Jučer, 5. prosinca 2016. u franjevačkoj crkvi na Kaptolu u Zagrebu služena je svečana sv. misa zadušnica u povodu 25. obljetnice od smrti p. Ruperta Rozmarić, velikog apostola bolesnika u Hrvatskoj.

pater-rupert-a

Bio je svećenik franjevac, član franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je umro u Zagrebu, u franjevačkom samostanu na Kaptolu 5. prosinca 1991. u svojoj 70. godini života, a sahranjen je na Mirogoju. Pripadao je onoj skupini revnih i uzornih svećenika redovnika koji su živjeli samo za Boga i duše.

Osim redovnih vjernika na sv. misi, koju je predvodio p. Božidar Nagy, nekadašnji vjeroučenik p. Ruperta, u koncelebraciji s ocima franjevcima, sudjelovala je rodbina p. Ruperta iz Zagreba, Varaždina i Siska, te njegovi poznanici i prijatelji. Nakon sv. mise pročitana je pjesma u spomen p. Ruperta koju je napisao prof. Josip Prudeus, drugi nekadašnji vjeroučenik p. Ruperta iz Slav. Broda, i koja je dobila veliki aplauz nazočnih sudionika ovoga slavlja. Kod oltara tijekom mise bila je izložena prva umjetnička slika p. Ruperta (ulje na platnu), koju je za 25. obljetnicu njegove smrti izradio akademski slikar Anto Mamuša iz Novoga Travnika.

Rupert je rođen u Štrigovi u Međimurju 1921. g. U franjevački red ušao je 1939. g., a za svećenika je bio zaređen 1947. Svoju je službu vršio po raznim mjestima u sjevernoj Hrvatskoj: Čakovec, Klanjec, Krapina, Cernik, Vukovar, Kloštar Ivanić, no najduže je službovao u Slavonskom Brodu.

Što je to bilo u njegovu životu da je privlačilo pozornost pa i onih koji su bili daleko od Crkve i da ga se s ljubavlju, divljenjem i poštovanjem svi sjećaju? Bila je to u prvom redu njegova duboka vjera u realnost nadnaravnog svijeta. Iz te čvrste i duboke vjere proizlazilo je sve ostalo što je govorio, činio i svjedočio: iskrena pobožnost, revnost kojom je širio  štovanje Srca Isusova i presvete Euharistije, pobožnost prema Majci Božjoj, rad s ministrantima, vjeroučitelj mladima.

Ali ono po čemu je najviše poznat bilo je njegovo dušobrižništvo bolesnika kojima je donosio utjehu i okrepu kršćanske vjere u časovima patnje, križa i odlaska s ovoga svijeta. Vjesnika biskupije Đakovačke i Srijemske br. 5 od 2002. god., donosi dokumentirane i zadivljujuće brojke kako je pater Rupert godišnje običavao učiniti i do 13 000 posjeta bolesnicima. No nisu to bili obični pohodi. Svakoga je bolesnika pater Rupert nastojao najprije pomiriti s Bogom u sakramentu sv. ispovijedi, a nakon toga slijedilo je sve ostalo.

O patru Rupertu objavljena je 2009. g. i opširna biografija pod naslovom „Život za Boga i duše.“ koja se može naći i na internetu OVDJE.

Božidar Nagy DI | Bitno.net