Promjena počinje sa svakim od nas. Postoji puno načina na koji možemo biti aktivni, na koje se možemo uključiti u pokret za borbu protiv abortusa, rekla nam je Lila Rose

Znam da su Hrvati pod pritiskom kulture smrti iz inozemstva, ali budite hrabri i uništite nepravdu abortusa

Ona i njezini prijatelji iz aktivističke pro-life udruge Live Action ulazili su u klinike za abortus sa skrivenim kamerama i otkrivali sve boleštine i izopačenosti koje se tamo rade i toleriraju. Kada je bila u svojoj prvoj istraživačkoj “misiji” imala je 15 godina. Tada je glumila 13-godišnjakinju koja je trudna i želi abortirati, ali ne želi da “njezin punoljetni dečko ima problema zbog toga”. Umjesto da policiji prijave slučaj zlostavljanja maloljetnice, zaposlenici klinike dogovorili su maloljetnoj trudnici termin za pobačaj, a to je sve zabilježeno na kamerama. Sljedeći istraživački projekti Live Actiona pokazali su i dokazali kako najveća organizacija za promicanje abortusa u SAD-u Planned Parenthood prima donacije koje su usmjerene samo prema etničkim manjinama, dakle novce donatora koji imaju rasističke motive, kao i da su zaposlenici njihovih klinika spremni surađivati sa svodnicima koji dolaze kod njih i traže pobačaj za svoje maloljetne prostitutke. Zadnji istraživački projekt Live Actiona pokazao je kako ginekolozi koji rade pobačaj, u slučajevima kada dijete preživi proceduru, ne pružaju djetetu medicinsku pomoć kako to zakon predviđa, nego ga ubijaju na neki drugi način. Napomenimo, zbog takve prakse ginekolog Kermit Gosnell završio je u zatvoru, osuđen za višestruka ubojstva.

Danas Rose ima 25 godina i jedna je od najpopularnijih i najutjecajnijih pro-life aktivistica u SAD-u, glasnogovornica novog američkog naraštaja kojemu je dosta nepravde ubojstva nerođenih i koji želi to promijeniti u svojoj zemlji. Rose svoju borbu protiv abortusa osjeća kao poslanje i to je vidljivo iz svake njezine riječi. Rođena u protestantskoj obitelji, obraćenica na katoličanstvo, kaže kako snagu za svoju borbu crpi iz sakramentalnog života.

Lila Grace Rose je sada u Hrvatskoj, došla nas je posjetiti u organizaciji udruga Vigilare i Centra za obnovu kulture koji su prošli tjedan organizirali festival progresivne kulture Kulfest u Zagrebu. Razgovarali smo s njom dan nakon što je u krcatoj kinodvorani Branimir centra održala prezentaciju aktivnosti njezine udruge. Prije njezina dolaska mediji su govorili kako Hrvatsku čekaju nova duhovna gibanja jednaka onima izazvanim gostovanjem Judith Reisman. Nakon što pročitate ovaj razgovor, mislimo da ćete shvatiti kako su mediji (barem ovaj put) u pravu. Sutra Lila Rose gostuje u Splitu i svim Splićanima preporučujemo odlazak na susret s njom, o čemu detalje možete pronaći ovdje.

– Kako ste rekli u Branimir centru, vaša borba protiv abortusa počela je kada ste u ruke uzeli jednu knjigu…

Da, knjiga se zvala “Priručnik za abortus” autora Johna i Barbare Willke, riječ je o svojevrsnoj povijesti abortusa u SAD-u, posebice nakon njegove legalizacije 1973. Tu knjigu smatraju jednom od najvažnijih na temu pro-life aktivizma i borbe protiv abortusa. Imala sam tada 9 godina, naletjela sam na tu knjigu i vidjela u njoj grozne slike djece pobačene u prvom tromjesečju, djece s razvijenim rukama i licem. Ta fotografija ubijenog malenog ljudskog bića urezala mi se u srce. Bila sam uznemirena, otrčala sam do mame i pitala je: Mama, ovo se stvarno događa? Ona mi je odgovorila: Nažalost da, to je abortus. Nakon tog iskustva željela sam saznati više i otkrila sam da se u SAD-u svaki dan obavi 3000 abortusa, preko milijun godišnje. Otkrila sam kako se nekoliko kilometara od moje kuće nalazi klinika za abortus organizacije Planned Parenthood u kojoj svaki tjedan ubijaju 100 djece. Osjetila sam poriv učiniti nešto, spriječiti da se to događa, iako nisam znala tada kako točno djelovati.

