KRIVA ZAMJENICA? KAZNA 125 000 DOLARA

Nova ludost iz tvornice rodne ideologije: obavezna kravata za muškarce? Nedopustivo!

Ovim Dopunama bilo koja osoba, bila ona transrodna ili ne, dobiva mogućnost “proglasiti” svoj rod i očekivati da se drugi prema njoj ponašaju u skladu s tom odlukom, makar to bio i silovatelj u ženskom WC-u. Dokle god on ne napravi sam taj čin, zakon štiti njega, a ne žene koje se osjećaju neugodno dijeliti toalet sa osobama suprotnog spola

Članak 4. Dopune Zakona o diskriminaciji na temelju rodnog identiteta ili opredjeljenja, koje je izdao Odbor za ljudska prava grada New Yorka, utvrđuje kako je “nametanje različitih uniformi ili načina uređivanja temeljenih na spolu ili rodu” vrsta rodne diskriminacije”. Između nekoliko primjera kršenja zakona u tom članku navodi se i ovaj: “zahtijevati da svi muškarci nose kravate kako bi mogli večerati u restoranu”.

Međutim to nije jedini kontroverzan primjer. Naime spomenuti dokument zahtjeva da se svi poslodavci moraju obraćati zaposlenicima s obzirom na njihovu rodnu preferenciju bez obzira na “spol određen rođenjem, anatomiju, rod, medicinsku povijest,izgled ili spol zabilježen na identifikacijskoj ispravi“?! Znači ako se osobi obratite sa “on”, a osoba se “osjeća” i preferira zamjenicu “ona” očekujte kaznu, a ta kazna nije mala.

Nelogičnosti Zakona o rodnoj diskriminaciji

Navedeni Zakon koji se odnosi na zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i javni smještaj, na početku definira rod kao “stvarni ili percipirajući spol koji također uključuje rodni identitet osobe, vlastitu sliku sebe, izgled, ponašanje i izražavanje bez obzira ako je taj rodni identitet, vlastita slika sebe, izgled, ponašanje i izražavanje drugačiji od onoga što se tradicionalno povezuje sa službenim spolom koji osoba dobiva rođenjem”.

Osim činjenice da je propisan način odnošenja prema osobama s obzirom na njihovo “rodno određenje”, zabranjeno je uskratiti transrodnim osobama korištenje programa i prostorija poput toaleta. Svaki muškarac koji se izjašnjava kao žena prema tom zakonu može koristiti ženski WC ili svlačionicu bez obzira ako druge žene odbijaju ići na WC stim muškarcem.

“Neke osobe, uključući npr. korisnike usluga, sudionike programa, stanare ili zaposlenike, mogu izraziti neslaganje s dijeljenjem prostorija ili sudjelovanjem u programu s transrodnom osobom ili s osobom koja se rodno ne izjašnjava” stoji u članku 2. Međutim to ne predstavlja dovoljno dobar razlog da se transrodnoj osobi uskrati pristup određenom pogramu ili prostoriji koji ona želi koristiti.

Posebno kontroverzan prijedlog je članak 5. spomenutog Zakona koji određuje kako je “zabranjeno da poslodavac nudi programe zdravstvenog osiguranja koji ne uključuju usluge s obzirom na rod”. Tako svako zdravstvenog osiguranje mora imati pokrivenu zdravstvenu njegu za transrodne osobe koja uključuje “hormonske tretmane, operaciju ili trening glasa (?!)”.

Osim što poslodavac mora pokriti operaciju promjene spola za transrodne osobe također ne smije “nuditi zdravstvene pogodnosti koje ne pokrivaju njegu kada je spol određen rođenjem ili rod zabilježen u medicinskom kartonu ili u planu zdravstvenog osiguranja drugačiji od onoga na koji se zdravstveno osiguranje obično ili isključivo odnosi”. Tako poslodavac ne smije ponuditi osiguranje koje pokriva “pregled raka prostate za muškarce” koji ne uključuje i “transrodne žene”.

Osim odredaba koje se protive zdravom razumu, a najviše slobodi pojedinca, Zakon navodi i drakonske kazne. Tako kazne za pojedince variraju između 125 000 i 250 000 dolara.

Posljedice ovakvih “zakona”

Unatoč činjenicama i znanstvenim dokazima, ovaj zakon privilegira osobe koje se određuju s obzirom na svoje preferencije, a ne na stvarno stanje stvari, pritom ne stavljajući nikakva ograničenja. Dapače navedeno je kako osobe ne moraju davati nikakav “dokaz” o svojem rodu niti dokaz “nepodnošljivog tereta” koji na njih mogu svaliti određene odredbe (poput nošenja kravate) što omogaćava prostor nevjerojatnim manipulacijama.

Na taj način zakon brani svaku osobu s obzirom na njenu preferenciju bez obzira koristi li ju ona jer je zbunjena oko svog identiteta ili je najobičniji voajer. Također u nemilost stavlja poslodavce i stanodavce koji mogu biti tuženi za “rodnu diskriminaciju” bez dokaza da su je stvarno počinili. Dovoljno je samo da osoba javno izrazi koji rod “preferira” (premda joj na osobnoj iskaznici može pisati drugačiji spol).

Nevjerojatno je da zakonodavci u New Yorku ne mogu vidjeti posljedice ove odluke koja ne štiti transrodne osobe, već štiti preferenciju, štiti izrečenu riječ bez obzira na motiv koji stoji iza nje, štiti način na koji se osoba predstavlja, bez obzira na posljedice ili stvarno stanje stvari. Ovim Dopunama bilo koja osoba, bila ona transrodna ili ne, dobiva mogućnost “proglasiti” svoj rod i očekivati da se drugi prema njoj ponašaju u skladu s tom odlukom, makar to bio i silovatelj u ženskom WC-u. Dokle god on ne napravi sam taj čin, zakon štiti njega, a ne žene koje se osjećaju neugodno dijeliti toalet sa osobama suprotnog spola.