U ovo korizmeno vrijeme Crkva nam šalje brojne pozive kako bismo se oslobodili ovozemaljskih stvari i ispunili svoje srce Bogom. U prvome čitanju svete mise govori nam prorok Jeremija: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.«1 Gospodin se brine za dušu koja je srce darovala njemu.

Tko se pouzdaje u zemaljske stvari, odvajajući svoje srce od Gospodina, osuđen je na neučinkovitost i neplodnost za ono što je uistinu važno: »Jer je on kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, provodi dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.«2

Stvari mogu postati zapreka na putu prema Kristu. A ako njemu ne dođemo, čemu služi naš život? »Krist je put koji nas vodi k Bogu; ali Krist je na križu. Da bismo dospjeli na Križ, srce nam mora biti slobodno, odijeljeno od svih zemaljskih stvari.«3 On nam je dao primjer: služio se zemaljskim dobrima ne opterećujući se njima, potpuno slobodno.

Kršćani trebaju posjedovati stvari kao da ih ne posjeduju. Sveti Grgur Veliki rekao je: »I zadržavajući ostavljate sve ako tako obavljate ovo vremenito da svom dušom težite za vječnim. Onaj se svijetom služi, ali kao da se njime ne služi, koji sve što je potrebno podvrgava službi života, ali ipak ne dopušta da to ovlada njegovim duhom, da ono što je podvrgnuto služi izvana, a nikada ne odvraća duh koji je usmjeren na ono što je više.«4

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]
———————————————————————
1 Jr 17,7–8
2 Jr 17,6
3 Sveti Josemaría Escrivá, Križni put, X.
4 SVETI GRGUR VELIKI, nav. dj., 36