zakonska rješenja po kojima maloljetnici imaju pravo sami odlučivati o pobačaju i operativnim zahvatima promjene spola, kao i društveni tretman crkava tijekom pandemije koronavirusa.

U svojemu zaključku, autori pozivaju “političare, novinare i druge javne osobe” na podršku “izgradnji tolerantnijeg društva”.