Netflix je jučer objavio dokumentarni film o legendi Formule 1 Michaelu Schumacheru koji je prije osam godina na skijanju doživio tešku nesreću. Od tog trenutka informacije o njemu stižu na kapaljku, no ono što se zna jest da je u vrlo teškom stanju, a špekuliralo se i o tome je li uopće pri svijesti.

Dokumentarac je podijeljen na dva dijela: jedan govori o Schumacheru kao beskompromisnom natjecatelju koji je na stazi imao samo jedan cilj: pobijediti pod svaku cijenu, dok drugi govori o Schumacheru kao obiteljskom čovjeku kojem su supruga i dvoje djece bili na prvom mjestu.

Posebnost dokumentarca je u tome što donosi neke manje poznate detalje iz Schumacherovog života, počevši od samog početka njegove karijere koju je kao dijete iz relativno skromne obitelji gradio vozeći karting bolide s istrošenim gumama koje su bogatiji klinci bacali u smeće sve dok ga nisu primijetili menadžeri iz svijeta automobilizma.

I dok o Schumacherovoj profesionalnoj karijeri govore njegovi suradnici i najveći rivali poput Jeana Todta, Mike Häkkinena i Daemona Hilla, većinu privatnog dijela priča Schumacherova supruga Corinna s kojom se vjenčao dok još nije postao poznati vozač, a njoj se u kasnijem dijelu pridružuje i njihovo dvoje djece Mick i Gina. Zanimljiva je i sama činjenica da je Corinna pristala sudjelovati u filmu jer se od Schumacherove nesreće pokazala kao osoba koja nije dopustila da niti do najupornijih novinara dođu informacije o Michaelovom stanju ili njegova fotografija na bolesničkom krevetu.

Zato su i najviše pažnje izazvale upravo njezine izjave o Schumacheru i životu obitelji posljednjih osam godina o čemu je rekla “[Michael] je uvijek cijenio privatnost, a mi nastojimo i dalje živjeti kao obitelj, kako je Michael volio i kako još voli. Zajedno s njim radimo terapije i činimo sve kako bi mu bilo bolje i kako bi mu bilo ugodno. Nastavljamo sa životom, a privatno je privatno, kako je on uvijek govorio. Vrlo mi je važno da može nastaviti uživati u privatnosti koliko je god moguće. On je uvijek štitio nas, sad mi štitimo njega.”

O Michaelovom zdravstvenom stanju opet nismo saznali previše, ali znakovite su Corinnine riječi koja je kazala da joj “nedostaje” iako je još uvijek živ te da je “drukčiji”: “Svakog dana mi nedostaje. Ne samo meni, cijeloj obitelji, djeci, njegovom ocu, svima koji ga okružuju. Michael svima nedostaje, a tu je. Drukčiji je, ali je tu”, kazala je, dok je Michaelov sin Mick izrazio žaljenje što ne može razgovarati s ocem.

Ne znamo o čemu je sve Schumacherova supruga razgovarala s autorima serije, ali u dokumentarac je uvršteno par rečenica o odnosu prema njegovoj nesreći u kojoj je kazala kako ne krivi Boga za Michaelovo stanje: “Nikad nisam krivila dragoga Boga za to što se dogodilo. To je zaista bila loša sreća…. Uvijek je uistinu teško u tom trenutku pitati se zašto se to događa Michaelu, zašto se to događa nama? Ali zašto se to događa i drugim ljudima?”

Schumacherova priča, pa tako i ovaj dokumentarac, svratili su pozornost na još jednu važnu stvar. Proteklih godina pojavilo se više slučajeva teško bolesne djece ili odraslih osoba koje su odlukom liječnika ili njihovih supružnika skinuti s aparata za održavanje na životu jer je procijenjeno da njihovi životi više “nisu vrijedni življenja”. Sjećamo se tužnih priča poput onih o Alfieu Evansu, Charlieu Gardu ili Vincentu Lambertu. Slučaj Michaela Schumachera koji ima svesrdnu podršku i pažnju svoje obitelji iako je već dugo godina u stanju u kojem ne može niti razgovarati s njima, a vrlo je izgledno niti živjeti bez aparata, šalje poruku svijetu o nepovredivosti ljudskog život u koliko god krhkom stanju on bio i ne napuštanju voljene osobe bez obzira na to može li ona u tom trenutku uzvratiti ljubav. U svijetu u kojem se ljudska vrijednost nerijetko mjeri efikasnošću i sposobnošću za postizanjem rezultata (u čemu je Schumacher bio nenadmašiv) to je vrlo važna poruka.