Thomás Alvira bio je mladi doktorand koji je 1937. godine sa sv. Josemarijom Escrivom prešao Pirineje kako bi pobjegao od vjerskog progona u vrijeme Španjolskog građanskog rata. Kada je 1939. godine rat završio, Thomas se oženio Paquitom Dominguez, s kojom je dobio devetero djece.

Proces kanonizacije ovog bračnog para otvoren je 2009. godine. Thomás Alvira je rođen u Villanueva de Gallegu, u blizini Zaragoze, 17. siječnja 1906., a umro je u Madridu 7. svibnja 1992. Nakon što je doktorirao kemiju, podučavao je na Institutu za prirodne znanosti u Madridu. Njegova supruga Paguita Dominguez rođena je 1. travnja 1912. u Borau. Imali su devetero djece od kojih je prvo, Jose Maria, preminulo u dobi od pet godina.

Ovaj bračni par bio je vjeran duhu osobne prelature Opusa Dei. Na svoju djecu su prenijeli predivan primjer kršćanskog života u braku, a središte njihova obiteljskog života bila je sveta misa. U starosti su oboje patili od teških bolesti, ali su svoju patnju u ljubavi i dostojanstvu predavali Gospodinu.

U nastavku donosimo sedam savjeta za bračne parove koje je njihov sin Rafael Alvira, prisjećajući se svojih roditelja, izgovorio na Sveučilištu Piura u Limi.

1. Neprestano su žudjeli za ljubavlju

Moji roditelji su ustrajali u svojoj želji da ljube jedan drugoga do kraja života. Jedna sestrina prijateljica joj je rekla kako zavidi mojim roditeljima jer prolazeći ulicom izgledaju kao mladi zaljubljeni par. Bez obzira na to što su godine prolazile, moji roditelji su osjećali istu želju kao i onoga dana kada su se vjenčali, ali je njihova ljubav svakoga dana bila sve snažnija.

2. Bili su pažljivi prema drugima

Oboje su imali veliku sposobnost da budu pažljivi prema drugima. Primjerice, kada bih dolazio kući, oboje su mi otvarali vrata. Isto tako, bilo nam je potpuno normalno da nas majka poljubi svaki put kada bismo dolazili kući.

3. Učili su nas primjerom

Moji roditelji su bili uvjereni kako je presudan faktor u obrazovanju atmosfera u kojem se ono odvija. Također su smatrali kako je najbolja pedagogija ona koja je neizravna. Tako su na nas prenosili vjeru. Promatrali smo ih kako na misi sudjeluju s pobožnošću koja je na nas ostavila veliki trag. Pokazali su nam što je Božja ljubav kada su nas pobjeđivali s ljubavlju i kada su se žrtvovali kako bi nam pomogli.

4. Svoju djecu su učili da se međusobno vole

Oboje su nas ohrabrivali da se međusobno volimo, a to je nešto što se nije promijenilo do danas.

5. Slabosti su prihvaćali s velikim srcem

Oba moja roditelja su imala veliko srce, a to nije bilo tako jednostavno. Otac se silno trudio oko našeg odgoja, jer je znao da bi nam mogao naštetiti ako to ne napravi. Uvijek nas je ispravljao na način da nas nije povrijedio.

6. Stvarali su prijateljstva

Moji roditelji su imali brojne prijatelje koje su pozivali u našu kuću. Uveli su ih u naš dom i dopustili im da iskuse našu obiteljsku atmosferu. Oni su se trudili upoznati prijatelje svoje djece jer su smatrali da dobro obrazovanje može biti narušeno lošim prijateljstvima koja djeca stvore.

7. Poštovali su slobodu

Moji roditelji su uvijek imali duboko poštovanje prema našoj slobodi. Nikada nas nisu ni na što prisiljavali. Primjerice, njih dvoje su svakoga dana molili krunicu, ali nas nikada nisu prisiljavali da s njima molimo. Ponekad su nas znali pozvati da im se pridružimo, ali nam to nikada nisu nametali ili na tome inzistirali.

Rafael Alvira i papa Franjo

Rašeljka Zemunović | Bitno.net