PREDPANDEMIJSKE RADOSTI Status ‘Imockih crnjaka’ najiskrenija je i najsmješnija molitva koju smo pročitali od početka pandemije "Bože moj daj da nas opet bude po 700 -800 ljudi u svatima i obećajemo ti, bit ćemo bolji." Bitno.net Podijeli: Foto: www.pexels.com Na Facebook stranici Imocki crnjaci objavljena je najiskrenija molitva koju smo pročitali od početka pandemije koronavirusa. Vjerujemo da će vas nasmijati, ali i podsjetiti na jednostavne predpandemijske radosti koje možda nismo znali dovoljno cijeniti. “Bože dragi pišu ti tvoji crnjaci. Bože moj, molim te da nam pomogneš da se sve vrati u normalu i da imamo svatove normalne. Molim te da kada se dignem na dan svata lipo odem u grad popiti kavu, doći kući nešto ubaciti u kljun, dobro oprati auto i nacrtat se ispred kuće mladoženje u 2 sata. Pa lagano po pivi i veseliti se i skakati. Čak mi sada dragi Bože izgleda smišno dok se kuvam u odijelu i čekam ženu da bude gotova kao sitan i mali problem, obećajem ti neću se ljutiti. Pa onda kada svi nakon mise u koloni krenemo prema sali, a sirene užareno rade. Pa kada dođemo u salu, uletimo na podij i bacamo se u trans. Dica naša lipa koja u sali pretrče više nego kenijski maratonci, pa prvi ples, pa torta… Pa Bože kada krene “Oj ano, oj Anice” a mi radimo tunele… Bože svašta mi nešto fali, ali daj zaustavi ovo ludilo pa da se proveselimo. Da nam se otvore granice , da mogu babu poljubiti u Širokome, da prijatelja iz Gruda i Posušja odvedem na piće, da sredim drva kod pajde iz Kupresa i Duvna, da pojedem ćevape u Mostaru… Bože moj daj da nas opet bude po 700 -800 ljudi u svatima i obećajemo ti, bit ćemo bolji. Podijeli:
EKSKLUZIVNO ZA BITNO.NET Svjedočanstvo majke čija je beba rođena čudesnim zahvatom na Rebru: ‘Bog je u moje srce spustio nevjerojatan mir’
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (3) Kršćanski govor o patnji i smrti – izlaz iz začaranog kruga očaja i beznađa
NOVA RECENZIJA Prolog pjesmarice Boba Dylana: novo izdanje ‘The Bootleg Series’ kao dokument početka jedne velike glazbene priče
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (2) Od individualizma do indiferentizma: Zašto kultura života uzmiče pred kulturom smrti?