U govoru, kojem je prisustvovalo između 15 000 i 20 000 uzvanika te gotovo svi važniji američki i svjetski mediji, obratio se izravno predsjedniku SAD-a Baracku Obami istaknuvši kako su američki katolici „predani izgradnji istinski tolerantnog i prihvaćajućeg društva (…) i odbacivanju svakog oblika nepravedne diskriminacije“ dodavši da „kao i mnogi ljudi dobre volje također žele da se pri izgradnji pravednijeg i mudro organiziranog društva poštuje njihova najdublja zabrinutost i njihovo pravo na religijsku slobodu“. Sveti Otac nastavio je u istom tonu izrazivši nadu da „sloboda ostane jedno od najdragocjenijih stvari koje Amerika posjeduje“. Pritom je istaknuo izjave američkih biskupa kako smo svi „pozvani (…) čuvati i braniti tu slobodu od svega što ju ugrožava.“

Papa je također zahvalio američkom predsjedniku na svemu što čini za očuvanje okoliša napomenuvši kako su „klimatske promjene problem koji se više ne smije ostavljati budućim generacijama“. Naglasivši kako je Zemlja, poput siromaha, bila predugo zapostavljena, Sveti Otac je izjavio, citirajući Martina Luthera Kinga „možemo reći da nismo odgovorili na ono što stoji u ovoj priznanici (misli se na Ustav SAD-a, op. a.) i sada je vrijeme da se to ispoštuje“.

Prije nego su se dvojica poglavara povukli na privatni razgovor, predsjednik Obama se također obratio javnosti istaknuvnuvši kako je Njegova Svetost „moralni primjer u svojim riječima i djelima“. Američki predsjednik također je spomenuo religijske slobode, ali za razliku od Pape Franje i američkih biskupa, zadržao se na kršćanima koji u drugim zemljama bivaju zatvarani, progonjeni pa čak i ubijani zbog svoje vjere.

Premda su govori prošli u lijepim tonovima, odišući zahvalama i pohvalama, pokazala se jasna razlika u tumačenju pojma ‘religijska sloboda’ koji bi mogao ostati kamen spoticanja između Bijele kuće i Crkve u SAD-u.

Tino Krvavica | Bitno.net