U Nadbiskupijskom centru za mlade „Ivan Pavao II.” održan je susret pape Franje s mladima, posljednja točka njegova apostolskog pohoda Sarajevu. Tijekom susreta Sveti je Otac odgovorio na pitanja troje mladih iz Bosne i Hercegovine a unaprijed pripremljeni govor predao je pomoćnom banjolučkom biskupu Marku Semrenu.

U medijima smo, glasilo je prvo pitanje jednog mladića, pročitali vijest da ne gledate televiziju. Želimo znati je li to istina, kako u tome uspijevate? Papa je odgovorio da je to točno i da televiziju ne gleda još od sredine devedesetih godina. „Jedne noći sam gledao televiziju i shvatio da to nije dobro. Od tada kada bih htio pogledati dobar film išao bih u kinematografsku dvoranu, ali mi je televizija bila dosadna, nije mi bila od pomoći. No ja sam star, znate, ja sam vam iz kamenog doba”, našalio se Papa. „Shvatio sam da se vrijeme promijenilo, živimo u dobu slike. U dobu slike se mora isto činiti isto što i u dobu knjige: izabrati ono što je dobro za mene. Na prvome mjestu u tome smislu je odgovornost tvoraca televizijskih programa, da stvaraju nešto kreativno, da stvaraju ono što nas uzdiže, da stvaraju programe koji će ojačati prave vrijednosti, to je odgovornost. Drugo, znati izabrati programe, ako vidim da mi neki program ne čini dobro, umanjuje vrijednosti, da pruža nešto negativno, moram promijeniti program. Kao što se činilo u mojem kamenom dobu kada smo čitali knjige koje nam nismo odgovarale, pa bismo odbacili tu knjigu. Treće, prljava mašta, koja ubija duša. Kada je pojedinac navezan na kompjutor, rob računala tada naprosto gubi dušu. Ako na računalu tražiš prljave programe gubiš dušu. Zato televiziju i računalo treba koristiti za dobre stvari koja vas uzdižu”, rekao je Papa.

Drugo pitanje upućeno Papi glasilo je: „Jeste li uspjeli osjetiti ljubav koju mladi osjećaju prema vama?” „Uvijek u susretu s mladima – odgovorio je Papa – osjetim radost, zbog ideala, zbog života. Ali vi imate jednu posebnost. Vi ste prvi naraštaj nakon rata. Vi ste cvjetovi jednog proljeća koji žele ići naprijed i ne žele se vratiti razaranju, ne žele biti neprijatelji jedni drugima. I to je novo za mene. Vidim da ne želite razaranja, ne želite neprijateljstva. Imate veliki poziv, nikada ne gradite zidove, gradite samo mostove. To je radost koju nalazim u vama, odgovorio je Papa.

Treće pitanje upućeno Papi glasilo je: „Koju biste poruku mira poslali nama?” Papa je ponovio ono što je već rekao: o miru je lako pričati i moćnici često pričaju i teoretiziraju o miru dok zapravo prodaju oružje i šire rat. Očekujem iskrenost između onoga što mislite, osjećate i činite. Sve suprotno tome se zove dvoličnost. Pije nekoliko godina sam gledao film o ovom gradu. Naslov je bio „Most” i govorio je o ratnim stradanjima. Most uvijek ujedinjuje ali ako se most ne koristi da spaja postaje jako negativna stvarnost. Zato od vas prvog naraštaja nakon rata očekujem iskrenost, a ne dvoličnost, da budete most koji će spajati, rekao je Papa.

Na kraju susreta Papa je okupljenim mladima više puta uputio pozdrav: „Mir vama” na hrvatskom jeziku. „Vi ste cvjetovi proljeća. Gradite mir, radite na miru, budite mirotvorci, da ovo postane zemlja mira. Bog vas blagoslovio, ja vas od srca blagoslivljam, sve vas, i nemojte zaboraviti moliti za mene”, poručio je na kraju Sveti Otac mladima.

Tijekom susreta, Darko Majstorović, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja, star 24 godine, podijelio s okupljenima svoju životnu priču i iskustvo vjere u životu jednog mladog katolika u Bosni i Hercegovini.

„Okruženje u kojem sam odrastao bilo je takvo da su uvijek drugi govorili, nametali svoja mišljenja, brzinom svjetlosti širili predrasude ovom malom državom. Pomalo zbunjen, ali odlučan u namjeri da ostvarim svoj cilj krenuo sam u avanturu, samo moju avanturu u potrazi za svojim pogledom koji se u masi drugih skoro izgubio. Pojmove ‘njihovi’ i ‘naši’ nikada nisam shvaćao. Za mene smo postajali samo MI, bez obzira što smo različiti, ali ipak smo sjedinjeni u istoj svakodnevnici i tlom kojim hodamo.

