Koliko ste puta u životu rekli: ”Nadam se da će biti dobro?” Čemu se mi nadamo? Koliko čvrsto vjerujemo? Koliko smo spremni Isusu pustiti da upravlja veslima broda našeg života? Koliko nam je teško priznati sebi samima da su nam duše prazne? One traže obalu svojim morima, a ta obala je Bog i On čeka kada će svoja mora dovesti u svoju luku.

Nada je ono što nas drži ispunjenima. Bez nje nema ničega. Čak i kada ne naučiš dobro za ispit i pretpostavljaš da ćeš ga pasti, ipak postoji ona trunka nade da ćeš položiti. Kada majka gleda bolesno dijete u bolnici, jedino ju molitva, nada i vjera ohrabruju da će ono ozdraviti. Jeste li ikad odustali od molitve jer ste mislili da nema nade ni šanse da se vaša želja ostvari?

Postoji li mjerna jedinica za Nadu? Za Ljubav? Molitvu? Postoji li mjerna jedinca za količinu hrabrosti koju moraš utrošiti da bi molio za nešto što ti je na srcu, a kao strah te kako će to sve ispasti, i je li to baš upravo ono što Bog želi za tebe?

Što Bog ustvari želi od nas? Da budemo u strahu? Da se ne borimo? Da se ne nadamo? Da si uskraćujemo ponuđene prilike? Da samo sjedimo i čekamo? Hm, pa ne vjerujem baš. ”Bdijte…”

Lijepo je nadati se nečemu, ali koliko se trudimo nešto sami poduzeti, moliti i raditi da to ostvarimo? Koliko smo spremni surađivati s Njegovim naumom? Koliko ustvari osluškujemo ono što nam On govori, koliko primamo ono što nam daje?

Bio jedan čovjek kojemu je nevrijeme poplavilo i opustošilo cijelo selo. On se uspio spasiti i ostao stajati na vrhu planine, sam bez ikoga. Kad odjednom, niotkud se stvori brod i ponudi mu pomoć – on odbije rekavši da će njemu njegov Bog pomoći da se spasi. Došao drugi brod, pa treći (malo veći ;)) i on svaki put odbije pomoć s istim stavom. Najednom mu se obrati Bog i reče: ”Slijepi čovječe, poslao sam ti tri broda, a ti nisi prepoznao moju pomoć.” Čovjek je u suzama zanijemio i nije znao što bi odgovorio.

Koliko nam se puta u životu dogodila ovakva situacija? Nadamo se, nadamo, a ništa ne poduzimamo, čekamo da Bog sam učini sve. Čemu su onda sve naše molitve ako nemamo dovoljno vjere? Za čim naše srce čezne? Što nas koči da se potpuno predamo Njegovoj volji?

Možda naše nade i naše čežnje nekada nisu posve ispravne i realne, ali On je tu da nas usmjeri na pravi put. On za naše živote još nije složio sve puzzle kako bi slika bila potpuna i lijepa. Neke smo sami izgubili, neke potrgali, ali iz dana u dan On pronalazi nove i slaže jednu po jednu kako bismo tu lijepu sliku ovozemaljskog života mogli ponosno prikazati u Nebu. Samo, surađujemo li dovoljno s Njim? Svi se nadamo da će se svjetlo upaliti kada pritisnemo prekidač, ali jesmo li se dovoljno potrudili da zaradimo dovoljno za platiti struju? ;)
_____________________________________________

► Misu mladih u crkvi Gospe od Zdravlja, u petak 4. prosinca, predvodit će don Toni Šinković, a animirati VIS Sperantes.

► RASPORED:
• 20:00 – prilika za ispovijed
• 20:30 – Misa mladih
• 21:30 – klanjanje pred Presvetim

► ČITANJA: www.hilp.hr

SKAC_ST | Bitno.net