Papa je Franjo u subotu 18. studenog,  u Vatikanu primio sudionike Plenarne skupštine Papinskog vijeća za kulturu u čijem je središtu antropološko pitanje, a cilj joj je razumjeti buduće linije razvoja znanosti i tehnologije.

Među temama o kojima se razgovara je medicina i genetika, neuroznanosti i nevjerojatan napredak autonomnih i pametnih strojeva. To su teme – pojasnio je Papa na početku svog govora – koje ne samo da navode neke da misle kako se već nalazimo pred zoru novog doba i pred rođenjem novog ljudskog bića, moćnijeg od onoga koje smo poznavali do sada, nego postavljaju velika i teška pitanja.

Vraćajući se ponovo na pitanje o ljudskom biću, koje je izraženo u 8. Psalmu: „Što je čovjek da ga se spominješ?”, Sveti je Otac podsjetio na antropološki odgovor koji se ocrtvava već u Knjizi postanka i provlači se čitavom Knjigom otkrivenja, razvijajući se oko temeljnih elemenata odnosa i slobode.

Odnos se – nastavio je dalje papa Franjo – grana u tri dimenzije: materijalnu, zemlju i životinje;  božansku transcedentalnu; i ljudsku. Sloboda se pak izražava u autonomiji – koja je naravno relativna – i u moralnim izborima.

Taj osnovni sustav – dodao je Sveti Otac – podržavao je stoljećima misao velikog dijela čovječanstva a vrijedi još i danas. Međutim, u isto vrijeme shvatili smo da se velika načela i temeljni antropološki pojmovi često stavljaju u pitanje čak i unatoč većoj svijesti o složenosti ljudskog bića te da zahtijevaju daljnja istraživanja.

Promatrajući antropologiju kao obzor koji se kreće, koji je promjenjiv, na temelju socio-ekonomskih promjena, raseljavanja ljudi i njihovih interkulturalnih sučeljavanja, ali isto tako na temelju širenja opće kulture i iznad svega, zbog nevjerojatnih otkrića znanosti i tehnologije, papa je Franjo istaknuo neke ključne točke kako bi se odgovorilo na izazove našeg vremena, polazeći, prije svega, od uvažavanja znanosti koja pronalazi svoj konačni temelj u Božjem planu – da nas je izabrao prije stvaranja svijeta, predodredivši nas da budemo njegova izabrana djeca, te da nam je povjerio skrb o stvorenom: obrađivati i čuvati zemlju.

Upravo zato što je čovjek – nastavio je Papa – slika i prilika Boga koji je stvorio svijet iz ljubavi, briga za sva stvorenja mora slijediti logiku besplatnosti i ljubavi, služenja, a ne onu gospodarenja i nadmoći.

Temeljno je – upozorio je Papa – crpsti snagu iz blaga mudrosti sačuvanog u vjerskim tradicijama, iz narodne mudrosti, književnosti i umjetnosti, koji sežu duboko u tajnu ljudskog postojanja, ne zaboravljajući, što više ponovno otkrivajući ono sadržano u filozofiji i teologiji.

Da bi se izbjegle tragične podjele između humanističko-književno-teološke kulture i one znanstvene,  te da bi se potaknuo veći dijalog između Crkve, zajednice vjernika i znanstvene zajednice, Sveti je Otac uputio na encikliku Laudato si ističući – „hitnu potrebu humanizma“.

Crkva nudi dva velika načela za ostvarenje tog dijaloga – rekao je Papa Franjo ističući da u središtu mora biti ljudska osoba i opće odredište dobara. Znanstveni i tehnološki napredak treba služiti dobru čitavog čovječanstva i njegove koristi ne mogu biti samo za nekolicinu. Na taj se način, izbjegava da se u budućnosti dogode nove nejednakosti utemeljene na znanju, te da se poveća jaz između bogatih i siromašnih.

Drugo je načelo koje i dalje vrijedi – zaključio je Papa – da sve ono što je tehnički moguće ili izvedivo, nije samim time, i etički prihvatljivo.

Radio Vatikan