U Zadru proslavljena sveta Stošija: Mučeništvo nije događaj prošlosti, već stvarnost nazočna u Crkvi

Mučeništvo je najviši oblik utjelovljenja Evanđelja. Mučenici svojim mučeništvom izražavaju najviši oblik ljubavi i služenja čovjeku – istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da se po mučenicima obnavlja logika pšeničnog zrna koje umire da bi donijelo obilat rod, u duhu Isusovih riječi i života: „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“

„Isus Krist je istinsko pšenično zrno koje je, umrijevši radi našeg spasenja, dalo obilat rod. Novi život koji je izrastao iz ‚pšeničnog zrna‘ Isusovog života postao je plodno tlo za rast našeg života i hrana života svakog kršćanina. Taj Kruh koji je s neba sišao blagovali su mučenici i sveci, a i nama se nudi da bismo imali udjela u Kristovom životu i djelu njegovog otkupljenja“, rekao je nadbiskup.

Poručio je da po liturgijskom spomenu mučenika i vjernici postaju dionici ljubavi koja se očitovala u Kristovoj mučeničkoj smrti i uskrsnuću, kao i u smrti svakog koji iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu gubi ovozemaljski život, i bivaju uključeni u dar života.

U duhu Isusovog poticaja: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom“ i: „I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj“, nadbiskup je rekao da je sv. Stošija išla za Isusom i poput njega, svoju smrt herojski je prihvatila kao čin neopozive ljubavi prema Bogu i čovjeku.

„Mučenici nisu tražili mučeništvo, nego su bili spremni dati svoj život da bi ostali vjerni Evanđelju. Mučenici svjedoče da je Kristova ljubav snažnija od nasilja i mržnje. Mučeništvo nije usputni čin i djelo slučajnosti. Mučenici su hodali po zemlji poput Krista, čineći dobro, promicali su život, prenosili istinu i živjeli dobrotu i ljubav. Snagom vjere i Duha Božjega odolijevali su pred zlom i prevarama, tiranijom i moćnicima, mržnjom i nesnošljivošću. Živjeli su ljubav hrabro i konkretno, kao krepost koja ne poznaje kompromisa i koja se nikada i nikome ne uskraćuje“, rekao je mons. Zgrablić.

Foto: Zadarska nadbiskupija

Istaknuo je da je život mučenika teško i izreći jer u sebi sadrži veliko bogatstvo. Podsjetio je na riječi pape Franje da je „mučeništvo služenje, misterij, to je dar života na poseban način i posebno velik“.

„Kršćansko mučeništvo je čin koji ne govori o mržnji i nepravdi koja je mučenicima nanesena, nego o ljubavi. Govori nam o ljudima koji su na mržnju odgovarali ljubavlju, na nasilje i mučenje molitvom i opraštanjem. Mučenici ne gaje u sebi osjećaje osvete i mržnje, nego žive ljubav, čak i prema neprijateljima. Po smrti svakog mučenika, onaj snažan znak Božje ljubavi koji nam je Krist darovao, obnavlja se za ono i svako vrijeme i time u visokom stupnju i na mnoge načine odbacuje i pobjeđuje zlo, grijeh i smrt i u naše vrijeme i u našem životu“, poručio je predslavitelj.

Mučeništvo sv. Stošije je trajan govor i ljudima našeg vremena – rekao je nadbiskup. „Mučeništvo nije događaj prošlosti, već stvarnost nazočna u Crkvi, najveće blago od kojeg Crkva živi. Mučenici su svoj život ugradili u Život, svoju ljubav u Ljubav, svoju vjeru u Boga. Zato su njihov život i njihova ljubav neprolazni i vječni. Tâ i sam Bog je Život i Ljubav. Ljubav je najveće blago života u koje smo i mi pozvani uložiti cijelo svoje biće.“

Nasuprot neprolaznim vrijednostima poštovanja prema Bogu i ljudima koje su posvjedočili kršćanski mučenici, nadbiskup je upozorio na suvremene stavove koji odudaraju od toga duha. „Naše vrijeme i kultura u kojoj živimo, nažalost, izrazito su podložni sebičnosti koja zaokuplja čovjekovo srce. U društvu i u medijima ljudima se nude poruke koje uzvisuju kulturu prolaznosti, posjedovanja, materije i užitka, zanemarujući čovjekov duh i njegove najdublje čežnje za ljubavlju i Bogom. Time ljudski duh ostaje osiromašen, a čovjek nezadovoljan i nesretan, podložan porocima i robovanju negativnostima“, upozorio je.

