Koliko ste se puta zakleli da ćete više vježbati, zdravije se hraniti, ili više spavati? Ili, koliko ste puta – na duhovnoj razini – sebi obećavali da ćete biti dosljedniji u molitvi, prakticirati određene kreposti, ili spremnije usvajati asketske navike?

No kada dođe vrijeme da s ideje prijeđemo na akciju, s obavezivanja na praksu, nešto u nama zastane i odupire se. I onda veoma brzo odustanemo od svoje obaveze, i završimo frustrirani i depresivni. 

Kada razmišljamo o rastu u kreposti, mi obično zamišljamo probijanje puta do kreposnoga života svojom snagom, i to pukom snagom volje. No tako se zaboravlja jedna važna duševna stvarnost: mašta je snažnija od razuma.

Sljepoća volje

Volja je organ djelovanja u ljudskoj osobi. Ona je sposobnost duše povezana s činjenjem stvari, s odabirima. Način na koji volja radi prilično je jednostavan: ona biva privučena percipiranome dobru, poželi ga, i pokreće nas prema njemu, kao što magnet biva privučen prema čeliku.

Ključna je riječ ovdje percipirano. Važno je shvatiti da je volja u jednome veoma stvarnome smislu slijepa. Prepuštena sama sebi, ona ne može percipirati ništa, niti zna na koje dobro ciljati ili oko njega nastojati. Kako bi djelovala, volja mora biti informirana o tome što je dobro putem osjetila, mašte, intelekta, i drugih duševnih sila. Prije nego što bude informirana o nekome dobru, volja je nepokretna, no čim percipira neko dobro i poželi ga, kreće se brzo i odlučno.

Mi obično nastojimo pokrenuti volju samim intelektom. To jest, osmislimo dobar tijek djelovanja, i odlučimo ga slijediti. „Za moje bi tijelo bilo zdravije da iz prehrane izbacim ugljikohidrate, pa ću prestati jesti kruh i piti pivo”, kažemo sami sebi. To može biti prilično racionalno i doista dobro. No čim se ovako obavežemo, ugledamo gajbu zanatskoga piva u hladnjaku u supermarketu. To nam iskušenje djeluje tako privlačno. Počnemo u svoj um prizivati bogat, kompleksan okus. Zamišljamo zadovoljstvo ispijanja hladnoga piva na vruć ljetni dan. Zamišljamo druženje uz piće s dobrim prijateljima. 

Prije nego što naše racionalne sposobnosti išta shvate, mi smo već zgrabili gajbu piva i kupili je. Što se dogodilo? Posve jednostavno – naša je mašta nadvladala naš intelekt, i snažno pokrenula našu volju.

Volja i mašta

Kao što sam rekao, volja mora biti informirana o nekome dobru prema kojemu treba težiti kako bi djelovala, a mi svoju volju obično informiramo preko intelekta – preko rezoniranja što je najbolje.

Problem je u tome što naš razum – naš intelekt – ne može stvoriti želju ili pokrenuti volju ni približno onoliko učinkovito koliko to može mašta. U gore navedenome primjeru, ono što smo znali na intelektualnoj razini – naši ciljevi postavljeni u skladu s razumom – gotovo su istoga trenutka nadvladani sposobnošću mašte. Zamišljanje užitka u hladnome pivu nadvladalo je našu racionalno donesenu odluku da učinimo ono što je najbolje za naše zdravlje.

Jednostavno rečeno: kada treba pokrenuti volju, mašta je najmoćnija sposobnost duše. Mašta je blisko povezana s našim osjećajima, i zato može stvoriti želju koja motivira volju mnogo brže i snažnije od gotovo ičega drugoga.

Marketinški stručnjaci razumiju ovo načelo, i usavršili su ga do razine znanosti. Istraživanja su pokazala da prosječni Amerikanac vidi između 4000 i 6000 reklama dnevno, u obliku oglasa u rezultatima pretraživanja interneta, reklamnim natpisima, reklamnim panoima, televizijskim reklamama, reklamama na YouTubeu, reklamama za restorane itd. Većini je ljudi ova brojka šokantna. Tako je jer te reklame djeluju na subliminalnoj razini, to jest, ne primjećujemo ih – no one ipak djeluju. One su sjemena posijana u dušu, koja suptilno pokreću maštu i emocije, a s vremenom, kada to najmanje očekujemo, one pokreću i našu dušu.

Jedan kratki primjer. Vi vidite reklamu za sportsku odjeću. Na reklami je prikazan neki slavni sportaš – netko tko je ikona snage, vještine i ljudskoga potencijala. Zaobilazeći vaš razum, ta reklama zaokuplja vašu maštu. Možda počnete zamišljati sebe kako nosite tu odjeću, i kao rezultat toga oslobađate svoj ljudski potencijal. Ili možda počnete zamišljati sami sebe kako je nosite, a vaši vam se prijatelji dive zbog vašega statusa i praćenja trendova. A što je možda najsnažnije od svega, vi vidite sebe kako vas – zbog nošenja odjeće te marke – poželi neka žena (jer, na kraju krajeva, seks prodaje sve).

