Predsjednik Biskupske delegacije za kauze svetaca u Argentini, Santiago Olivera, najavio je početak kauze za kanonizaciju Argentina del Valle Larrabure, vojnog pukovnika kojeg su 1975. godine mučili i ubili marksistički pobunjenici, prenosi CNA.

Olivera je vijest objavio tijekom mise slavljene 19. kolovoza u župi Gospe od Lujána povodom 48. godišnjice Larrabureove smrti.

Olivera je u homiliji istaknuo kako “razna svjedočanstva govore da se Larrabure mogao spasiti od okrutne sudbine”, tako što bi pomogao pobunjenicima u izradi “eksploziva za nastavak ubijanja”.

“Međutim, držeći nepokolebljivu vjeru, rekao je ‘ne’, i dok je pjevao himnu, ubili su ga pripadnici Narodne revolucionarne armije”, kazao je biskup.

Larrabure je rođen u San Miguelu de Tucumánu 6. lipnja 1932. Bio je kemijski inženjer i radio je kao zamjenik direktora Tvornice vojnog praha i eksploziva u gradu Villi Maríji u pokrajini Córdobi. Bio je oženjen Marijom Susanom de San Martín s kojom je imao dvoje djece: Mariju Susanu i Artura.

U noći 11. kolovoza 1974., pod demokratskom vladom Maríje Estele Martínez, koja je postala predsjednica nakon smrti generala Juana Dominga Peróna, Laraburrea je napalo oko 70 članova Narodne revolucionarne armije čiji je cilj bio nabaviti oružje i oteti šefa tvornice, pukovnika Osvalda Guardonea. Budući da ga nisu pronašli, odveli su njegova zamjenika, pukovnika Larraburea.

Larrabure otmičarima nije htio odati formulu za izradu eksploziva, što bi mu spasilo život. Odabrao je umrijeti kako bi spriječio Narodnu revolucionarnu armiju da nastavi ubijati.

Larraburevo tijelo pronađeno je 23. kolovoza 1975. u jarku. Kada je ubijen imao je 44 godine.

Arturo Larrabure, koji je u vrijeme očeve smrti imao 16 godina, rekao je da se Argentino tijekom zatočeništva sve više približavao Bogu, svjestan da neće izići živ: “Vlada nije htjela pregovarati o njegovom puštanju, a odbio je raditi i za gerilce, koji su od njega htjeli naručiti eksploziv koji bi se zatim koristio protiv vojske i civila.”

Glavni temelj za kanonizaciju Argentina Larraburea je njegov dnevnik u kojem je bilježio zapise o svome mučeništvu.

Na dan kada mu je umrla majka Carmen Conde, Larrabure je u taj dnevnik zapisao: “U tišini se molim Bogu da me ne napusti u ovom ponižavajućem ludilu. Želim umrijeti kao drvo quebracho koje kad padne stvara buku koja potresa mir planine. Želim umrijeti na nogama, zazivajući Boga, svoju obitelj, svoju zemlju, svoju vojsku, svoj narod, nezagađen idejama natopljenim razdorom i krvlju.”