Naš prvi nacionalni slet jedine nacionalne katoličke skautske organizacije pod pokroviteljstvom Hrvatskog državnog sabora odvijao se četiri dana na driveničkom području.

Naša organizacija je tako okupila gotovo 600 katoličkih skauta, nadbiskupa Devčića, biskupe Petanjaka, Mrzljaka i Ivasa, riječke branitelje, branitelje Vukovara, glavnog riječkog imama Mujkanovića, pastore Špoljarića i Grlja, ekumensku zajednicu Ri stream, bečkog pastora. Skauti su jasno posvjedočili svoj katolički identitet, otvorenost prema drugima, ljubav prema Bogu, svojoj Crkvi i domovini. Poslije ovog sleta više ništa nije isto. Katolički skauti su prvenstveno sebi, a onda i cijeloj Hrvatskoj pokazali svoju snagu. Ono najbolje je da smo tek – krenuli.

Vlč. Marko Vidović, svećenik Banjolučke biskupije koji već nekoliko godina vodi djecu Prijedora, Ljubije i Dubice na ljetovanje k nama, katoličkim skautima, mi je rekao:

„Koja ludost, pet stotina mladih četiri dana na polju. To je ludo hrabro organizirati.“

Kaže ovaj dobri svećenik kojemu nikakav problem nije sa svojim mladima otići spavati u šator u vreći, iako smo mu ponudili drugi smještaj.

„Neka, bit ću ja s njima. Tamo mi je i mjesto.“

Gledam ga i pomislim, joj, kada bi barem svi tako razmišljali, to je važnije od svih pastoralnih teorija ovoga svijeta: biti tu s mladima i za mlade, s njima proživljavati nanovo njihovu mladost. To je jedini recept uspjeha. Od dociranja, prijetnji, ovoga i onoga, ništa nema. A ovo „ludo hrabro“, hm, odmahnem u svojim mislima na to. Moje poimanje kršćanstva je upravo takvo. Kršćani su ludo hrabri jer su ludo zaljubljeni u Isusa. I ne mogu ne svjedočiti tu ljubav svima, svugdje, bilo to zgodno ili ne.

Prije 15 godina u župi, danas u 10 biskupija

Prije petnaest godina pokrenuo sam katoličke skaute Zdruga u župi Svetog Križa – Srdoči, kod župnika Bože Mićanovića. U ovih petnaest godina Bog nam je bio jako milostiv. Raširili smo se u deset biskupija, u osam imamo jasnu strukturu i program, a u dvije biskupije od jeseni krećemo s mladima kao kandidatima za katoličke skaute. U ovih petnaest godina smo pokrenuli svoj Radio Skaut, internetsku skautsku televiziju (www.radioskaut.hr i www.skauttv.hr) jedanaest godina organiziramo besplatna ljetovanja za siromašnu djecu Srebrenice, nekoliko godina za djecu Banjolučke biskupije, za beskućnike Hrvatske. Imamo tjedne susrete, (u nekim biskupijama i triput tjedno), imamo jasnu viziju što želimo i način na koji to želimo ostvariti. Svake godine tijekom ljeta organiziramo i posebne ljetne kampove koji se svojim programom i sadržajnošću ističu.

Biti tu s mladima i za mlade, s njima proživljavati nanovo njihovu mladost, to je važnije od svih pastoralnih teorija ovoga svijeta. To je jedini recept uspjeha. Od dociranja, prijetnji, ovoga i onoga, ništa nema

Ove godine odlučili smo organizirati Prvi nacionalni slet katoličkih skauta Hrvatske. Namjerno smo ciljali datum od 22. do 25. lipnja budući da je 22. lipnja praznik, Dan antifašističke borbe, a 25. lipnja je naš Dan državnosti, vikend između, idealno za ovakav tip susreta.

Geslo katoličkih skauta, kao i svih skauta svijeta je – budi spreman. Mi naše skaute mladiće i djevojke odgajamo da uvijek budu spremni. Skaut se snalazi, on je sustavni radnik, ali i majstor improvizacije. Točnije, to nije improvizacija. Nego, to je sposobnost snalaženja u svim životnim teškoćama.

