Na svetkovinu Bogojavljenja, u utorak 6. siječnja, svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

32207

Uvodeći u slavlje, biskup je posebno istaknuo kako su “putovanje, traženje, prepoznavanje znakova i klanjanje dionice životnoga tijeka svakoga čovjeka”. Vjernike je pozvao da najprije krenu na put u svoju nutrinu “u svjetlu savjesti potražimo i razlučimo dobro od zla, milost od grijeha; prepoznajmo znakove Gospodinove prisutnosti i njegove ljubavi te mu se poklonimo u zahvalnosti što nam oprašta grijehe i vraća radost svoga zajedništva. Jer Bog nigdje nije vidljiviji nego u otajstvu euharistije”.

Osvrćući se na odlomak Matejeva evanđelja, biskup je u homiliji istaknuo kako mudrace s istoka nije vodila puka znatiželja, nego jasno naznačuju koja je svrha njihova traženja – “žele se pokloniti novorođenomu kralju”. Nasuprot njima je kralj, neupućen u događaj, koji saziva svećenike, pismoznance, suvremenim rječnikom rečeno svoje “savjetnike” koji mu jasno odgovaraju da se Krist ima roditi u Betlehemu judejskome. Potom on ponovno, ali ovaj put potajno, doziva mudrace. Naime, njemu osim savjetnika, trebaju – suvremenim rječnikom rečeno – znanstvene potvrde, da bi doznao vrijeme rođenja. No, jednako tako suvremenim rječnikom rečeno, on zlorabi i znanstvenike, istaknuo je biskup, te nastavio “šalje mudrace da nađu dijete i kaže im: ‘Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.’ Govori o svome putu, ali u njega ne ugrađuje istinu, nego laž; laž nasuprot istini; tajnost, da bi manipulirao javnošću. Laž – početak ljudske tragedije, laž kao najvažniji otklon od Boga i od ljudske sreće, koja postaje nesrećom naroda. Laž da se želi pokloniti Djetetu vodi ga u zloporabu cijeloga državnog aparata, što će se najbolje očitovati u zločinu nad najnedužnijima, nad betlehemskom djecom, ali i nad vlastitom obitelji i nad istim dvorjanima koji su služili njegovim lažima”.

Biskup je također posvijestio činjenicu, kako nam ova svetkovina govori da su Isusa naizgled blizi odbili, a naizgled daleki prihvatili, a tim “blizima” pripada Herod. Ne samo da je bio blizu samomu mjestu događaja, nego je imao na raspolaganju razne spoznaje kojima se nije radovao. Od blizine Djeteta i pred Djetetom, osjeća nesigurnost i strah. Tako i njegovi dvorjani. Oni su vjerojatno nešto naslućivali i prije, ali baš kao i danas uvijek oko vlastodržaca postoje dvorski znanstvenici, poneki dvorski duhovnici, dvorski licemjeri koji se brinu za svoju komociju i sudjeluju u nametanju neistine. No, time i u svoje živote unose strah, jer nisu slobodni. Mudraci pak baš zato jer su slobodni i jer traže s ljubavlju, istinski se raduju. Oni ne nose darove da bi se dodvoravali, nego da bi prepoznali i predali Djetetu ono što mu pripada: zlato za Kralja, tamjan za božanskoga Svećenika, smirnu za Žrtvu”. Mudraci su slijedili znakove Božjega djela stvaranja, istraživali čudesne zakone prirode, a nama je dano da vidimo brže i jasnije podudarnost Pisma i događaja; podudarnost obećanja i ispunjenja.

Nije dostatno znati što govori Biblija, da bi se vjerovalo u Isusa i prepoznalo u njemu Božjega Sina; niti ga može susresti u istini onaj tko ga vidi kao potencijalnoga neprijatelja. Samo mudraci pronalaze Isusa i dolaze do cilja svoga putovanja. Tko nije pokrenut vjerom, uključujući i onu vjeru koja je svakomu bliza, vjerom traženja, dubokom čežnjom svoga srca, ne može ga susresti, upozorio je biskup.

Današnja svetkovina i mudraci imaju puno toga reći nama i našim suvremenicima. Danas osjećamo kao da svi nude odgovore, još i prije negoli su postavljena pitanja. A najvažnija pitanja, ona najjednostavnija i najteža, kao da se suvremeni čovjek ne usudi postaviti ili bježi od njih. Ona koja se tiču baš svakoga. Kao da smo ih prevladali i kao da pripadaju satovima vjeronauka, a možda ni tamo nemaju odjeka. Koje je izvorište života? Zbog čega sam rođen i kamo idem? Čemu se nadam? Radi čega postoji svijet? Što se nalazi onkraj granice smrti? Odakle u nama nezadovoljstvo? Zašto voljeti bližnje? … Niz je dug, a tako ga često prekidamo. Jesmo li na njega odgovorili? Bez olakih podsmjeha, kao da nam je sve jasno; bez industrije zabave, kao da se sve može pretvoriti u show; bez podilaženja politici, kao da se sve rješava zemaljskom silom; bez jeftinih ravnodušnosti i bez laži koje se pokušavaju umotati u sjaj objektivnosti, dok iz njih ipak viri samo – sebičnost. Ako pokušamo istinski odgovoriti na ta pitanja, nužno ćemo se susresti s potrebom vjere, istaknuo je biskup Šaško, te podsjetio kako je danas glavna zapreka za vjeru nedostatno zanimanje za istinu i otklanjanje iz svoga života i iz javnosti velikih pitanja.

Na kraju homilije biskup Šaško rekao je ” da je ovo svetkovina nade za svakoga čovjeka u kojemu jest najveći problem nedostatak nade; u kojemu svakoga dana gledamo postupke kao znakove očaja, zatvorenosti u ‘Herodov put’ – put neistine, put pokušaja zloporabe istine o životu. Mudraci ne prihvaćaju Herodov put, nego put snova koji im je podario Bog; put koji vodi do križa, ali i do vječnosti; put na kojemu se vide tragovi novoga svjetla – svjetla Uskrsnuća u koje smo i mi zagledani nad našim obzorom”.

IKA | Bitno.net