POVRATAK BIBLIJSKOM I TRADICIONALNOM NAUKU

Šok u Anglikanskoj zajednici: Episkopalna crkva suspendirana, pobjeda konzervativaca

Sastanak 38 prelata različitih Crkava okupljenih u Anglikansku zajednicu, na iznenađenje svih, rezultirao je velikom pobjedom konzervativaca u borbi oko (ne)priznavanja gay brakova i ređenja LGBT osoba.

Prelati 2016, episkopalna crkva suspendirana

Foto: Primates2016.org

Borba, koja traje već 13 godina otkako je Episkopalna crkva u SAD-u zaredila prvog otvoreno gay biskupa, Genea Robinsona, gotovo je dovela anglikansko zajedništvo pred sam rub postojanja. 

Mnogi analitičari prognozirali su kako će upravo konzervativni prelati, predstavnici anglikanskih Crkava afričkih zemalja, napustiti spomenuti sastanak izrazivši na taj način protest zbog nesankcioniranja liberalnog krila Crkve za koje smatraju da je napustila izvorna biblijska učenja.

“Visoki izvor iz Engleske crkve”, tako je za Guardian rekao kako se na susretu prelata očekuje “puno drame”. “Sigurno je 90% da će šestorica napustiti sastanak. Ako uspijemo preživjeti utorak, na dobrom smo putu.” I preživjeli su… nakratko…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Konzervativni obrat

Od spomenute “šestorice”, koju čine prelati Ugande, Ruande, Kenije, Nigerije, Južnog Sudana i Konga, samo je jedan napustio sastanak u utorak. Bio je to nadbiskup Ugande Stanley Ntagali koji smatra kako ga se manipulacijom uvelo u “duge sastanke s Episkopalnom crkvom SAD-a i Anglikanskom crkvom u Kanadi, bez provođenja pravih disciplinskih mjera”, nadodavši pritom kako mu je “savjest mirna”.

Nadbiskup Ntagali otišao je nakon što nije dobio potporu za svoj prijedlog prema kojem bi se predstavnici Episkopalne crkve i Anglikanske crkve u Kanadi dobrovoljno povukli sa sastanka i obustavili daljnje aktivnosti dok se ne “pokaju za svoju odluku kojom su pocijepali tkaninu anglikanskog zajedništva na najdubljem nivou”.

Premda se, nakon što ga ostali biskupi nisu slijedili, činilo kako bi sastanak mogao završiti u mirnom tonu, veliki preokret dogodio se u petak, kad je pod pritiskom konzervativnih prelata okupljenih oko GAFCON-a (Global Anglican Future Conference), grupe koja okuplja anglikansko konzervativno krilo, donesena odluka o suspendiranju Episkopalne crkve.

Kako piše u službenom priopćenju Anglikanske zajednice: “Nedavni događaji vezani uz promjene u bračnom kanonu Episkopalne crkve predstavljaju fundamentalno odstupanje od vjere i učenja o doktrini braka, kojeg zastupa većina (anglikanskih) provincija”.

“Tradicionalna doktrina Crkve u skladu sa svetopisamskim učenjem, drži da je brak doživotna zajednica muškarca i žene”, stoji nadalje u priopćenju.

Prelati su također donijeli odluku prema kojoj je Episkopalnoj crkvi na tri godine onemogućeno sudjelovanje u radu unutarnjih odbora Anglikanske zajednice, predstavlja Zajednice u međuvjerskim i ekumenskim tijelima te je njenim predstavnicima onemogućeno pravo glasa u doktrinarnim i strateškim pitanjima.

Šokantna odluka koja je iznenadila sve

Odluka je prouzročila šok među različitim skupinama ljudi. Liberalno anglikansko krilo, koje je samo nekoliko dana prije početka summita pozvalo na “kajanje” zbog tretiranja homoseksualaca kao “građana drugog reda”, smatra kako će “ova odluka donijeti veliku bol”.