– Zanimljiv je način na koji je vas ta knjiga potakla, jer se u Hrvatskoj svojedobno raspravljalo trebaju li djeca u osnovnim školama gledati film “Nijemi krik” koji govori o užasima abortusa.

Mislim da je jako važno da djeca tijekom puberteta, pa i nešto ranije, u vrijeme kada počinju s odgovornošću gledati na svijet oko sebe, budu upoznata s tim velikim zlom koje postoji u našoj kulturi i na koji je način ono povezano sa seksualnošću. Našu djecu ne trebamo skrivati od realnosti, ali možemo izabirati što dijeliti s njima, naravno. Danas djevojčice od 12 godina idu na abortus, a istodobno ih društvo potiče na seksualnu aktivnost. Apsolutno je važno da djeca već u ranim tinejdžerskim godina budu upoznata s tim što je abortus i o kakvom je zlu riječ, tako da ga mogu odbiti u svojim životima. Istodobno, djeci već u tim godinama treba dati odgovarajući uvid u njihovu seksualnost, a mislim da je to prije svega uloga roditelja. Treba im jasno prenijeti poruku da je za njih i njihov život najbolje sačekati sa seksualnim odnosima do braka, te da će im takav pristup seksualnosti donijeti najviše sreće, zadovoljstva i ispunjenost.

 U SAD-u, kao i u cijelom svijetu, govori se toliko laži o abortusu, ako se o njemu uopće i raspravlja. Pokušali smo pronaći način kojim ćemo izbjeći tradicionalne kanale informacija i njihove stražare kako bi s istinom izašli u javnost.

– Kako ste došli na ideju sa skrivenom kamerom u klinikama za pobačaje, taj pomalo “gerilski” pristup?

U SAD-u, kao i u cijelom svijetu, govori se toliko laži o abortusu, ako se o njemu uopće i raspravlja. Ako se raspravlja, onda se o njemu laže. Laže se da se u njemu ne ubija dijete, laže se da taj čin na neki način jača pravo žena i slično. Planned Parenthood, najveća organizacija u SAD-u koja promiče abortus, tvrdi kako se zalaže za prava žena. Još jedna laž. Pri tome mediji, obrazovne institucije i vlada ove laži podržavaju. Jako je teško probiti se u javnost s istinom, to je bilo posebno teško prije pojave novih medija. To me je nadahnulo da pokušam pronaći način kojim ću izbjeći tradicionalne kanale informacija i njihove stražare kako bi s istinom izašla u javnost. Proučila sam iskustva drugih aktivističkih organizacija i došla do zaključka kako je istraživačko novinarstvo najbolji način za to. Pri tome je video zapis jako oruđe u rukama aktivista jer osim što informira čovjeka, slika izravno dodiruje i njegovo srce.

– Koliko ste takvih istraga napravili dosad i kakve su njihove posljedice?

Organizirali smo osam istraživačkih “kampanja”. Njihov odjek u javnosti sigurno je pomogao da, primjerice, SAD u par godina donese najveći broj pro-life zakona još tamo od 1973. i legalizacije abortusa. Također, Planned Parenthood je ostao bez oko 71 milijun dolara subvencija na državnoj razini, a nekoliko njihovih klinika je zatvoreno. Zahvaljujući našim istragama i videozapisima, policijske vlasti su na saveznoj razini i onima federalnih država pokrenule nekoliko istraga o nezakonitostima u klinikama za abortus. Ali, najvažnija promjena jest ona kulturna, promjena u kojoj su i naši videozapisi odigrali svoju ulogu. Abortus se konačno doživljava kao zločin protiv čovječnosti i sve više se o njemu govori na takav način, nakon dugo vremena. Puno mainstream medija je emitiralo naše snimke, a ja sam gostovala na raznim televizijskim postajama. U nekoliko godina, raspoloženje javnosti u SAD-u postaje sve više pro-life i to je ohrabrujuće. Naravno, to nije samo naša zasluga, riječ je o širem pokretu koji uključuje niz aktivista i udruga koje su doprinijele sve većoj raširenosti pro-life stajališta.

