Djeca

Kao prilog javnoj raspravi o zdravstvenom odgoju donosimo tekst koji smo dobili od jedne čitateljice koja navodi 5 točaka zbog kojih će ovaj kurikulum zdravstvenog odgoja koji je na javnoj raspravi, ako bude donesen, opet “pasti” zbog pogrešne procedure.

1. Vrijeme predviđeno za raspravu je neprikladno jer ne omogućava demokratičnost procedure. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta donio je odluku (ili nacrt, nejasno je) o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, kurikulum kao njezin sastavni dio te radni materijal i radionice za provedbu kurikuluma i oglasio javnu raspravu na kraju nastavne godine. Nastavnici i učenici prezaposleni, fokus roditelja usredotočen na ocjene njihove djece, a onda završetak nastave, ljetni odmor te je otežano sakupiti i učenike i njihove roditelje i uključiti ih u javnu raspravu.

2. Određene sadržaje zdravstvenog odgoja predviđeno je da će provoditi razrednici na satovima razrednika što je unijelo veliko nezadovoljstvo među njima jer kao odgovorni ljudi svjesni su da nemaju stručne kompetencije predavati sadržaje niti jednog modula te da nikakvo stručno usavršavanje putem dvodnevnih pa i tjednih seminara ne može nadoknaditi potrebno znanje koje se stječe diplomskim sveučilišnim studijem.

Odluka da određene sadržaje zdravstvenog odgoja provode razrednici nije u skladu s čl.115 st.2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji pod stalnim stručnim usavršavanjem podrazumijeva pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti u području pedagogije, didaktike, obrazovne psihologije, metodike, informacijsko-komunikacijskih vještina, savjetodavnog rada , upravljanja, obrazovnih politika i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje odgojno-obrazovne djelatnosti u školskim ustanovama.

Zbog navedenog sva četiri modula zdravstvenog odgoja trebaju izvoditi osobe koje imaju zato odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, a to su nastavnici tjelesno – zdravstvene kulture, prirode i društva, biologije, psihologije, a kao vanjski suradnici isključivo liječnici. U protivnom krši se čl.115 st.2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

3. Osim omogućavanja javne rasprave Ustavni sud pred ministra stavlja i neke druge proceduralne zahtjeve.
Jedan od tih zahtjeva naveden je u toč.12.3. obrazloženja Ustavne odluke u kojoj su naznačeni svi relevantni propisi koji imaju veliku važnost kad je u pitanju konkretan predmet i koje nadležna državna tijela moraju imati u vidu u svim procesima koji su povezani s odgojem i obrazovanjem djece.

Među navedenim aktima koje Ustavni sud smatra relevantnim za izradu kurikuluma zdravstvenog odgoja je i Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture („Narodne novine „Međunarodni ugovori broj 2/97), a koji u čl.1.stav 2. propisuje da će odgojno obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike.

Na svom izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije održane dana 5.lipnja 2013. biskupi su, između ostalog, ustvrdili da se četvrti modul kurikuluma zdravstvenog odgoja protivi kršćanskoj viziji čovjeka.

U listu „Slobodna Dalmacija“od 8. lipnja 2013.ministar Jovanović izjavljuje“kurikulum zdravstvenog odgoja koji se nalazi u javnoj raspravi nije u suprotnosti ni s najvišim ustavnim, niti kršćanskim svjetonazorom“.

E pa valjda su biskupi mjerodavniji zaključiti što nije, a što je u skladu s kršćanskim svjetonazorom. Iz navedenog je razvidno da je nužan dijalog između ministra i biskupa.

Ministarstvu je poznato koliko visoki postotak učenika pohađa nastavu vjeronauka. Vjeronauk je izborni predmet kojeg su učenici i njihovi roditelji slobodno izabrali, to se ovim spornim 4. modulom koji je u koliziji sa sadržajem vjeronauka krši i čl.1.sta.2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture.

Također se zbog gore navedenog razloga krši i čl.93.st2. OZ , koji glasi: “Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.“

4. Prema odluci Ustavnog suda zadaća je školskog sustava da bude neutralan i da u uravnoteženom programu omogući učenicima temeljne informacije koje imaju biti prenesene na objektivan, kritičan i pluralistički način.

Četvrti modul kurikuluma ne udovoljava ovim gore postavljenim kriterijima.

Zapaža se neravnoteža među sadržajima ova četiri modula. Dok u prva tri modula preteže načelo sve što je ugodno nije i dobro, u četvrtom modulu ugoda je jedini kriterij dobra.

Četvrti modul kurikuluma spolno-rodna ravnopravnost niti je znanstveno utemeljen niti je moralno neutralan. Nameće svjetonazor suprotan mentalitetu većine učenika i njihovih roditelja i nastavnika. Spolnosti se ne pristupa holistički kako se navodi u uvodu kurikuluma. Svodi se samo na tjelesnost. Spol nije neka slučajna osobina ljudske osobe. Spolnost prožima čitavog čovjeka, njegovo tjelesno ustrojstvo, čuvstva, volju i duh.

Ovaj modul nije informativan, već formativan. Promovira neku novu rodnu „nauku“ čija je znanstvenost potpuno neutemeljena i opasna za spolni identitet djece. To nije prenošenje znanstvenih spoznaja nego indoktrinacija. Ova “nauka“ potpuno je konfuzna. Kažu da je spol biološka datost, a rod izbor. Ako je izbor onda nitko ne mora biti homoseksualac…, može izabrati i biti heteroseksualac.

Čemu onda pozivanje na genetsku predodređenost kad traže svoja „ljudska prava“?

(Ovdje ne mogu ne spomenuti nebuloze kojih smo se ovih zadnjih dana naslušali, a koji su išli čak i na račun potpisnika inicijative „U ime obitelji“. Etiketiraju se licemjerima jer kako kao promiskuitetne osobe mogu potpisati takvu inicijativu (a ovo nije diskriminacija). Da se traži da se u Ustav ugradi odredba da muškarac i žena moraju sklopiti sakrament braka donekle bi bilo shvatljivo. Protivnici referenduma ne razlikuju sakrament braka od brka kao društvene institucije regulirane civilnim pravom ).

Zadaća je škole da pomogne mladima da razvijaju slobodno mišljenje,ali da kreativno i kvalitetno djeluju u skladu s moralnim normama. U suprotnom javlja se opasnost dezintegracije i dehumanizacije.

5. Zbog svega navedenog, a u duhu Ustavne odluke potrebno je uvođenje dva znanstveno utemeljena programa kako bi roditelji i njihova djeca mogli izabrati onaj koji odgovara njihovom vrijednosnom sustavu, čime bi se u smislu čl.63.st 1. ist.3 Ustava Republike Hrvatske omogućilo roditeljima da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece i pravo djece na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti.

Neda Dinka Nižetić

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]