Foto: Robert Fajt / Cropix

Pavlinski redovnik Marko Glogović ovaj će adventski tjedan naučiti razumjeti poruku evanđelja bolje nego što je to imao priliku u sjemeništu i tijekom svećeničkih godina.

Zadnji tjedan došašća pred Božić taj katolički redovnik odlučio je provesti s karlovačkim beskućnicima, biti 24 sata dnevno s njima i iskusiti do kraja život koji žive.

– Nakon deset godina svećenstva evanđelje mi je puno jasnije – jedna je od prvih stvari koje nam je rekao kada nas je dočekao u Centru za beskućnike u Karlovcu. Centar je zapravo stara montažna kuća, narodski rečeno kontejner, smještena na periferiji u kojoj je trenutno devet beskućnika koji tamo mogu prespavati, okupati se i jednom dnevno pojesti obrok. Na jednome od devet kreveta privremeno se smjestio pater Marko. Prethodna noć bila mu je prva u Centru u kojemu će ostati do Badnjaka. Pitamo ga kako je prošla prva noć.

– Ma super, jedino što dugo nisam mogao zaspati od hrkanja oko sebe. Ipak ja već 15 godina spavam sam u sobi – kroz smijeh kaže pavlin dok nas provodi kroz montažnu kućicu koja izgleda čisto i uredno, s precizno namještenim željeznim krevetima. Na noćnom ormariću pokraj njegova ležaja stoji otvorena Biblija, na stupu ispred njega obješen je bijeli pavlinski redovnički habit. Marko nas je dočekao u “civilki”, s maskirnom jaknom i crnom vunenom kapom. Oduševljen je ljudima koji ga okružuju.

– Iskreni, jednostavni ljudi bez trunke licemjerja – kaže za privremene sustanare. Uživa u društvu s njima.

Karlovački beskućnici patera Marka dobro poznaju. Već im je puno puta dolazio, donosio pomoć ili riječ utjehe i potpore. A sada je odlučio provesti tjedan dana s njima, od jutra do mraka. Neobičan potez. Ili ipak možda ne?

– Isus je uvijek odlazio među prezrene i odbačene, a ne na dvorove i među moćnike. Upravo to je poslanje Crkve i moje osobno. Htio sam iskusiti ovaj život, pokazati ljudima da Crkva nije samo među zidovima župnih ureda i sakralnih građevina – objašnjava pavlin koji kaže da će ovaj tjedan za njega biti veliki dar dok pokušava beskućnicima pokazati da Crkva nije zaboravila na njih.

Na krevetu do njegova spava Muharem, borac za slobodnu Hrvatsku koji se prije tri mjeseca našao na ulici i tako postao još jedan branitelj beskućnik. Muharem i Marko već su se našli na temi omiljenih im sevdalinki – redovnik mu ih je već otpjevao nekoliko.

– Marko nam je super, već smo dogovorili partiju šaha, planiram ga žestoko poraziti – kaže Muharem.

Glogović objašnjava kako nije došao moralizirati. Nikome ne želi ništa nametati. Taj dan planirao je održati prvu misu u montažnoj kući. Na euharistijskom slavlju bit će samo oni koji to žele. Kaže da je dvoje ljudi samonicijativno zaželjelo ispovjediti se i on im je na raspolaganju.

– Beskućnike se često osuđuje, generalizira ih se u stilu ‘sami su si krivi’ i slično. Ali, nisu svi ljudi isti, nisu svi rođeni i odrasli u istim okolnostima. Mene njihova prošlost ne zanima, ja im želim pomoći sada. Živimo u društvu koje otvara niz prihvatilišta i organizira razne akcije za pomoć životinjama, a ja se ne mogu sjetiti neke velike akcije za pomoć beskućnicima u zadnje vrijeme – upozorava Glogović koji je poznat i po tome što je otvorio nekoliko domova za samohrane majke koje nisu željele pobaciti. Markov boravak među beskućnicima završit će na Badnjak, misom u novootvorenoj kapelici i domjenkom koji su donirali njegovi župljani iz Kamenskog. Svi su pozvani.

– Radim ovo i kako bih ljudima pokazao da Božić nije iskreno proživljen ako ga se slavi pod staklenim zvonom. Božić se događa upravo na mjestima poput prihvatilišta za beskućnike, zlostavljane žene ili napuštenu djecu. Tu se Bog želi roditi i tamo nas želi oslobođene naših egoizama, vjerskih ili nacionalnih predrasuda, naših malih moralnih sudova o drugim ljudima – zaključuje pater Marko. Iza Centra za beskućnike su županijska Hvidra, čiji je predsjednik Petar Banić.

Kaže da se njegova udruga brine o beskućnicima već pet godina, nakon što mu je sve više branitelja počelo dolaziti i žaliti se da su ostali na ulici. Centar se financira od donacija i subvencija gradske uprave koja im plaća troškove struje i vode, ljude koji dežuraju u montažnoj kućici i jedan obrok dnevno, koji počinje u podne i na koji dolazi puno ljudi slabijeg imovinskog stanja. Planovi su veliki – Hvidra i njezini volonteri žele proširiti Centar, napraviti novo prihvatilište koje bi imalo 25 kreveta, postojeće pretvoriti u blagovaonicu s pučkom kuhinjom, izgraditi veliki vrt i sportsko igralište. U sklopu Centra gradi se i kapela Milosrdnog Isusa. Planovi su ambiciozni – ali nedostaje sredstava.

– Marko nam je i prije puno pomogao, ali ovaj je njegov dolazak nešto posebno. Unio je živost među beskućnike, odjednom svi žele nešto raditi, pomoći u izgradnji. A upravo je to najteže – motivirati te ljude i vratiti im volju za život – rekao je Banić. To je potvrdila volonterka Jasminka Grubešić, predsjednica karlovačke Hvidre.

– Užasno puno nam znači što je tu među nama – kaže.

‘Možeš slobodno napisati da baš prosim za pomoć’

– Možeš slobodno napisati da baš prosim za pomoć. Jako je puno ljudi u ovome gradu gladno i bez doma i trebaju nas – kaže pater Marko Glogović. Dakle, svi koji na bilo koji način žele pomoći u gradnji Centra za beskućnike mogu se javiti pateru Marku Glogoviću na broj mobitela 0917885340 ili uplatiti donaciju na žiroračun Udruge Betlehem broj 2484008-1104754353.

Goran Andrijanić | Jutarnji List