Hodočašće je sastavni dio ljudskog života i mi ljudi, od najvećih do najmanjih, svakodnevno hodočastimo na različita mjesta.

Hodočastimo do omiljenog kafića na omiljenu kavu; hodočastimo svakog dana na posao koji postaje naše malo “svetište” u kojem štujemo bogove “uspjeha” i “novca”; svako ljeto hodočastimo na more (neki i u planine) gdje nas čeka “ono nešto”: odmor, more, plaža, “ljetne ljubavi”; dnevno hodočastimo u svoje misli, štujući neka imaginarna “bolja vremena”, postajući “robovi nostalgije” i sjete. Mnogi od nas hodočaste i u različita svetišta: hindusi idu na Ganges, muslimani u Meku, a što se tiče kršćana… pa barem mi imamo “milijun” hodočasničkih mjesta koja možemo posjetiti (nerijetko neki “zabunom” navrate i kod različitih bioenergetičara, vračara i sl.)…

Međutim, djevojka s kojom vas danas želimo upoznati zaputila se na jedno od najposebnijih hodočašća u povijesti, a sve kako bi duhovno i fizički bila bliska Kristu, njezinom i našem Gospodinu.

Za sve je kriv jedan san

Kara Jackson, mlada Amerikanka s Downovim sindromom, započela je svoje putovanje 2013. godine. Njena želja bila je jedna: ministrirati na misi u svakoj od 50 američkih saveznih država. Neobična ideja, ali Kara tvrdi da nije njezina, već Božja…

“Bog mi je rekao da to učinim”, poručila je u nedavnom razgovoru za Catholic News Agency ova mlada heroina. Kako navodi, sam Bog obratio joj se jedne večeri u snu zatraživši od nje da obiđe svih 50 američkih saveznih država i pripomogne pri služenju mise.

Prvog srpnja ove godine Kara je napravila još jedan korak prema ispunjenju tog božanskog cilja, ministrirajući u crkvi Bezgrešnog srca Marijina u Northglennu, Kolorado, čime je dosegla brojku od 40 država.

Svako putovanje i služenje za vrijeme mise dokumentirano je u bilježnici koju nosi sa sobom, ispunjenoj porukama svećenika kojima je pomagala za vrijeme svete mise. Jedan od njih pozvao ju je ministrirati i u njegovu župu u Irskoj.

“Nadam se da ću otići tamo za 21. rođendan”, poručuje ova djevojka kojoj bolest nimalo ne smeta u njenoj svetoj službi. Veliku ulogu tu imaju i roditelji, iako su ispočetka, kako sami priznaju, bili sumnjičavi oko cijele te ideje.

“Bog nas vodi kamo trebamo ići”

“Nisam mislila da je to dobra ideja, dapače to je bila luda ideja”, izjavila je njezina majka Christina Jackson misleći pritom na nedostatak financija, putovanje u nepoznato, ali i Karino zdravstveno stanje.

Međutim, Kara nije odustajala od svoje ideje te je njena obitelj, uz podršku svog župnika, ali i još jednog lokalnog svećenika koji je sam slavio misu u svih 50 saveznih država SAD-a, započela veliku avanturu.

Njihova prva stanica bila je Indiana koja je pritom poslužila kao test za nastavak puta. Kara, koja inače njeguje duboku pobožnost prema Djevici Mariji, pronašla je jednu crkvu u gradu Richmondu koja nosi Marijino ime.

Prije nego što su župniku poslali pismo sa svojom zamolbom, zajedno su se pomolili, a istog dana svećenik je odgovorio potvrdno. Večer uoči nedjelje Božjeg milosrđa Kara je ministrirala u svojoj drugoj saveznoj državi.

Kara i njezini roditelji svako putovanje smatraju hodočašćem, a redovito prije mise mole za svećenike i župu u kojoj će ministrirati.

“Bog nas vodi kamo trebamo ići”, priča njezina majka navodeći pritom kako nikada nisu birali koju će župu posjetiti. Ponekad bi Kara ministrirala u maloj katoličkoj crkvi na području s jakim protestantskim prisustvom, a nekad u velikim župama koje broje po 12 000 župljana. Jednom je čak pomagala na misi koju je slavio nadbiskup Joseph Kurtz, predsjednik Konferencije katoličkih biskupa SAD-a.

Njezina majka svjedoči kako su joj takvi susreti s Crkvom i ljudima dali “veliku nadu i ojačali vjeru”.

“Rekli su da nikada neće moći govoriti…”

Christina i njezin muž Rick godinama su se borili s neplodnosti. Kada su nakon dugo vremena začeli, ubrzo su saznali kako dijete boluje od Downova sindroma. Liječnici su također rekli kako Kara nikada neće moći dignuti glavu ili govoriti, a čak su preporučili i da ju daju posvojiti.

Njezini hrabri roditelji zadržali su je, a 9 godina kasnije Kara je prvi put krenula u ministrantsku školu.

“Cijelo mi vrijeme govori, ‘majko, ja samo želim biti sveta'”, prisjeća se njezina majka, spomenuvši pritom kako se, premda pati i od celijakije (bolest zbog koje organizam ne podnosi gluten, op.a.), nikada tijekom putovanja nije razboljela unatoč primanju hostije koja u sebi sadrži gluten.

Kara svako svoje putovanje zajedno s roditeljima planira prilikom školskih praznika i godišnjih odmora. Nakon posjeta Koloradu, nju i njezinu obitelj očekuje još 6 saveznih država u sklopu sadašnjeg hodočašća, a za kraj joj još samo ostaju Arizona, Novi Meksiko, Havaji i Aljaska.

Pratite ju svojim molitvama.

Tino Krvavica, CNA | Bitno.net