Nije bitno ako ništa od toga nema smisla na racionalnoj razini. Vaš vam razum možda zapravo govori da vi ne možete sebi priuštiti taj proizvod, ili da vas to neće pretvoriti u profesionalnoga sportaša, no to jednostavno nije važno. Vaša je mašta obuzeta, i ona sada pokreće vašu volju prema tome percipiranome dobru. Vi djelujete tako što kupite dotični proizvod.

Jednako načelo mašte kako nadvladava razum može se primijeniti na gotovo svako područje života. Mašta je jednostavno za našu volju mnogo zavodljivija od snage razuma.

Mašta: je li ona dobra ili zla?

Upravo zbog snage, pa čak i zavodljivosti mašte, mnoge vjerske tradicije zagovaraju njezino nasilno gušenje. Razum može često – iako ne uvijek – jasnije vidjeti Boga, i zato ga se smatra pouzdanijim. Ugušiti maštu i razviti snagu razuma da nadjača volju zato se smatra sigurnijim putem.

Ni našoj vlastitoj kršćanskoj tradiciji nije stran taj duhovni savjet. Pogotovo se istočno kršćanstvo žestoko protivi korištenju mašte u molitvi. I zapadno kršćanstvo ima velika djela duhovne literature u kojima se savjetuje utišavanje mašte i njezinih želja, kao što je „Oblak neznanja”, i djela svetaca poput svetoga Ivana od Križa.

Trebalo bi biti očito da nas mašta lako može zavesti na krivi put. Ona može našu volju navesti da percipira kao dobra stvari koje su zapravo zla. Ako promotrimo grijehe poput požude, shvatit ćemo da oni gotovo uvijek počinju u mašti – poput mnogih drugih grijeha i poroka. Dakle, mašta uistinu može biti opasna.

No što ako iskoristimo snagu mašte? Što ako uvježbamo razum i maštu da, umjesto suprotstavljanja, djeluju zajedno? Vođena razumom, bi li mašta mogla biti izvanredna sila za dobro?

Doista, prepuštena sama sebi, mašta može biti varljiva. Ali ako ju ukrotimo i vodimo razumom, a ne u potpunosti ugušimo, ona nas može povesti visoko, do neba. Sveci poput svetoga Ignacija Lojolskoga razumjeli su snagu mašte. Prikovan uz bolesničku postelju poslije ozljede, on je čitao životopise svetaca. Njihovo je izvanredno junaštvo opčinilo njegovu maštu i zapalilo vatru u njegovome strastvenome srcu.

Kasnije je sveti Ignacije razvio svoje „Duhovne vježbe”, koje nisu ništa drugo doli vježbanje i vođenje mašte, i ispunjavanje mašte svetim željama. I druge duhovne discipline, poput razmatranje otajstava svete krunice, na sličan način koriste snagu mašte, i volju usmjeravaju prema svetosti.

Na sličan način, via pulchritudinum („put ljepote”), koji zagovaraju teolozi poput pape Benedikta XVI., pokazuje nam da razmatranje ljepote može zapaliti našu maštu, i potaknuti nas da razmatramo – a zatim i poželimo – Vrhovno Dobro, koje je Bog. Riječima pape emeritusa: „Umjetničko djelo može [preko mašte] otvoriti oči uma i srca, potičući nas da stremimo u visine.”

Iskoristiti snagu mašte za dobro

Mašta je snažna duševna sila, koja može brzo i moćno pokrenuti volju. Ona može u trenutku zaobići intelekt, i potaknuti nas da se odlučimo za dobro ili za zlo.

U sebi i po sebi mašta nije ni dobra ni zla. Ona jednostavno jest. Može ju se privlačnim lažnim dobrima zavesti na krivi put, i zato ju se mora ukrotiti i voditi razumom, kako bi to dvoje surađivalo. No ako se maštu iskoristi, disciplinira i usmjeri, ona može biti izvanredna sila što nas snažno pokreće prema Dobru.

Odatle proizlazi praktično pitanje: Što razmatrate? Kojim slikama punite svoju maštu?

Um ispunjen pornografijom, nasiljem, materijalističkim konzumerizmom i svim vrstama lažnih dobara željet će ta zla i pogrešno ih smatrati dobrima. Takva maštanja s vremenom pokrenu volju prema njima, i mijenjaju naše ponašanje. No s druge strane, mašta ispunjena ljepotom, dobrotom i kreposnim primjerima željet će te stvari, i u skladu s time, mijenjati nas iznutra.

Ako se borite da se promijenite i ako činite stvari koje ne želite, promislite ne samo o tome što to znate, nego i čime hranite svoju maštu, jer je duhovno načelo jednostavno: promatrajte svete stvari, i postat ćete sveti. Promatrajte zle stvari, i postat ćete zli. Izbor je vaš.

Izvor: The Catholic Gentleman | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.