Težiti miru, zagovarati ga i uživati sve njegove blagodati bila je moja jedina želja. Nisam ni sanjao da ću je ostvariti u jednom multikulturalnom gradu kao što je Sarajevo. Tako sam svoje školovanje nastavio na Palama koje pripadaju Republici Srpskoj, dok sam istovremeno stanovao u Sarajevu. Oprez i strah koji sam imao prema svojim kolegama pravoslavcima jer sam Hrvat-katolik, nestali su odmah. Osjećao sam se prihvaćenim, jer smo imali zajednički cilj, a to je bilo obrazovanje. Božja volja je bila da otkrijem Udrugu katoličkih studenata ‘Emaus’ i nije mi trebalo dugo vremena da se uključim u aktivnosti ove Udruge, a samim time i u aktivnosti ovog Centra. Na prvu sam osjetio: to je onaj mir o kojem sam vam govorio, onaj mir koji sam tako dugo tražio. Suživot kroz poštivanje raznolikosti koji sam doživio u ovom Centru bili su neprocjenjivi i jednim potezom srušili ogromni val prošlosti koji me skoro potopio. Rasti u vjeri, pomagati drugima, pitati za njihovu potrebu, a ne njihovo ime su vrijednosti kojima me naučilo volontiranje pri NCM-u. Prazan hod u mom životu više nije postojao jer sam našao snagu u onom jedinom koji je put, istina i život, u Isusu Kristu. Više nego ikada postao sam svjestan da sam i ja kao pojedinac pozvan posijati sjeme mira i pokazati svim mladima u Bosni i Hercegovini da su promjene moguće – važno je samo okrenuti glavu na pravu stranu, gdje je uz volju i želju sve moguće. Ja sam onaj isti Darko s početka priče i danas sam predsjednik UKS ‘Emaus’. Sveti Oče svojom pričom želio sam dati svjedočanstvo svoga života u ovoj zemlji. Moja je želja da Vaš posjet ovoj zemlji, ovaj susret i riječi koje ćete nam uputiti budu ohrabrenje za nas, da nemamo straha pred izazovima i različitostima, da čuvamo druge kako bi sačuvali sami sebe, jer su tolerancija i pomirenje jedina sigurna karta za bolje sutra”, rekao je Darko.

Nakon njegova svjedočenja učenici Katoličkoga školskog centra Sv. Josip iz Sarajeva, skupina „Ruke za mir” imali su plesnu izvedbu.
Uslijedilo je svjedočenje Nadežde Mojsilović, pripadnice Srpske pravoslavne Crkve, državljanke Bosne i Hercegovine i koordinatorice u radu s mladima kroz projekt „Koračajmo zajedno” pri hramu Sv. Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu i pri NCM Ivan Pavao II.

„Živeći u Bosni i Hercegovini, u ovoj multietničkoj i multikonfesionalnoj državi, svjesna sam visoke odgovornosti pred svojim kršćanskim porijeklom, suvremenicima i budućim generacijama. Zato čista srca prihvaćam zadatke kako bih pridonijela slozi i miru među ljudima. Rad i ispunjavanje tih zadataka predstavljaju vrlo važnu nadogradnju mog života i daju mu puni smisao.

Naš projekt ‘Koračajmo zajedno’ okuplja mlade kršćane s područja BIH, pripadnike dviju konfesija, pravoslavne i rimokatoličke. Pored toga što živimo jedni pored drugih, odnedavno i zajedno radimo. Naš cilj je da se kroz rad upoznamo, da prepoznamo sličnosti i da s razumijevanjem i tolerancijom prihvatimo razlike. Time, uvjerena sam, pridonosimo prevladavanju predrasuda jednih prema drugima, i drugačijima, sa žarkom željom da izgradimo i sačuvamo mir u BiH”, rekla je Nadežda. „Koračajmo zajedno”, ipak, nije samo projekt. Koračajući zajedno mi, mladi ljudi otvorenog srca jednih prema drugima, uvjeravamo se i da je baš ta raznolikost osnova bogatstva ljudi ove države. Vođeni zajedničkim kršćanskim vrlinama u svojim djelima trudimo se da budemo i primjer mladima u našoj zemlji. Ali i izvan nje, posvjedočila je Nadežda.

Potom je zbor djece Superar iz Srebrenice izveo pjesmu „Love People”.

IKA|Bitno.net