U Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu održava se pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu. Deveti utorak 11. svibnja misu je predvodio poglavar isusovačke zajednice u Osijeku o. Ivan Ike Mandurić.

Koncelebrirali su župnik fra Roko Bedalov i župni vikar fra Ivan Marija Lotar.

Govoreći kako je Bog među nama, o. Ike u propovijedi je protumačio da pred vjernicima stoji perspektiva života u Kristu, novoga koncepta života. „Ja moram doći toj Božjoj ideji da bih živio taj novi život. Nema druge formule. Nema neke nove formule koja će doći 2021. godine. Toj perspektivi i tom Božjem konceptu ništa ne nedostaje, to je savršena Božja opcija, savršena Božja ponuda koja preda mnom stoji i sve je u njoj. Postoji samo jedna zapreka, a to je da ja neću, da ne vjerujem, da se tome protivim, da po svom egu i oholosti hoću nešto treće. Moja zadaća je otkrivati tu nezamislivu perspektivu novoga života u kojem se zadovoljavaju sve moje potrebe, u kojem je odgovor za sve moje patnje i boli, sva trpljenja u ovom životu. Sve što je Krist naučavao učenicima još je više ovdje. Gospodin je morao otići, kao što je govorio u današnjem ulomku evanđelja, da se začne to novo, da Bog sagradi jednu novu arhitekturu života. Preda mnom stoji mogućnost da u to povjerujem i krenem. Smisao života je upravo tragati za tim što sve Bog nudi, što je pripravio u mojoj Crkvi“, rekao je o. Ike, primijetivši da je paradoksalno i nevjerojatno koliko u to ne vjerujemo i koliko pored toga stojimo kao žedni pored izvora i žeđamo.

„Taj Božji plan od mene traži da prestanem misliti samo na sebe i da dopustim da uđem u zajedništvo s Bogom, narodom, Crkvom, nebesima, da moje ‘ja’ bude zalog koji ulažem, da uđem u tu zajednicu, mistično tijelo, da se na neki način odreknem svoga ‘ja’, da ga založim, i ulazim u jednu baštinu koju imamo svi mi. Ja ne mogu ući u to zajedništvo ako je moja ‘ja’ nekako odvojeno, ako moje srce nije otvoreno za druge, to jest ja ne mogu ući u to zajedništvo ako ne dopustim da me preplavi ljubav. Ona je vezivno tkivo koje objedinjuje. To nije nešto što samo dolazi izvana, to je moje htijenje. Ljubav koja me prožme čini to da svatko od nas postaje neki novi ‘ti’. Ljubav hoće jedinstvo, zajedništvo i to je taj novi život. Bog je ljubav. Zato je Krist otišao da se dogodi ta sila, to vezivno tkivo, ljubav, da nas ona prožme, da nas preobrazi, da se sjedinimo, da postanemo Krist, da postanemo novo biće, a ipak da sam i dalje ja ono što jesam. Ne mogu dobiti Božje milosti ako neću da me prožme ljubav, ako neću da u moje srce uđe svaki čovjek, ako ne dopuštam da me prožme ljubav prema Bogu, da me preplavi, uveže. To nije samo dar nego način života. To je taj novi život“, pojasnio je o. Ike.

Istaknuo je da je sv. Antun govorio da je ljubav duša vjere, ako ljubavi nema vjera umire. „Ako ljubavi nema počinje se gubiti moja vjera, počinjem nerazumijevati. Ako nemam vjere ne mogu ni razumjeti. Vjerom ja razumijem. Ne razumom, nego najprije vjerujem, onda razumijem da je grijeh grijeh, onda razumijem da je milosrđe milosrđe, jer vjerujem razumijem euharistiju, sakramente, sve što je Bog činio. Ako te vjere nema ne mogu ni razumjeti. Ako ljubavi nemam, nema ni vjere. Iz ljubavi se rađa vjera. Kad ljubim nekoga sve mu vjerujem. Ako ljubim Krista sve mu vjerujem, onda sve što On govori ulazi u moje srce, onda je moje srce otvoreno za sve što govori. Ako ljubavi nema ne mogu biti ni vjernik, mogu biti trgovac ili ekonomist koji kalkulira. Ako dopustim da me preplavi ljubav onda ću otkriti koje bogatstvo mogu imati, tada ću otkriti kako se moje srce može radovati tisuću puta više nego da se raduje nekim samo mojim dobrima. Ako se raduje samo mojoj plaći i samo mojoj pobjedi, mome zdravlju premalo je to za jedno srce. No, ako ljubim stotinu ljudi onda se radujem stotinu puta, ako ljubim tisuću ljudi onda se radujem tisuću puta, onda se nadam tisuću puta. Moram shvatiti da je to moj identitet“, istaknuo je o. Ike.

Podsjetivši da je sv. Antun govorio o važnosti molitve, o. Ike kazao je da ako nema molitve ne može biti ni ljubavi. „Molitva je na neki način ljubavni odnos s Bogom. U molitvi se susrećem s njime i tako me ona preplavljuje. Ako nema ljubavi koja nas treba preplaviti, te nadnaravne ljubavi to znači da je u meni umrlo ono središnje, ono što me mora pokretati. Ja sam biće koje živi na gorivo koje se zove ljubav. To je moja snaga. Ako te ljubavi nema postat ću nečovjek, spodoba, nakaradno biće. Važno je tragati za ljubavlju. Važno je tražiti način kako doći do ljubavi“, kazao je o. Ike.

„Da bih doista živio i otkrio tko sam ja i kako trebam živjeti trebam shvatiti da su možda svi moji koncepti dosad bili pogrešni, možda su sva moja nadanja i pouzdanja bila krivo usmjerena, možda sam previše mislio da ovisim o ovom propadljivom ovozemaljskom, a nisam shvaćao da mi treba ljubav to jest svetost. Zato se trebam baciti u potragu kako da je doista nađem. I činim to kako je činio sv. Antun. Kao što je i rekao, po molitvi, po tom ljubavnom odnosu da provodim vrijeme s Gospodinom. Trebam prijateljevati s njime, da me po tom druženju i molitvenom odnosu Gospodin tako obnavlja i ispunja da me ljubav promijeni i da otvorim svoje srce i vidim što to uopće znači biti čovjek. To znači imati srce u drugome, željeti dobro drugome. To znači imati svoj dan ispunjen time da se drugome događa dobro. To znači gledati što drugome nedostaje, da molim za to, da gledam kako drugi trpi pa da molim za to, da vidim čemu se drugi raduje pa da se i ja tome radujem, da Bogu zahvaljujem za to“, istaknuo je o. Ike, zaključivši da je već ovdje moguće živjeti Kraljevstvo nebesko.

Prijenos misnoga slavlja mogao se pratiti u programu Hrvatskoga katoličkog radija kao i na Facebook stranici HKR-a.