– Ono što je zanimljivo kod Live Actiona jest da prakticira onaj “underground” aktivizam koji čovjek ne bi očekivao od grupacije koja zastupa konzervativne vrijednosti. Ne govorim samo o skrivenim kamerama nego i o načinu na koji koristite internet i društvene mreže na njemu?

Želimo razmišljati izvan zadanih okvira i pronaći nove načine da istina dođe do ljudi. Stvorili smo jednu od najvećih i najpopularnijih internetskih zajednica u SAD-u, imamo svoju internetsku stranicu Live Action News na kojoj surađuje više od 50 neovisnih novinara, distribuiramo jedan od najvećih pro-life magazina na svijetu po školama i fakultetima u Americi. Naprosto, tražimo nove, kreativne načine informiranja ljudi kojima ćemo zaobići centre moći u medijima, obrazovnim institucijama i politici koji cenzurom nastoje spriječiti da istina o abortusu dođe do Amerikanaca.

– Bilo je optužbi da su vaši video zapisi lažni, montirani?

Da, riječ je o reakciji koja je bila očekivana i kojom se nastoji diskreditirati informacije do kojih smo došli i koje pokazuju sve nepravilnosti u klinikama za pobačaje. Tu mogu reći samo jedno: zbog naših istraživanja klinike za abortus poslale su na dodatnu obuku sve svoje zaposlenike. Nakon jedne od naših kampanja poslali su na tu obuku 11.000 svojih zaposlenika i to je objavljeno. Nekoliko klinika je zatvoreno, više istraga pokrenuto. Da su rezultati naših istraga lažni, zar bi se to događalo?

– Puno medija piše o tome kako se nakon generacije “djece cvijeća” i njihova liberalizma novi naraštaju vraćaju konzervativnim vrijednostima, pa tako i zaštiti nerođenih?

U Americi je to definitivno tako, što pokazuju i brojna istraživanja. Novi naraštaji su pro-life orijentirani. Kada mladu osobu upoznate s istinom, to je potpuno drugačija situacija nego kada to radite sa starijom osobom kojoj su prali mozak 40 godina. Mladi su otvoreni prema istini, nisu tako cinični i ne pomiruju se s nepravdom kao što to možda većina starijih osoba rade, opravdavajući to lošim životnim iskustvom. Mladi su također suosjećajni, žele se posvetiti nečemu, zauzeti se za nešto što je veće od njih. Nisu, da tako kažem, umorni kao stariji naraštaji. Kada mladima predstaviš situaciju u kojoj postoji netko tko je žrtva i cilj borbe protiv takve situacije, oni na to reagiraju.

– A to se sve događa za vrijeme mandata predsjednika koji je vjerojatno najvatreniji zagovornik abortusa u Bijeloj kući u povijesti SAD-a!

Da, to je pomalo paradoksalno – već šest godina imamo administraciju koja zastupa pravo na abortus više nego ijedna druga u povijesti naše zemlje. Istodobno, u Zastupničkom domu Kongresa usvojen je povijesni zakon koji zabranjuje abortus nakon 20. tjedna trudnoće (zakon još treba proći usvajanje u Senatu, op.a.), sva istraživanja pokazuju kako je sve više Amerikanaca protiv abortusa, vidjeli smo niz klinika za pobačaje koje su zatvorene i sve to u potpuno neprijateljskoj klimi za naš cilj. Naravno, sve to još nije dovoljno i SAD trebaju pro-life predsjednika, ali rješenje nije u samoj politici, to treba napomenuti, rješenje je u kulturnoj promjeni. Političari će nas ionako razočarati i oni ne mogu izazvati kulturnu promjenu. Oni mogu stvoriti štetu kulturi lošim zakonima, kao što su učinili s Roe ws. Wade 1973., ali one ne mogu mijenjati kulturu. Oni koji mijenjaju kulturu smo ja i vi, građani koji biraju kako će živjeti u svojoj zajednici i u svojoj obitelji.

Političari ne mogu istinski mijenjati kulturu smrti u kojoj živimo. Oni koji doista mijenjaju kulturu smo ja i vi, građani koji biraju kako će živjeti u svojoj zajednici i svojoj obitelji

– Dobro, kako možemo preciznije odrediti te “centre moći” koji stoje iza industrije abortusa? Kako bi ih definirali?

