Ovo nije prvi put da ove udruge imaju pristup informacijama koje su nedostupne javnosti. Ako se navedeni članak može smatrati vjerodostojnim, rezultati provođenja programa zdravstvenog odgoja pokazuju da program koji je za vrijeme bivšeg ministra Jovanovića nestručno i na silu uveden u škole ne može niti biti uspješan. Pored nametanja svjetonazora, osobito u svom četvrtom modulu, on sadrži i niz stručnih netočnosti i propusta koji nakon javne rasprave nisu uvaženi ni ispravljeni, te se od 2013. godine po drugi put nalazi na Ustavnom sudu. Sreća u nesreći je da je program toliko loš – što pokazuju i ovi rezultati – da ga nastavnici provode uglavnom samo “na papiru”,

Ipak, kvalitetan zdravstveni, a time i spolni odgoj i obrazovanje izrazito je potreban djeci i mladima. No, da bi on bio učinkovit potrebno je da nastavnici i roditelji vjeruju u kvalitetu i ciljeve programa, a ne da im se on nameće kao što je to učinio ministar Jovanović. Stoga udruga GROZD traži od ministra Mornara da ukine nestručan i protuzakonito uveden program zdravstvenog odgoja i omogući izbor između više stručno izrađenih programa između kojih bi roditelji mogli birati u skladu sa svojim odgojnim vrijednostima i nastojanjima. Time bi se omogućilo poštivanje zakona (čl. 63 Ustava RH), osigurala kvaliteta i potaknula djelotvorna suradnja s roditeljima i motiviranost nastavnika.

To da je moguće u školama imati učinkovit program zdravstvenog odgoja pokazuje uspješno provođenje GROZD-ova programa unatrag četiri godine u Bosni i Hercegovini. U hrvatskim školama, nažalost, još od 2012. traje diskriminirajuća situacija u kojoj većina roditelja – sudeći prema eksperimentalnoj provedbi zdravstvenog odgoja 2007. godine u kojoj se gotovo 90% roditelja izjasnilo za program udruge GROZD – ne može izabrati program koji želi, a nameće im se njima neprihvatljiv program manjine koji promiče rodnu ideologiju i LGBT propagandu.

Udruga GROZD zamolila je ministra Mornara da u svojim odlukama na prvo mjesto stavi dobrobit djece i mladih, a ne ambicije i ciljeve liberalnih udruga i s njima povezanih navodno „neovisnih“ stručnjaka koji očito imaju svoje stalne „veze“ i privilegije u državnim obrazovnim institucijama, što pokazuje i navedeni članak udruge CESI.

Udruga Glas roditelja za djecu