Michael Curry, trenutačni predsjedavajući biskup američke Episkopalne crkve, izjavio je: “Za mnoge koji su se osjetili odbačeno od Crkve zbog onoga što jesu, za mnoge koji su se osjetili odbačenim od obitelji i zajednice, otvaranje naše Crkve u ljubavi predstavljalo je znak nade. A ovo će dodati bol na vrh postojeće hrpe boli.”

Čini se kako ovakav razvoj događaja nije očekivao ni canterburyjski nadbiskup Justin Welby koji je, osvrnuvši se na moguće napuštanje sastanka od strane konzervativne “šestorice”, za BBC Radio izjavio kako “šizma ne bi bila katastrofa”. Smatralo se kako je time ostavio otvorena vrata konzervativcima da napuste anglikansko zajedništvo.

Katolički komentatori također su ostali iznenađeni. Katolički svećenik, otac Dwight Longenecker u svom tekstu za National Catholic Register, napisao je kako je bio iznenađen potezom anglikanaca jer je on “tako neanglikanski”.

“Dio povijesnog anglikanskog mentaliteta je zadržati institucionalno zajedništvo pod svaku cijenu. Nevjerojatne teološke majstorije, ‘reinterpretacije’ i crkvene dvomisli, korištene su desetljećima kako bi anglikance održale na okupu – one koji vjeruju u žene svećenice i druge koji ne vjeruju, one koji vjeruju u sakramente i druge koji ne vjeruju, one koji vjeruju u Bibliju i druge koji ne vjeruju. Sada se čini kako je elastična traka koji ih je držala zajedno popucala nakon što je nategnuta do svojih krajnjih granica.”

Unatoč pobjedi, konzervativci su samo dijelom zadovoljni, izjavivši kako ih je razočarala činjenica što službena odluka ne sadrži niti riječ o “nužnosti kajanja” Episkopalne crkve zbog svojevoljnog postupanja i rušenja zajedništva.

Međutim, već spomenuti svećenik otac Longenecker smatra kako do “pokajanja” ili promjene smjera kod episkopalaca neće doći: “Vjerojatnije je kako će sami sebe predstavljati kao mučenike i hrabre pionire koji su se usudili slijediti Duha Svetoga dok se nitko ne usudi ići za njima te će odbaciti suspenziju i krenuti svojim putem u šizmu.”

Kršćanstvo seli na topli jug

Analitičari smatraju kako je ovo samo još jedan dokaz kako se centar kršćanskog učenja prebacuje sa starog i umornog sjevera na mladi i snažni jug.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slični prijepori koji su dominirali sastankom anglikanskih prelata pojavili su se i na zadnjoj Sinodi o obitelji Katoličke Crkve, što se osobito vidjelo u sukobima njemačkih i afričkih biskupa. Teško je zaboraviti na uvredljivi pamflet objavljen na službenoj stranici Njemačke biskupske konferencije koji je za procvat Crkve u Africi “optužio” nisko obrazovanje i siromaštvo.

Ostaje međutim pitanje može li afrička snaga, uz preostale pravovjerne saveznike sa sjevera, donijeti novu živost globalnom kršćanstvu, umornom od stalnih borbi s relativizmom i (post)modernizmom.

Ova iznenađujuća pobjeda, kao i iznenađujuća odlučnost, kojom je 13-godišnji sukob (privremeno) riješen u korist konzervativaca, ostavljaju ipak neka daljnja pitanja.

Hoće li poraz liberalnog krila, koje je naviklo dobivati svjetonazorske sukobe, dovesti do liberalne šizme, koja bi snažno pogodila Anglikansku crkvu u anglosaksonskom svijetu?

Može li Anglikanska zajednica koja već godinama stari i gubi vjerničku populaciju, preživjeti daljnje sukobe i odvajanja?

Može li pak ova pobjeda tradicionalista predstavljati temelj za sveobuhvatnu obnovu anglikanizma?

Na kraju, hoće li ovaj obrnuti proces povratka tradiciji na kraju dovesti i do povratka u puno jedinstvo s Katoličkom Crkvom?

Zanimljivo vrijeme nas očekuje… Molimo za jedinstvo kršćana.

Tino Krvavica | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 15. siječnja 2016.

Možda vam se svidi