Za mjesto prvog povijesnog nacionalnog sleta izabrali smo – Drivenik. Taj drevni Grad čija frankopanska tvrđava nikada tijekom svog postojanja nije pala u ruke tuđina. U tom 400 godina starom kaštelu imali smo svaki dan poslijepodnevni dio programa. Gotovo mistično okruženje drevne utvrde baš je svjedočilo onome čemu i skauti teže – živjeti za svoje ideale zbog kojih smo spremni i umrijeti. Načelnik Vinodolske općine Marjan Karlić i njegova desna ruka Miljenko Šimić u svemu su nam izašli u susret. Neizmjerno im hvala na tome. Stvarno su se pokazali iznimnim domaćinima. Neka Bog plati.

Petak, 22. lipnja.

Dva dana prije bili su postavljeni šatori, veličine 4 puta 4 metra, njih 24 komada koji su nam služili za skrivanje od jakog sunca na driveničkom polju. Dan prije – show. U režiji gospođe Bure. Otprilike 60km/h, a povremeno i s olujnim udarima. Bura je jako zeznuta. Ne pozna milosrđe kao Isus ili papa Franjo. Ona više pripada onim strujama koji bi kamenjem pred zidinama gradova rješavali svoje probleme u glavi. Dajem naputke, dolazimo na polje. Zatežemo dodatno sve, vadimo klinove od nekih pedesetak centimetara i zabijamo ih ponovno teškom macom u zemlju pod kutem. Masivni klinovi, svaki težak po dva kilograma imaju zadaću držati šator na zemlji. Gledam kako ih bura njiše i molim se da ne postanu nešto kao Čardak. Ono, ni na zemlji ni na nebu. Šatori su izdržali. Javljamo svim vođama za promjenu plana zbog teške nevere i da nema dizanja kampa u petak. Zovem načelnika Marijana i Milivoja, njegovog glavnog operetivca, otvaraju se domovi u Triblju i Driveniku. Pastoralni dom Stepinac koji je sjedište nas katoličkih skauta. Selimo sve ozvučenje i rasvjetu. Mijenjam strukturu večeri.

Znate za onu frazu „stisnuti kao sardine“, tako su noćili naši skauti prvu noć. No, dobro je to iskustvo. Ne može ti u životu sve biti po planu. Život piše svoje priče. Dovodi te u situacije na koje ne možeš utjecati. Tada stisni zube, ne kukaj kao neki razmaženko i izvuci iz toga najviše što možeš. Mi katoličke skaute odgajamo da se nose s (ne)vremenom života. Ako prži sunce, ne kukaj, zaštiti se, ali reci Bogu hvala. Ako pada kiša, skloni se. Ali ne kukaj. Život može biti lijep. A ljepota nije samo u vanjštini. Ljepota je u smislu. Ako je nešto smisleno, onda nije bitno koliko je nešto teško. Jer, ako to nešto donosi smisao, onda je samo po sebi lijepo.

Svetu misu prvi dan, na otvorenje, predvodi riječki nadbiskup Ivan Devčić. Iako je cijeli dan bio u Istri na svećeničkom danu, potrudio se i došao je na svetu misu nama skautima. Propovijedao je nadahnuto. Govorio je o katoličkim skautima, o primjeru i autentičnosti i zahvalio se voditeljima na sletu, ali i na razvijanju cijele organizacije. Devčić nije krio zadovoljstvo činjenicom da je brzorastući pokret katoličkih skauta koji je sada aktivan u deset biskupija potekao iz njegova dvorišta. S pravom je ponosan. Na misu dolazi dobri dožupan Marko Boras Mandić. Tu je čak i riječki glavni imam Hajrudin Mujkanović i mirno i dostojanstveno cijelu misu stoji i prati. Sjajan čovjek ovaj Hajrudin, drago mi je da smo prijatelji. Tu je i predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Kovačević, pastori Giorgio Grlj i Milan Špoljarić, Ivan, voditelj Ristream zajednice, glavni čovjek Kluba navijača Armada Rijeka Božo Dejan Božić. Lijepo je imati uz sebe toliko različitosti, a opet toliko snage i ljubavi u otvorenosti. Hvala svima, momcima iz grupe što su tu.