Istaknuo je da „pretjerana žudnja za posjedovanjem priječi čovjeku da se otvori Bogu Stvoritelju i ljudima oko sebe. Duh svijeta ne zanima Dan Gospodnji posvećen obitelji i osobnom odnosu s Bogom. Duh svijeta zanemaruje i ne prihvaća otkupiteljsku vrijednost ljudskog trpljenja, žrtve i odricanja.“

U tom kontekstu, rekao je da i papa Franjo upozorava da duh svijeta „štetno utječe na našu unutarnju težnju nesebičnog darivanja Bogu i drugima i navodi nas na zadovoljavanje osobnih interesa, ostavljajući naš duh nezadovoljnim“.

Foto: Zadarska nadbiskupija

„Kada osluškujemo poticaje Božjega duha u našem srcu i slijedimo Isusa na njegovom putu života da se darujemo drugima, ne očekujući ništa zauzvrat, u srcu osjećamo duboko zadovoljstvo i puninu. Sv. Stošija nam je uzor koji trebamo oponašati, model kako trebamo živjeti, primjer koji trebamo slijediti i primijeniti prema svakom čovjeku i situaciji. Vrijednosti za koje je ona dala život vječne su i potrebne i u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je na poticaj pape Franje da su i danas potrebni sveci, „ljudi koji ne sjede s papučama u naslonjaču, nego koji, goreći nezaustavljivom željom da žive i naviještaju evanđelje, strastveno postaju zarazni u svetosti“.

Sv. Stošija (3./4. stoljeće) bila je Rimljanka iz obitelji višeg društvenog statusa. Kršćansku vjeru primila je od majke. Udavši se protivno svojoj volji za rimskog patricija Publija, poganina, odlučila je ostati djevicom. Uvrijeđeni muž zbog toga ju je zatvorio u kućni pritvor i mučio glađu. Zatočeništvo joj je olakšavao pismima podrške i ohrabrenja sv. Krševan, zaštitnik grada Zadra.

Nakon smrti muža, sv. Stošija je svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila svoj život brizi za progonjene kršćane, pohodeći ih u tamnicama. Sa skupinom kršćana pratila je sv. Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Nakon smrti sv. Krševana, otišla je u jedno od četiri rimska središta, Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu.

Zbog pomaganja kršćanima i ustrajnosti u ispovijedanju kršćanske vjere bila je zatočena i na Božić, 25. prosinca 304., za Dioklecijanovih progona, spaljena je na lomači u Srijemskoj Mitrovici.

„Petstotinjak godina kasnije, bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine relikvije, sveti prah mučenice Stošije – Anastazije. Biskup Donat pohranio je relikvije sv. Stošije u tadašnjoj bazilici sv. Petra apostola, čiji je naslov prethodio sadašnjoj katedrali svete Stošije. Zagovor sv. Stošije i naših nebeskih zaštitnika neka nam pomognu kršćansku vjeru radosno živjeti i preoblikovati život u pšenično zrno koje umire da bi donijelo obilat rod“, zaključio je mons. Zgrablić.

Foto: Zadarska nadbiskupija

Na početku mise, nadbiskup i koncelebranti pomolili su se ispred moći sv. Stošije u pokrajnjoj lađi zadarske katedrale.

Ovogodišnja svetkovina sv. Stošije ujedno je prva godišnjica početka služenja mons. Milana Zgrablića kao zadarskog nadbiskupa.

Papa Franjo imenovao je 7. travnja 2022. Milana Zgrablića, svećenika Porečke i Pulske biskupije, dotadašnjeg župnika Katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice u Poreču te ravnatelja Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije. Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj priopćila je 14. siječnja 2023. da je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, a dotadašnji nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić postao je zadarski nadbiskup sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa.

Dan poslije, 15. siječnja 2023., na svetkovinu sv. Stošije, mons. Zgrablić je predvodio svečano večernje misno slavlje u katedrali sv. Stošije. Početak službe nadbiskupa simbolično je izvanjski označen činom kada je nadbiskup Zgrablić s pastoralom u rukama, znakom biskupskog služenja, sjeo na kamenu katedru zadarskih nadbiskupa koja datira iz 13. stoljeća, a nalazi se u središtu prezbiterija iza oltara u zadarskoj katedrali.

Dok je hodao prema katedri i nekoliko trenutaka sjedio na katedri, Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo. Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića pjevao je za tu prigodu uglazbljenu skladbu mo Morovića, „Idite i rod donosite i rod vaš da ostane“, u duhu gesla nadbiskupa Zgrablića „I rod donosite“.

Nadbiskup Zgrablić je 70. zadarski nadbiskup u kronotaksi zadarskih nadbiskupa i 114. pastir u 17 stoljeća zadarske Crkve.