Tu industriju pokreće nekoliko motiva. Kao prvo, govorimo o velikim novcima. Iza te industrije stoje veliki poslovi na kojima farmaceutske tvrtke zarađuju doslovno milijarde dolara. Klinike za abortuse također zarađuju velike novce. Ova industrija ulaže velike novce u kampanje političara koji im onda daju potporu kada dolaze na vlast. To je jedna dimenzija problema. Drugi jest onaj koji se tiče ideologije i ovaj aspekt je čak i više zastrašujući nego onaj kojeg pokreće samo pohlepa za novcem. Ako si potpuno predan destruktivnoj ideologiji, nema ničega što te može spriječiti u tome, pa ni novac. Govorim o zastupnicima ideja eugenike i kontrole populacije, dvije ideologije koje se često prepliću. Ljudi poput Georgea Sorosa, Warrena Buffeta, Billa i Melinde Gates. To su sve milijarderi koji investiraju ogromne novce u industriju abortusa, primjerice Buffet je dao milijarde dolara za abortuse. Tu vam nije riječ o novcu, jer oni daju milijune svojih dolara, nego o ideologiji smrti koja u ljudskom životu vidi nešto potpuno bezvrijedno. I to je, po meni, veća opasnost nego farmaceutske tvrtke kod kojih je riječ samo o novcu.

– A što s feministkinjama koje u pravu na abortus vide svoju ostvarenu “slobodu”?

Ženama se laže. Feministički pokret je nastao kao reakcija na neravnopravnost žena u društvu, problem koji je doista postojao, a postoji i danas. Međutim, ta se opravdana reakcija pretvorila u stvaranje lažnih ideja koje će ženama donijeti još više podčinjenosti nego ranije. Glavna laž jest predstavljanje abortusa kao “rješenja” koje će ženama donijeti više slobode i prava. Dok je u stvari abortus kršenje elementarnog ljudskog prava na život i oruđe za uspostavljanje još veće represije nad ženama. Oruđe u rukama njihovih poslodavaca koje ih neće promovirati na poslu jer su trudne, njihovih momaka koji će ih ostaviti jer su trudne, profesora koji će ih rušiti na ispitu jer nose dijete. Svi su postali moćniji, ali žene ne. Jer njihova se plodnost promatra kao prijetnja, a ne dar. Trudnoća je “bolest”, a ne dar. I sve to nakon promjena koje su izazvale i feministkinje svojom borbom za “ženska prava”. Žene nisu uspjele. Iznevjerile smo sebe i svoje sestre i trebamo okrenuti tu priču. Reći – čekaj malo, ja ne trebam ubiti svoje dijete da bih ostvarila ono što želim. Ubojstvo nikada ne može biti rješenje i mi zaslužujemo bolje od toga. To treba biti glavna poruka novog feminizma.

– Sudjelujete u mnogobrojnim raspravama o abortusu. Što kažete feministkinjama koje u pobačaju vide samo svoje pravo?

Prvo što im kažem jest da nisu istinske feministkinje. Feministički pokret je na svom početku vidio abortus kao ugrožavanje ženskih prava i njihova dostojanstva, kao i prava djeteta. Elizabeth Cady Stanton, Susan B. Anthony, prve aktivistkinje za ženska prava – sve one bile su protiv abortusa. I feministkinjama koje se zalažu za abortus mogu samo reći da nisu vjerodostojne, nisu vjerne svom intelektualnom naslijeđu. Druga stvar koju im kažem jest: Ne govorite mi da ovdje nije riječ o ljudskom životu. I znanost i razum jasno nam govore da je dijete kojeg se abortira ljudski život. Nemojte zabijati glavu u pijesak i posezati za mitologijom po kojoj dijete nije dijete. Pametnije ste od toga. Ovo je ljudski život i mi sada možemo odlučiti kako ćemo se odnositi prema njemu. Ili ćemo ga ubiti ili ćemo ga tretirati s dostojanstvom i kao prave sestre stati u njegovu zaštitu, kao što smo ustali u zaštitu našeg ženskog dostojanstva. Što s pravima ženske djece koja su ubijena u abortusu? U stvari, abortus se koristi kao oružje masovnog ubojstva žena. Stotine milijuna žena je ubijeno u abortusu zbog svog spola, u državama poput Indije, Kine i drugih. U takvim zemljama imamo katastrofalni nesrazmjer ženske i muške populacije, posebice u Kini, upravo zbog abortusa ženske djece.