Mi katoličke skaute odgajamo da se nose s (ne)vremenom života. Ako prži sunce, ne kukaj, zaštiti se, ali reci Bogu hvala. Ako pada kiša, skloni se. Ali ne kukaj. Život može biti lijep. A ljepota nije samo u vanjštini. Ljepota je u smislu

Poslije mise selimo autobusima skaute u Tribalj, u veliki društveni dom na otvorenje. Skauti studenti su voditelji cijelog programa sleta – Ivona Bašić i David Bašić. Sjajno rade svoj posao. To je skautizam: daruješ povjerenje koje ti mladi vrate stostruko. Nebitno je ako pritom netko griješi. Ti mu nastaviš vjerovati. I u tom stanju on/i raste/u i grešaka bude sve manje. Studentska zajednica ima nagovor o vjeri i skautima, skautskim zakonima. Jako su kreativni. Skautski slavljenički band Chiara Vratović, Anja Krmpotić i Mate Mrša svojom glazbom pokazuju kako je divno slaviti Boga pjesmom. Pogotovo kada znaš pjevati i svirati poput njih. Dom je prepun. Više od pet stotina katoličkih skauta stvara poseban ambijent. Dio programa je posvećen i ekumeni, pastor Rene iz ICF-a svjedoči nužnost zajedničkog svjedočenja ljubavi prema Isusu. Ivan Špoljarić i Ri stream band sviraju modernu kršćansku glazbu, a skauti ju prihvaćaju, pjevaju o Isusu. Feštarski. Program završava. Pogledam Asju i Josipa – alfe i omege programskog dijela – i prvi put u petnaest godina učinim nešto što nikada nisam učinio. Kažem im da se pobrinu za sve, da ja idem dalje. I to su skauti. Odgajamo mlade da reagiraju trenutno, da nema mjesta panici. Da donose dobre odluke. I teške odluke. Vježbalište života, skoro bih mogao parafrazirati akademika Fabrija.

Subota, 23. lipnja

Ujutro, rano ujutro, dizanje kampa. Vreva skautskih mrava. Od najmanjih do odraslih. To su naši vučići, kune, vukovi, čuvari. Tako ih imamo po uzrastima. Samo dabrovi (vrtićka skupina) na kamp dolazi jednu noć… Dizanje barjaka, molitva Anđeo gospodnji, pozdrav Domovini, jutarnja tjelovježba, doručak, radionice i skautske aktivnosti: čvorologija, pioneristika, natjecanja, razgovori. Baš sve ispunjeno u minutu. Zna se kada je odmor. Kada je rad. Kada je molitva. Kada je rekreacija. Kada je misa. Kada je silentio. Skauti vole red. Red donosi dobro.

Cisterna sa šest kubika vode se prazni. Costella je osigurala vodu za sve klince, puno im hvala na tome. Kao i HNK Rijeka. Meggle u subotu – doručak s Meggleom. Dobro je. Rastemo, prepoznaje nas se snažno. Tu je Riječka nadbiskupija i Primorsko-goranska županija. Divno je imati takve institucije i ljude unutar institucija uz sebe. Svetu misu predvodi kancelar Riječke nadbiskupije msgr. Nikola Imbrišak u zajedništvu sa šest svećenika i župnikom vlč. Nikolom Gajićem. U 18 sati stiže nam biskup krčki Ivica Petanjak. Vodim biskupa prvo u kamp. Kažem mu da idemo s njegovim autom jer je bolji. Prihvaća i smije se. Tajniku, dobrom nekom svećeniku, objašnjavam da će poslije malo morati oprati automobil. Smijem se ja, smiju se oni. Biskup glasno komentira kamp. Gotovo 200 šatora plus ovih 24 po šesnaest kvadrata svaki izgledaju baš dojmljivo. Kamp je odijeljen špagom, ali onako, profesionalno.

