Udruga GROZD traži uvođenje dva programa zdravstvenog odgoja

Zašto se roditelji protive ovakvom zdravstvenom odgoju?

U subotu, 16.ožujka u 10h istovremeno je održana tiskovna konferencija u petnaestak hrvatskih gradova i naselja. Roditelji iz različitih škola upoznali su medije sa svojim protivljenjem ovakvom programu zdravstvenog odgoja i načinu na koji ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvelo ove godine u sve osnovne i srednje škole.

Roditelji se protive jer je program uveden na netransparentan i nestručan način, jer nameće svjetonazor koji je suprotan njihovim odgojnim vrijednostima i načinu na koji odgajaju djecu, ne poštujući njihovo zakonsko pravo da oni odlučuju o tome kako će biti odgajana njihova djeca. Roditelji smatraju neprihvatljivim to što njih nitko nije ništa pitao.

U demokratskom društvu bi svi trebali imati mogućnost reći svoje mišljenje, a svakako bi tu mogućnost trebali imati roditelji kad se govori o odgoju njihove djece. Danas, nažalost, nije tako. Kako bi pošto-poto provelo ovako zamišljeni zdravstveni odgoj, Ministarstvo želi spriječiti izražavanje mišljenja roditelja na taj način da zastrašuje ravnatelje, ravnatelji nastavnike, a onda oni zastrašuju roditelje, i stvara se mučna atmosfera u kojoj roditelji ne mogu mirno i argumentirano razgovarati o ovoj važnoj temi.

Koliko se roditelja protivi ovakvom programu zdravstvenog odgoja?

Iz Ministarstva smo često čuli izjave da se svega 200 roditelja u Hrvatskoj protivi njihovom programu zdravstvenog odgoja. Samo u ovim školama koje su danas sudjelovale na tiskovnoj konferenciji sakupljeno je više od 7.000 potpisa. U nekim školama se postotak roditelja koji se protive ovakvom programu penje i preko 80%, čak i preko 90%. Potpisi se skupljaju i dalje.
U internetskoj akciji “Tražim izbor” je više od 17.000 hrvatskih građana u tjedan dana poslalo dopis predsjedniku Josipoviću, predsjedniku Vlade Milanoviću i ministru Jovanoviću, u kojem traže suspenziju trenutnog programa te mogućnost izbora programa zdravstvenog odgoja. Prema istraživanju koje je provela agencija Hendal, samo se 37% građana slaže sa sadržajem 4. modula.

Ima li nešto sporno u programu?

Jako nam je drago da je puno roditelja reagiralo i tako natjeralo Ministarstvo da, barem deklarativno izbaci preporučenu literaturu iz programa i na taj način prizna da je literatura sporna. Stoga pozivamo ministra Jovanovića i g. Filipovića da se ispričaju svim roditeljima i javnosti jer su tvrdili da u programu nema ništa sporno, a sada su, deklarativnim izbacivanjem literature priznali da su ti sadržaji bili sporni!

Ipak, trebamo upozoriti javnost da je to ujedno i varka, jer službeni dokument i dalje ostaje Kurikulum sa spornom preporučenom literaturom. Naime, Ministarstvo je objavilo Odluku o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole u Narodnim novinama i tamo je u kurikulumu navelo preporučenu literaturu. Narodne novine su službeni glasnik i ono što je tamo objavljeno je službeno, a ono što je objavljeno na web stranicama MZOS-a i AZOO-a nije službeno i može se mijenjati.
Međutim, budući da je program kompatibilan s preporučenom literaturom, čak je i nevažno je li preporučena literatura izrijekom navedena ili nije. Program – sa ili bez preporučene literature – i dalje promovira homoseksualnost, rodnu ideologiju, potiče ranu seksualizaciju djece i nije primjeren dobi.

Javna rasprava o radionicama

Postavlja se opravdano pitanje zašto su sadržaji radionica objavljeni tek šest mjeseci nakon uvođenja programa u škole (nastavnici također tek sada imaju uvid u radionice)? Osim ovog vremenskog raskoraka problematičan je i sadržaj pojedinih dijelova radionica.

Uvidom u radionice nađeno je niz problematičnih, nestručnih, pa i opasnih sadržaja. Što se tiče citiranosti literature, osim dva udžbenika ostalo su navodi iz tjednika, mjesečnika, brošura aktivističkih udruga te internetskih stranica sponzoriranih od farmaceutskih kuća koje ne informiraju na objektivan način. Primjerice, tijekom 4. modula se ne informira mlade potpuno o ograničenoj djelotvornosti prezervativa kao zaštiti od trudnoće, te o njegovoj neučinkovitosti kod zaštite od zaraze humanim papiloma virusom. S druge strane, mladima se sugerira da je spolni odnos uz “zaštitu” prezervativom siguran tj. da rješava problem fizičkih posljedica spolnih odnosa, te ih se na taj način nepotpuno informira i zavarava.

Pregledom radionica ustanovili smo i to da se neke stvari još uvijek skrivaju: za osnovnu školu uopće nisu objavljene radionice o najspornijim temama masturbacije, pornografije i homoseksualnosti, iako su predviđene kurikulumom.

Postavlja se i pitanje smisla ove javne rasprave, jer mi sada možemo davati primjedbe na radionice koje se mogu iz dana u dan mijenjati, dok ono što je glavno, Kurikulum, ostaje i nameće se svima bez javne rasprave. Osim toga, ovo se niti ne može nazvati javnom raspravom, jer to je jednosmjerna komunikacija u kojoj javnost ne može pratiti tijek rasprave.
Dakle, očito je da Ministarstvo ne želi iskreno poslušati mišljenje roditelja već, sada, kada je veliki broj potpisa roditelja počeo pristizati u Ministarstvo, želi na neki način primiriti roditelje obmanjujući ih da spornih sadržaja više neće biti u programu.

Srž problematike 4. modula

Većina srednjoškolaca, o osnovnoškolcima da i ne govorimo, uopće nema spolne odnose. Nemaju ih zato jer znaju da su spolni odnosi nešto važno, nešto vrijedno. Tim se vrijednostima 4. modul ovog programa uopće ne bavi. 4. modul zanemaruje tu realnost i zato je suštinski promašen. On nameće tehnicistički pristup koji negira sve vrijednosti, a bez vrijednosti nema odgoja. U prva tri modula program je vrijednosno određen – on govori, primjerice, da je higijena dobra, da nasilje i ovisnosti nisu dobre. Samo u 4. modulu je sve relativno, samo se u tom modulu negiraju sve vrijednosti.

Sustavno se radi na trenutnim osjećajima i željama djece, te njihovom “pravu” na seksualni užitak, kao jedinom i glavnom kriteriju za ulazak u spolne odnose. Podsjećamo da se na ove obostrane želje i prava pozivaju i promicatelji pedofilije, nazivajući pedofilski odnos “sporazumnim međugeneracijskim odnosom”. Naime, kada se od spolnosti odmaknu sve vrijednosti, otvaraju se vrata svim negativnim pojavama i nastranostima: promiskuitetu, pornografiji, prostituciji i pedofiliji.
Dakle, ovakav je kurikulum neprihvatljiv bez obzira je li u njemu navedena preporučena literatura ili ne.

Zaključno

Možda to Ministarstvu nije sporno, no roditeljima jest. Zato ponavljamo svoja traženja:
– odmah suspendirati provođenje ovog programa
– uvesti dva nova, različita, znanstveno utemeljena programa kako bi roditelji mogli birati onaj koji je u skladu s njihovim sustavom vrijednosti.