Promjene u načinu komunikacije postale su izazov i za Crkvu koja u novim tehnologijama vidi veliku priliku – osobito u pristupu mladima.
„Društvene mreže natjerale su nas na novi način komuniciranja s mladima. Pogledajte interaktivnost društvenih mreža, brza pitanja i odgovore. To je novost za Katoličku crkvu, osobito u smislu autoriteta“ – rekao je predsjednik Papinskoga vijeća za sredstva društvene komunikacije.

Kao što i sami možemo primijetiti, velika većina mladih najviše vremena provodi na internetu, osobito na društvenim mrežama. Dan bez mobitela i interneta postao je nezamisliv. Ova pojava za mons. Cellija s jedne strane odražava potrebu mladih za komunikacijom, ali s druge strane ukazuje na njihovu duboku osamljenost.
„Jeste li se zapitali zašto mladi šalju toliko mnogo poruka svakog dana? Prema nekim statistikama mladi ljudi, djeca, pošalju do 60 poruka dnevno. Zašto? Oni imaju potrebu osjetiti povezanost s ljudima, boje se biti sami… To je jedan od najvećih problema u našoj kulturnoj situaciji u Europi“ – smatra mons. Celli.
No, upravo u internetu i društvenim mrežama on istovremeno vidi i veliku priliku i mogućnost za Crkvu, da mladim ljudima pomogne shvatiti prave vrijednosti – istinske, kršćanske vrijednosti – ljubav i prijateljstvo.

Odgovarajući na pitanje može li se na internetu pronaći Boga, mons. Celli odgovara:
„Ne treba vam internet da biste pronašli Boga, jer on vas sam traži! Ali internet je koristan u otkrivanju nekih vrijednosti. Postoje dobre stranice sa molitvama i biblijskim razmatranjima, ali internet ne može riješiti vaše probleme. On može pomoći.“
Ipak, duhovni život ne može se ostvariti samo na internetu – neophodna je stvarna zajednica i konkretni ljudi, istaknuo je mons. Claudio Maria Celli.
Razvoj suvremenih načina komunikacije izazvao je još jedan moderni problem, a to je nedostatak tišine. Svatko tko se vozio tramvajem, autobusom ili hodao gradom, može primijetiti kako većinom mladi ljudi u ušima skoro uvijek imaju slušalice, u rukama drže mobilne telefone, te svaki čas provjeravaju što se događa na Facebooku ili ostalim društvenim mrežama. Na prvi pogled čini se kako je tišina nešto suprotno komuniciranju, ali mons. Celli ne misli tako.

„Tišina nije negacija komunikacije, ona je njezin sastavni dio… Komunikacija nisu samo riječi već i geste. Tišina mojim riječima daje smisao. Ako nisam čovjek tišine, moje riječi postaju potpuno prazne. Naše je da pozovemo na tišinu, jer ljudi nemaju vremena pogledati svoj život i rekapitulirati temeljne životne vrijednosti“ – zaključio je mons. Celli.

[facebook] Ako želiš primati zanimljive i istinite informacije, klikni like![/facebook]

Govoreći o razlici između nekadašnjih oblika komunikacije i današnjih digitalnih medija, bivši vatikanski diplomat izjavio je kako su u prošlosti mediji bili instrumenti, a danas nove tehnologije kreiraju milje, mjesto gdje ljudi žive.

„Facebook je, na primjer, kao jedan veliki kontinent. Više od jedne milijarde ljudi živi na Facebooku Oni ne koriste Facebook kao instrument komuniciranja, već su ga doslovno naselili“ – kaže mons. Celli, a unatoč svim problemima koje izazivaju suvremeni oblici komunikacije razmišlja optimistično, te u svemu vidi priliku i izazov.

„Crkva mora biti otvorena svim oblicima dijaloga i biti u mogućnosti shvatiti probleme mladih, njihovu potragu za istinom i smislom života“ naglasio je mons. Celli, inače i doktor kanonskog prava.
„Želim biti ondje gdje je moje stado, gdje su moji ljudi. Ako ljudi govore s tog trga, onda mi je ondje mjesto, jedino tako možemo ostvariti dijalog s njima“ – riječi su pape emeritusa Benedikta XVI. prigodom otvorenja YouTube kanala Svete Stolice kojih se prisjetio i mons. Celli, te naglasio kako je u bivšem papi prepoznao uzor i primjer kako razgovarati s ljudima i kako da taj dijalog bude pun poštovanja i obzira prema svima koji su u potrazi za istinom.

Susret mons. Cellija sa patrijarhom Irinejom i biskupima Srpske pravoslavne crkve s kojima je podijelio svoja iskustva na polju suvremenih oblika društvene komunikacije, a u želji da im pomogne u razmišljanju što trebaju učiniti i kako komunicirati s mladima – kako im se obratiti te shvatiti njihove probleme i potragu za istinom i smislom života, imao je i veliko značenje u razvoju ekumenskog dijaloga, te razvijanju sve otvorenijih i srdačnijih odnosa između Svete Stolice i Republike Srbije.

Miodrag Vojvodić – Bitno.net