Muški dio, pa obiteljski dio, pa ženski dio kampa. Između su svježe pokošene staze. U dnu odvojeni toaleti. Na vrhu dominira visoka pozornica s ozvučenjem, s njezine desne strane tri jarbola: zastava sleta, zastava skautske katoličke organizacije i hrvatska zastava. Probijena je i cesta za logistiku. Na sve smo mislili. E, kada smo kod logistike… Angažirao sam naše prijatelje, grobničke dragovoljce, heroje rata. Njih nekoliko, na čelu s Nikicom Maravićem, danima je bilo s nama. Noćilo. Pomagalo oko kuhinje. Sjajni momci. Ponosan sam na njih i presretan što mi katolički skauti rastemo i uz hrvatske branitelje. Subotnji večernji program posvećen je vukovarskim herojima. Došli su baš momci – heroji. Damir Markuš, Ivica Jurčan, Paša i Damir Radnić. Skauti su gledali film Vukovarska štafeta smrti. Film pozitive, film s teškom pričom, ali pričom koja govori da se nikada ne smije odustati. Poslije programa molitva krunice. Predvode skautski vođe. Joj, kada bih vam barem mogao riječima dočarati ovu sliku. Više od pet stotina katoličkih skauta pobožno moli krunicu u nepokorenoj tvrđavi naših drevnih Frankopana. Kojeg li novog posijanog sjemena za nove čiste naraštaje muževa i žena koji će voljeti Boga, svoju Crkvu, domovinu i svakog čovjeka u potrebi. I na ovom dijelu programa je veliki broj uzvanika, tu je i glasnogovornik HNK Rijeke Alen Fućak s vežičkim župnikom don Michelleom Cittadinom. Biskup Petanjak i njegov tajnik do kraja ostaju na programu. U sitne sate idu prema Krku, grlim biskupa, stišćem ga i zahvaljujem mu. Kaže mi on: „Nije lako tvom Devčiću s tobom.“ Ja mu uzvraćam da je isto to rekao i mojoj ženi dva sata prije, ali da me njih oboje, svaki na svoj način jako voli. Smije se. Kaže mi nešto kao da mene nije teško voljeti. Ja si šapćem u srce:

„Sjeti se tko si, Marine, bez svoga Gospodina i ne dopusti uzoholiti se nikada.“

Nedjelja, 24. lipnja

Nedjelja, dan Gospodnji. Ustajemo jako kasno, u 8 sati. Lagani jutarnji program, molitva, tjelovježba, doručak. Radionice su zanimljive. Skauti su opušteni. Križ je izgrađen još jučer, sada dominira cijelim kampom. Promatračnica na nekih četiri metra. Majstorstvo gradnje bez čavala. Skauti. Poslijepodne odlazimo na svetu misu. Prije mise stiže nam Blanka Vlašić. Hvala ti Blanka na svjedočanstvu, divno si čudo u očima Stvoritelja. Spontano, ponizno, iskreno, dojmljivo. Tako bi se u četiri riječi moglo opisati svjedočanstvo naše velike sportašice. Misu predvodi don Božo Škember. Samozatajni sveti svećenik s Prvića Luke.

Više od pet stotina katoličkih skauta pobožno moli krunicu u nepokorenoj tvrđavi naših drevnih Frankopana. Kojeg li novog posijanog sjemena za nove čiste naraštaje muževa i žena koji će voljeti Boga, svoju Crkvu, domovinu i svakog čovjeka u potrebi

Svećenik koji me poznaje više od dvadeset godina. Sva sreća pa nije osjećao potrebu prepričavati ta sjećanja, ha, ha, ha. Autentično misi. Svaka gesta u euharistiji odiše dubokom pobožnošću. Gledam mlade svećenike. Krajičkom oka ćutim njihovo divljenje ovakvoj skromnosti veličine. Dobro je. Na misu dolazi reper Marin Ivanović Stoka sa svojom suprugom. Marin se vjenčao u petak, a u nedjelju je imao rođendan. Jedva sam ga nagovorio da dođe. Marine, hvala ti na svjedočanstvu i borbi koja za sve nas nikada ne prestaje. Neka nam svima Bog daje snage ostati na putu istine. Njegova monodrama u driveničkom kašetelu je – pogodak. Mladi su ful koncentrirani. Gutaju riječi koje čuju. Gutaju. Stole tako zorno priča o tami i gadosti zla i Zloga da se mnogima duhovno smuči na takvu grozu. I onda – Cenacolo. I što je njemu Gospa učinila. Bravo, momče. Ustraj dalje. Na koncu programa svi opet molimo – Božansko milosrđe. Naša Anja, Mate i Chiara ga pjevaju. Ajme, to je znači predokus one stvarnosti koju se ufamo ostvariti nakon prijelaza kroz vrata smrti.

