„Vatikan nudi manji broj dana u čistilištu ako pratite papu na Twitteru“ jedan je od primjera brojnih naslova kojima su mnogi strani i domaći mediji prenijeli vijest kako će papa Franjo udijeliti potpuni ili djelomični oprost svima koji će sudjelovati na Svjetskome danu mladih, uključujući i one koji putem javnih sredstava komunikacije budu na duhovan način uključeni u događanja u Brazilu.

Čitajući različite novinske članke stječe se dojam kako papa, poput nekog trgovačkog lanca, organizira akcijsku rasprodaju uz posebne popuste i pogodnosti kojom se, bez posebnog truda, može odraditi odličan posao. No je li doista tako?

– Bilo bi bolje reći kako Vatikan govori da će više vremena provedenog u molitvi značiti manje vremena u čistilištu – kaže James D. Flynn, stručnjak u kanonskom pravu i posebni pomoćnik Jamesa Conleya, biskupa Lincolnske biskupije.

– Oprosti nisu magična formula – nastavlja Flynn, te objašnjava kako je omogućavanje oprosta onima koji će putem javnih sredstava komunikacije sudjelovati u Svjetskom danu mladih zapravo poziv na molitvu upućen svima, a po autoritetu Crkve, ta molitva uključuje posebnu milost – potpuni ili djelomični oprost.

– Odlična je stvar što vjernici danas mogu hodočastiti nekamo iako ondje nisu fizički prisutni. Takozvano „digitalno hodočašće“ stvarna je potvrda da smo svi dio Tijela Kristova i možemo sudjelovati u molitvi i duhovnom zajedništvu jedni s drugima iako nismo fizički jedni uz druge. Običnim praćenjem papinih objava na Twitteru ne ostvaruje se oprost – naglašava Flynn, inače suprug i otac dvoje djece.

– Oprosti su nešto što primamo, a ne zaslužujemo, a po njima Crkva djeluje u skladu sa svojim poslanjem – privoditi duše Kristu – zaključuje Flynn.

Pojasnimo još jednom Crkveni nauk o oprostima:

Svaki teški grijeh ima dvostruku posljedicu: raskida naše zajedništvo s Bogom i lišava nas vječnog života. Oproštenje od vječne kazne ostvaruje se oprostom od krivnje i obnovom zajedništva s Bogom po sakramentu ispovijedi. Pored vječne kazne postoji i ona koju nazivamo vremenitom kaznom od koje se vjernik treba očistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju nazvanom čistilištem.

Oprost je dakle otpuštenje vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već otpuštena po sakramentu ispovijedi.

Naglasimo kako ove dvije kazne nisu Božja osveta, već posljedica same naravi grijeha.

Oprost se dobiva po Crkvi koja se snagom vlasti „vezivanja i odrješivanja“ koju je primila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina otvarajući mu riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć kršćaninu, već ga potaknuti na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

Da bi netko bio u stanju dobiti oprost mora biti kršten, neizopćen i u stanju milosti nakon što je ispunio propisane uvjete za primanje oprosta, te imati iskrenu nakanu steći oprost i izvršiti naložena djela.

Oprost može biti djelomičan ili potpun.

Svaki vjernik može bilo djelomični bilo potpuni oprost dobiti za sebe ili namijeniti za pokojne.

Za primanje POTPUNOG OPROSTA koji se može dobiti jednom u danu nužna/-o je:

1. Sakramentalna ispovijed – može biti i do dva tjedna prije nego se želi primiti oprost.
2. Euharistijska pričest – na dan kada se želi primiti oprost.
3. Molitva na papinu nakanu – Oče naš, Vjerovanje i pobožan zaziv Blaženoj Djevici Mariji, na dan kada se želi primiti oprost.
4. Izvršiti djelo naznačeno za potpuni oprost – u ovom posebnom slučaju putem javnih sredstava sudjelovati u događanjima u Brazilu.
5. Isključiti svaku naklonost grijehu, makar bio i lak.

Oprost je DJELOMIČAN ako nedostaje potpuno odricanje (5.), a ispunjeni su svi ostali uvjeti. Naravno, vrsta stečenog oprosta ostaje tajna poznata samo Bogu.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]