Kako je ozakonjena eutanazija zauvijek promijenila Belgiju

Katolička Crkva u Engleskoj oštro protiv prijedloga liberalizacije eutanazije

Godine 2002. Belgija je postala druga zemlja u svijetu, nakon susjedne Nizozemske, koja je ozakonila eutanaziju. Tijekom sljedećih 10 godina Belgija je postala živući laboratorij za radikalne društvene promjene. Mnogo drugih zemalja razmatra ozakonjenje eutanazije pa je sad dobro vrijeme da zastanemo i dobro proučimo rezultate. Te godine u Belgiji je na vlasti bila koalicija liberala i socijalnih demokrata. Ta koalicija je uspjela progurati zakon o eutanaziji koji se temeljio na mišljenju da bi svaka osoba uvijek trebala «slobodno izabrati» želi li umrijeti. U apsolutiziranju osobnog prava na samoodređenje, lijevi i desni su našli zajedničku točku. Zakon kaže da liječnici mogu pomoći pacijentima umrijeti kad oni slobodno izraze želju za smrću jer trpe nepodnošljivu bol. Pacijent se mora konzultirati s nezavisnim liječnikom, a kod neterminalnih bolesti treba proći psihijatrijski tretman. U praksi je ovo nevažno. Belgija je mala zemlja i lako je naći liječnike koji će to učiniti.

Prošle godine je 45-godišnjim gluhim identičnim blizancima koji nisu mogli podnijeti pomisao da će oslijepiti, odobrena eutanazija. Liječnici su odobrili njihov zahtjev «jer ionako nisu imali za što živjeti». Doktor koji im je dao smrtonosnu injekciju rekao je da «to nije velika stvar». U drugom slučaju eutanazirana je 44-godišnja žena koja je patila od kronične anoreksije. Tada 64-godišnja žena koja je patila od kronične depresije eutanazirana je bez znanja njenih rođaka. Liječnici su branili svoje odluke objašnjavajući da su ti ekstremni i iznimni slučajevi bili legalni jer su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti. Eutanazija od medicinske mogućnosti postaje ideologija. Belgijski liječnici čak vjeruju da su humani jer oslobađaju ljude od muka. Neki idu i dalje pa opisuju eutanaziju kao zadnji čin samoodređenja. Mišljenje pacijentove obitelji uopće nije važno. Liječnik može majci obitelji dati smrtonosnu injekciju bez da njenoj djeci mora išta objašnjavati. Eutanazija se promovira kao «prekrasan» i pozitivan način umiranja. Liječnici presađuju organe pacijenata koji umru tijekom operacije – kažu da će to njihove živote učiniti smislenima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zakon možda uskoro bude dopuštao eutanaziju djece i dementnih osoba. Od 2002. protivnici zakona su okarakterizirani kao rigorozni i bezdušni konzervativci koji odbacuju postmoderno, pluralističko i napredno društvo kao što je belgijsko. Kršćanski Demokrati su se odrekli njihovih tradicionalnih vrijednosti i podupiru zakon. Dovesti ga u pitanje je postalo tabu jer bi se moglo narušiti apsolutno pravo pojedinca na odluku. Još uvijek ima značajnih kritičara zakona, osim Katoličke crkve. Belgijski filozof Herman De Dijn opisuje Belgiju kao «sentimentalističko društvo» u kojem su se tradicionalne vrijednosti drastično smanjile i zamijenile subjektivnim preferencijama. Sentimentalističko društvo slijedi samo one etičke vrijednosti koje su povezane s potragom za individualnom srećom. Zajedničke odgovornosti i moralne institucije se odbacuju u potrazi za posve individualnim blagostanjem, međuovisnošću i povezanošću. De Dijn drži da je ovo bit problema. Ljudsko biće nije skup individualnih osjećaja, mišljenja i afiniteta, nego dio vrste, član čovječanstva, vitalna karika u moralnoj ekologiji gdje svaki čovjek ima jedinstvenu vrijednost. Podupiratelji eutanazije odbacuju kritiku. Njihova ideologija apsolutnog samoodređenja postala je tako jaka da se počinje oblikovati u teologiju, kvazireligiozni fanatizam. Sva živa bića su povezana, pogotovo mi ljudi. Posao političara je štititi tu povezanost. «Kad se izgubi osjećaj da je svatko od nas povezan s drugim završit ćemo ubijanjem svakoga tko je na teret društvu. U jednom trenutku svi ćemo biti teret. U današnjoj Belgiji, svi smo izloženi tom riziku», kaže De Dijn.

Autor: Tom Mortier

Izvor: Life Site News

Prijevod: M.K./Bitno.net


Objavljeno: 27. svibnja 2013.

Možda vam se svidi