Bivša predsjednica Irske Mary McAleese, koja je po struci odvjetnica i kanonska pravnica, nedavno je u kolumni za “Irish Times” ustvrdila da krštenje djece predstavlja povredu njihovih ljudskih prava te oblik crkvene kontrole. Njezine su tvrdnje izazvale snažne reakcije među tamošnjim katolicima,koji su u tome vidjeli priliku da pojasne pravo značenje sakramenta krštenja, piše CNA.

Biskup Alphonsus Cullinan iz biskupije Waterford i Lismore istaknuo je da je krštenje djece uobičajena praksa u većini kršćanskih zajednica te da postoji još od prvih stoljeća kršćanstva. Naglasio je kako Isus izravno zapovijeda krštenje, a Crkva tu zapovijed provodi u vjernosti Svetom pismu. Prema njegovim riječima, uvođenje djece u Kristovo tijelo krštenjem predstavlja istinsko dobro.

Biskup Cullinan je usporedio krštenje s drugim roditeljskim odlukama koje se donose za djecu prije nego što su sposobna sama odlučivati. Roditelji im, kaže, ne uskraćuju zdravu prehranu, medicinsku skrb ili odgoj čekajući njihovu punoljetnost, nego im pružaju ono što smatraju najboljim. Jednako tako katolički roditelji od najranije dobi uvode djecu u odnos s Bogom, primjerice znakom križa, jer žele da njihovo dijete živi u Božjoj prisutnosti i ima nadu vječnoga života.

‘Najbolji mogući početak života’

Slično razmišlja i vlč. Owen Gorman iz biskupije Clogher, koji naglašava da Crkva potiče krštenje djece iz ljubavi prema njihovim dušama. Prema njemu, “djeca tako dobivaju najbolji mogući početak života jer se uranjaju u otajstvo Krista i ispunjaju Božjim životom”. Ovaj svećenik smatra da se takvo dobro ne bi trebalo odgađati, jer Crkva želi da djeca od početka budu dio Kristova tijela i iskuse puninu života.

Bivša irska predsjednica u svom članku tvrdi da su obećanja dana u ime djeteta na krštenju i kasnije obnovljena na krizmi neautentična te da krštenje u djetinjstvu zanemaruje pravo osobe da kasnije slobodno izabere vlastiti vjerski identitet ili čak promijeni vjeru.

Suprotno McAleesinoj tvrdnji da se radi o činu moći i kontrole, vlč. Gorman naglašava da Crkva djeluje poput brižne majke koja roditelje usmjerava prema onome što je najbolje za njihovu djecu. Krštenje vidi kao dar milosti koji djeci omogućuje kvalitetniji i potpuniji život u zajedništvu s Kristom, a ne kao sredstvo prisile.

‘To nije samo ugovor između dvije strane’

McAleese u svom tekstu dodatno tvrdi da je krštenje djece u suprotnosti s međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta. Mahon McCann, doktorand etike koji je kršten kao odrasla osoba na Veliku subotu 2025. godine na to odgovara pitanjem jesu li ljudska prava uopće odgovarajući kriterij za prosudbu katoličke moralne teologije. On smatra da nisu jer “katolička etika ima za cilj svetost osobe, dok se okvir ljudskih prava ne bavi duhovnim ciljevima poput spasenja”.

McCann je objasnio da prije nego što je postao katolik nije u potpunosti razumio krštenje djece, ali se ne slaže s idejom da je ono poput pravnog ugovora između dviju strana. “To je vrlo površno, moderno shvaćanje obreda krštenja, ali i same tradicije”, rekao je.

“Tradicija je, po samoj definiciji, međugeneracijska — tradicija koja se ne prenosi s jedne generacije na drugu nije tradicija”, rekao je McCann. “Krštenje djece prvenstveno je odluka roditelja, koji svojoj djeci daruju članstvo u životu Crkve i u tradicionalnom katoličkom načinu života koji vodi njihovu spasenju”, dodao je.

“Ideja da bi dojenčad i djeca trebali ‘pristati’ na to da budu dio određene tradicije jednako je besmislena kao i tvrdnja da bi trebali birati kojim će jezikom govoriti”, rekao je McCann.