U koncelebraciji su uz domaćeg župnika preč. Zdravka Novaka, bili i povjerenik za pastoral mladih Banjalučke biskupije don Ilija Piličić, kao i župnici i župni vikari koji su došli s mladima iz Poreča, Pitomače, Slavonskog Broda, Zagreba, Cresa, Nove Mokošice, Nove Gradiške, Bjelovara, Šikare kraj Tuzle, Žepča, Mostara, Zlatara, te hrvatskih katoličkih misija iz Frankfurta i Beča.

Na misi je uz više od tisuću mladih hodočasnika, njihovih domaćina sudjelovao i sisački gradonačelnik Vinko Pintarić.

Izražavajući dobrodošlicu župnik Novak, je u duhu svjedočkog života sv. Kvirina istaknuo kako i za nas vjera nije ideologija. Trudimo se i stari i mladi ostvariti stvarnost pogleda u nebo, tražiti pod križem Kristovim nadanja, kao i iskrena obraćenja i pokajanje, moleći da se u svemu ostvari ljubav koju je Bog Otac po svome Sinu u snazi križa i u snazi uskrsnuća svima nama podario, rekao je.

U prigodnoj homiliji je biskup Košić osvrćući se na misna čitanja, posvijestio kako Isusove riječi „Ja sam trs, vi loze” koje je uputio apostolima, vrijede za sve njegove učenike do kraja povijesti.

I mi premda različiti, iz različitih župa i biskupija iz različitih dijelova Europe svi smo mi na jednom trsu Kristovu njegove loze, svi smo mi Njegova Crkva, Njegova zajednica. To nas ispunja radošću, ponosom: mi se osjećamo jedno, mi pripadamo jedni drugima, rekao je biskup, te pojasnio kako kao što u obitelji braća i sestre pripadaju jedni drugima, tako smo i mi u Crkvi jedna obitelj. Naglasio je kako nije samo fraza kada predsjedatelj euharistijske zajednice oslovljava prisutne vjernike ‘braćo i sestre’. Među njima postoji jedna dublja povezanost nego li je među članovima jedne obitelji koja ima krvnu povezanost, krvno srodstvo.

Među nama postoji povezanost Duhom Svetim. On je ta utjeha kako smo čuli u prvom čitanju, kada kaže pisac Djela apostolskih da je Crkva uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha (usp. Dj 9, 31). Sv. Ivan nam u Prvoj poslanici govori da po Duhu koji nam On daje, znamo da Krist ostaje među nama (usp. 1 Iv3, 24). Taj Duh Sveti je ljubav, ljubav koja ujedinjuje različite članove Crkve, da oni premda različiti jesu jedno, osjećaju se jedno, pripadaju jedni drugima.

Mi pripadamo i Kristu kao svome trsu, kao onome koji nam daje život, bez onoga kojega ne možemo učiniti ništa, kako on sam veli, ali pripadamo i jedni drugima i bez tog zajedništva s Kristom i međusobnog zajedništva mi ne bismo mogli činiti ništa. Krist je onaj koji nam daje svoga Duha, taj životni sok koji između trsa i loze struji i hrani loze da se one razvijaju, rastu i donese plod, jer to je volja Nebeskog Oca da donosimo mnogo roda i da budemo Kristovi učenici, rekao je biskup, te podsjetio kako nam Isus govori da trebamo činiti Njegova djela, da taj rod kojeg trebamo donositi bude naš život, naše svjedočenje.

Dakle, nije dosta samo misliti, osjećati se u srcu vjernikom, nije dosta niti samo pokazivati svoju vjersku pripadnost različitim znakovima, važno je činiti djela Božja. Zato i sv. Ivan apostol kaže u svojoj poslanici „dječice, ne ljubite riječju i jezikom, nego djelom i istinom” (usp. 1 Iv 3,18), rekao je biskup te upozorio kako ljubav nisu samo lijepe riječi, ljubav to je život, život za druge. Zato svoju vjeru, a to je ljubav na djelu prema Bogu, prema Isus Kristu i ljubav prema bližnjima trebamo pokazivati životom, svojim zalaganjem, svojim djelima, ne tek biti deklarativni vjernici, nego je nama slijediti Isusa Krista, dapače i do žrtve vlastitog života. Kao što je On život svoj dao za nas i rekao da „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život daje za svoje prijatelje (usp. Iv 15,13), i mi smo pozvani, ljubiti jedni druge, ali ne bilo kako nego kao što je On ljubio nas. Jedan od primjera onih vjernika koji su Kristu vjerovali do te mjere da su bili spremni i život svoj darovati da bi ostali Njemu vjerni, da bi tako zasvjedočili svoju ljubav prema njemu, je i sv. Kvirin. On je svjedok, vjeran učenik za koga je Gospodin mogao reći „dođi slugo dobri i vjerni”, biti vjeran znači biti postojan, znači ustrajati u onome što je dobro, rekao je biskup Košić.

U duhu gesla SHKM „U svjetlu hodimo”, istaknuo je kako je upravo Krist ta naša svjetlost i kada smo s njime onda i mi nosimo svjetlost koja i nama pokazuje put i koja može svijetliti braći i sestrama i može njima biti pomoć na njihovu životnom putu. Molimo da se nikada ne odijelimo od Krista Gospodina, kao što bi bilo pogubno da se loze odijele od trsa, onda one neće donijeti roda, tako i mi ostanimo vjerni u povezanosti s Gospodinom da nas njegov Duh ispunja i vodi, te da i mi pronosimo i budemo svjetlo ovomu svijetu, rekao je na kraju homilije biskup Košić.

Nakon popričesne molitve, biskup Košić je zahvalio svima koji su se uključili u taj susret. Zahvalio je župnicima, župnim vikarima i animatorima, te obiteljima na području cijele biskupije koje su primile mlade. Ponesite dragi mladi u svoje župe, biskupije i zajednice puno radosti, nade i svjetla s ovog susreta da doista u „Svjetlosti svi hodimo” i da stvaramo bolju budućnost. Neka nas sve dobri Bog blagoslovi, rekao je na kraju mise biskup Košić.

Nakon mise nastavilo se druženje domaćina i gostiju koji su se prigodnim program predstavili jedni drugima. Misno slavlje pjevanjem je animirao župni zbor sv. Kvirina, uz potporu mladih. (ika/bitno.net)

Foto: www.mladisb.hr