Ponedjeljak, 25. lipnja

Dizanje šatora. Raspremanje kampa. Svih nas više od pet stotina dolazi u Rijeku. Iskrcavamo se u Vukovarskoj ulici. Spuštamo se do murala VUKOVAR. Dolaze branitelji, pripadnici Armade. Vodstvo, uglavnom. Negdje nas je malo više od tisuću ukupno. Mi skauti donosimo gotovo četrdeset barjaka. Pjevaju se pjesme o Domovini i hoda se glavnim ulicama Rijeke. Korzom. Dolazi se do Mosta branitelja, ali se ne zaustavlja dok se do kraja ne riješi dolično spomen-obilježje herojima Domovinskog rata. Zaokružimo i ide se prema katedrali. Velika milost. U katedrali nas je više od tisuću. Riječka prvostolnica puca po šavovima. Misu predvodi varaždinski biskup Josip Mrzljak. Iako sam ga zvao i nagovarao nije mi potvrdio da će doći. Rekao mi je: „Marine, ja sam starac, kako ću ja do vas?“ Ja mu kažem da šaljem vozača i automobil. Da želim da bude na ovom prvom. Jedan je prvi. Dođe ponedjeljak, eto i njega u sakristiji – biskupa Ante Ivasa. Sjajna stvar kada znamo koliko je biskup Ante, možda i prije drugih, istinski podupirao katoličke skaute. Biskup Mrzljak nadahnuto propovijeda o Domovini i zahvaljuje se skautima. Nije mogao kriti zadovoljstvo viđenim. Oduševljenje katoličkim skautima. Biskup Ante uzima mikrofon i govori: „Skauti moji, volim vas!“ Na Dan državnosti, ali na naš poziv završetka sleta katoličkih skauta dolazi i don Krešo, šibenski katedralni župnik, naši skautski svećenici don Marin Lučić i vlč. Siniša Blatarić, još neki svećenici koji se upoznaju s našom organizacijom. Tu je i vlč. mr. Marko Stipetić, vicerektor bogoslovije, preč. Matija Matičić rektor katedrale, kancelar msgr. Nikola Imbrišak, msgr. Nikola Uravić, vlč. mr. Siniša Vujčić, tajnici biskupa i naš generalni msgr. Emil Svažić. Koje li snage! Biskupi, svećenici, gotovo 600 katoličkih skauta i naši branitelji.

Poslije popričesne, zahvaljujem se svom nadbiskupu Devčiću na svemu (trenutno je na hodočašću u Ukrajini), braniteljima, posebno Nikici i njegovoj ekipi dragovoljaca, volonterima i skautskim animatorima, njih dvadeset i četvero odradilo je vrhunski posao. Voditelju kampa Josipu Kovačiću. Bože, prije 15 godina sam mu bio vjeroučitelj. Tom malom mangupu. Danas radi u Domu mladih, ima suprugu, dvoje djece i svi su u skautima. Što ti je život. Velik je Bog. Asja Pavlović, riječka predsjednica i voditeljica cijelog programa kampa je bila 120 posto u ovom sletu. A doji dijete. Mali Mario svuda s majkom. I tata kao logistika. Kakve sjajne skautske obitelji. Kojeg li izgaranja i predanja. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Strpljivi i samozatajni Petar, Mario, Matej, Ivona, Baša, Marko, Alen, Tina, Paola, Laura, Lina, Anja, Chiara, Mate, Paolo, Beno i mnogi drugi. Uvijek im govorim: površno davanje daje površne rezultate. A mi smo ovdje gorjeli. Zato je i bilo tako dobro. Naravno, prostora za nadogradnju ima mnogo. No, mi smo svjesni svoje malenosti i stalno želimo rasti. Hvala Bogu što nam je blizu. Neka tako i ostane.

Pogledajte galeriju.

Marin Miletić | Bitno.net

Foto: Katolički skauti