Kada susretnem feministkinju koja podržava abortus, prvo joj kažem: Ti nisi istinska feministkinja! Tvoje prethodnice su odbacivale abortus kao ugrožavanje svojih prava i prava djeteta

– A što s abortusom među etničkim manjinama?

To je još jedno pitanje. Prema nekim istraživanjima, crnačka populacija u SAD-u će do 2050. postati toliko mala da neće igrati nikakvu ulogu na izborima. I to sve zbog abortusa. Alveda King, nećakinja Martina Luthera Kinga to zove “crnim genocidom”. Klinike za pobačaj grade se uglavnom u crnačkim četvrtima, a Planned Parenthood je utemeljen na doktrini kontrole populacije među etničkim manjinama. Crno dijete danas u SAD-u ima šanse pola-pola da bude rođeno ili pobačeno.

– Možete li nam reći nešto o svom obraćenju na katoličanstvo?

Sve dobro što unosim u svoj pro-life aktivizam dolazi iz mog odnosa s Kristom i sakramentalnog života. Zahvalna sam za milosti i snagu koju mi moja katolička vjera daje u borbi za kulturu života. Bila sam u pro-life pokretu i prije nego što sam postala katolkinja, rođena sam u kršćanskoj obitelji. Ali, od kada sam u Katoličkoj Crkvi moj odnos s Isusom je došao do svoje punine. Za mene je u Katoličkoj Crkvi najvažnija euharistija. Ta činjenica da nam se Isus daje u kruhu i vinu, kako bi nas jačao, to je prekrasan dar.

– Izjavili ste sinoć kako je Katolička Crkva jedina snaga tijekom povijesti koja je uvijek bila na strani istine o ljudskoj osobi?

Da, apsolutno. Dovoljno je pogledati zapadnu civilizaciju i vidjeti što je Crkva napravila, primjerice, za poboljšanje društvenog statusa žene i djeteta. Što je Crkva napravila za ekonomsku i socijalnu mobilnost i način na koji je omogućila da pojedinac ostvaruje svoje potencijale, osiguravajući mu temeljnu zaštitu njegovih prava, to je za mene fascinantno. Kada proučavate razvoj kršćanstva i paralelni razvoj zapadne civilizacije, izvore građanskih sloboda koje danas uživamo možete otkriti u kršćanstvu. Kršćansko učenje o slobodi i dostojanstvu ljudske osobe danas je postalo neupitnom vrijednošću koje svaka vlada mora poštivati i uzrok napretka civilizacije u kojoj živimo.

 Sve dobro što unosim u svoj aktivizam dolazi iz mog odnosa s Kristom i sakramentalnog života. Zahvalna sam za milosti i snagu koju mi moja vjera daje u borbi za kulturu života.  

– Ovdje ste u Hrvatskoj….

Da, i čast mi je biti u vašoj prekrasnoj zemlji.

– Kod nas je na snazi zakon iz 1978. koji je legalizirao pobačaj i koji želimo promijeniti. Što nam možete savjetovati, kako ući u tu borbu?

Promjena počinje sa svakim od nas. Postoji puno različitih aspekata onoga što treba napraviti. Edukacija u školama i samoj Crkvi, skrb za trudnice koje su se našle u teškoj životnoj situaciji, biti siguran da se ne glasa za političare koji nemaju jasna pro-life stajališta, lobiranje u tu svrhu. Postoji puno načina na koji možemo biti aktivni, na koje se možemo uključiti u pokret ze borbu protiv abortusa. Mladim ljudima bih savjetovala da se ne boje, neka osvijeste da su naraštaj koji odlučuje o budućnosti svoje zemlje. Neka izbace iz nje nepravdu koju abortus donosi sa sobom. Svjesna sam da ste pod velikim pritiskom EU-a, pa sram me je reći, i moje zemlje koje potpuno izokreću shvaćanje ljudskog života i osobnosti. Neka se ne plaše tog pritiska i neka se zauzmu za promjenu.

Razgovarao Goran Andrijanić

Copyright Bitno.net, sva prava pridržana.