Godinu dana nakon najave pokretanja kauze za beatifikaciju, generalni vikar Rimske biskupije kardinal Angelo De Donatis službenim je proglasom pozvao vjernike da iznesu svoje svjedočanstvo o službenici Božjoj Chiari Corbello Petrillo, ženi i majci čije je životno svjedočanstvo zadivilo svijet.

Kardinalov proglas predstavlja prvi službeni korak prema beatifikaciji i kanonizaciji, a u njemu se prepoznaje i potvrđuje rastući glas o Chiarinoj svetosti, te poziva vjernike da pomognu crkvenim vlastima i pošalju svoja svjedočanstva biskupijskom sudu koji će ih potom proslijediti Kongregaciji za kauze svetaca.

Chiara Corbella Petrillo preminula je na glasu svetosti u 28. godini, 13. lipnja 2012. godine, i to nedugo nakon rođenja njezina trećeg djeteta. Nakon što je dvoje njezine djece preminulo zbog komplikacija, Chiara i njezin suprug odlučili su prihvatiti njezinu treću trudnoću, predavši život njihova djeteta u Gospodinove ruke.

Tijekom trudnoće Chiara je saznala da boluje od karcinoma čije bi liječenje moglo ugroziti život njezina djeteta. Ipak, za nju nije bilo dvojbe. Život njezina djeteta bio je na prvom mjestu. Nakon što je rodila zdravoga dječaka Francesca, započela je s liječenjem, no bilo je prekasno. Chiara je izgubila bitku s bolešću.

Kako piše vlč. Jakov Rađa u predgovoru knjige o Chiarinom životu, “njezina posebnost nije u tome što je darovala život za svoje dijete, nego način na koji je to učinila, duh s kojim je živjela i donosila sve svoje odluke”. Posebnost njezina života ne očituje se u velikim stvarima, nego “jer je Bogu dopustila da on učini velike stvari u njezinu životu… jer je vlastitu svakodnevicu pretvorila u pozornicu Božje ljubavi tako što je svoj brak živjela kao poziv na svetost i tako što je s povjerenjem u Boga odgovarala na izazove koje je život stavljao pred nju”.

Sva njezina iskušenja i patnje s njom je dijelio i njezin muž Enrico kojega je upoznala u Međugorju 2002. godine. Vjenčali su se šest godina kasnije, a prva velika iskušenja počela su smrću njihova prvog djeteta, Marije Grazije. Za njezin sprovod, Enrico je pripremio uspomenu s natpisom “Rođeni smo i nikada nećemo umrijeti”. Bila je to rečenica koja će obilježiti njihov život i postati naslov knjige o Chiarinom životu.

Dvije godine kasnije, 38 minuta nakon poroda, za nebo je rođen njihov sin David Giovanni, a Chiara je napisala kako je maleni David “ukinuo naše pravo na sina koji bi bio samo za nas, jer je on jedino bio za Boga”.

Treća trudnoća i borba s karcinomom bilo je posljednje iskušenje, ali i s njime se Chiara suočila s osmijehom na licu.

“Unatoč križu koji smo nosili, osjećali smo kako nam je Gospodin blizak. Zbog toga smo se smijali i šalili sve do posljednjeg trenutka. To nam je bilo čudesno. Chiara se uvijek smijala”, prisjeća se njezin muž Enrico.

“Druga Gianna Beretta Molla”, tako je Chiaru nazvao kardinal Agostino Vallini, tadašnji papinski vikar za grad Rim, koji je predvodio sprovodne obrede u crkvi svete Franciske Rimske. Ceremonija koja je bila sve drugo samo ne pogrebna: veliko slavlje na kojem je sudjelovalo više od tisuću ljudi koji su dupkom ispunili crkvu, pjevajući, svirajući, plješćući i moleći od ulaska pa sve do izlaska lijesa.

“Život je poput veza kojemu vidimo naličje, neurednu stranu i puno konaca” – rekao je kardinal – “ali s vremena na vrijeme vjera nam omogućuje vidjeti rub ispravne strane”. Chiarin slučaj je “velika životna lekcija, svjetlo, plod predivnog Božjeg plana koji nam izmiče, ali koji postoji”.

“Ovo jutro proživljavamo ono što je prije 2000 godina proživljavao rimski stotnik kad je vidjevši da je Isus umro, rekao: Ovaj je uistinu bio sin Božji”, kazao je u svojoj homiliji fra Vito, mladi asiški franjevac koji je duhovno pratio Chiaru i njezinu obitelj.

“Idem u nebo brinuti se za Mariju i Davida, a ti ostani s tatom. Od tamo ću moliti za vas”, poručila je Chiara tjedan dana prije smrti u pismu svojem sinu Francescu, te dodala poruku upućenu i svima nama:

“Što god činio, to će jedino imati smisla ako misliš na vječni život. Ako istinski ljubiš, shvatit ćeš kako ti ništa ne pripada jer je sve dar.”

Molimo za njezino proglašenje blaženom i molimo njezin zagovor za sve obitelji koje prolaze kroz kušnje i patnje!

O ovoj dirljivoj životnoj priči Bitno.net je objavio članak “Svijet ganut primjerom herojske majke koja je dala život za djecu: ‘Idem u nebo, a ti ostani s tatom. Od tamo ću moliti za vas'”.

Zajedničko svjedočanstvo Chiare i Enrica možete pročitati ovdje: Priča o ljubavi, obitelji, svetosti i žrtvi.

Knjigu “Rođeni smo i nikada ne ćemo umrijeti. Svjedočanstvo Chiare Corbelle Petrillo” u izdanju Glasa Koncila možete pronaći na ovom linku.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net