Na početku svog predavanja, kao uvod u temu, dr. Romić iznio je svoje prvo iskustvo s patološkim kockanjem, odnosno iskustvo sa svojim prijateljem koji je bio patološki kockar i koji je ga je lagao i od njega posuđivao novac za kockanje. Dr. Romić ističe da je patološko kockanje problem koji ne bira žrtvu i da može zahvatiti i uništiti svakoga koga zahvati. Kockanje je definirao kao „svaku aktivnost koja podrazumijeva ulaganje neke vrijednosti, najčešće novca, u predviđanje ishoda nekog događaja uz očekivanje da se uložena vrijednost uveća pod pretpostavkom da se pogodi taj ishod.“ Na našem području patološko kockanje zaživjelo je intenzivno poslije rata, a posebnu ekspanziju doživjelo je pojavom kladionica. Kao jedan od glavnih razloga zašto ljudi počinju kockati, dr. Romić navodi čistu radoznalost, a kao vrste kockanja navodi socijalno prihvatljivo, problematično, patološko i profesionalno kockanje.

Po nekom vlastitom iskustvu i istraživanju dr. Romić ističe da se s kockanjem počinje vrlo rano, čak i u osnovnoškolskoj i ranoj srednjoškolskoj dobi, ponajčešće iz radoznalosti, a veliku ulogu u tome imaju i naši sustavi koji nerijetko i podupiru ovaj problem umjesto da ga rješavaju. Naime, kladionice i mjesta za kockanje su na svakom uglu, a u medijima se sve to naširoko reklamira.

U poruci za kraj, dr. Romić je poručio kako nemamo pravo skrštenih ruku gledati kako se događa zlo, a kockanje je jedno veliko zlo.

Na susretu su, osim predavanja, prikazana i dva dramska uratka u produkciji Hrvatskog nadzemlja: filmovi “Moje ime je Marin” i “Kockarnica Piramida”. Cijeli program zaključen je prigodnom meditacijom, a glazbeni dio susreta ovaj su put upotpunili VIS Aurora te Branko Medak.

Svi oni koji susret nisu pratili za vrijeme livestreama, mogu ga pogledati na Facebook profilu i YouTube kanalu Hrvatskoga nadzemlja te Nadzemlje pratiti i na Instagram profilu.

Sljedeći susret održat će se 16. veljače, a govorit ćemo o patologiji zaljubljenosti. Gost predavač bit će don Đuliano Trdić.