Poštovani gospodine Ministre,

Prvo Vam se zahvaljujem na tome što neistomišljenike nazivate dez/neinformiranima i ljudima koji pripadaju i žive u nekim prošlim stoljećima samo zato jer izražavaju stavove drugačije od Vaših. To me vrijeđa kao roditelja i akademski obrazovanu osobu jer, iako nisam stručan i upućen u Zdravstveni odgoj (u daljnjem tekstu ZO) poput Vas, kao doktorant teologije ponešto sam, uz teologiju, upoznat s poviješću, filozofijom i psihologijom – dovoljno da shvatim o čemu se ovdje radi.

Osim što je program rađen u tajnosti (kao što je to na RTL-u rekao gosp. Filipović) i navrat-nanos uveden u škole, nas roditelje ste doveli pred gotov čin i sada se čudite negativnim reakcijama. Gotov čin – jer seksualnost nije stvar samo znanosti, nego uvjerenja i svjetonazora. I mene vrijeđa što se to uporno negira s Vaše strane.

Moja osnovna zamjerka Vašemu programu jest sljedeća: Vaš program 4. modula u velikoj mjeri isključuje roditelje od spolnog odgoja svoje djece, uvodi svjetonazor pod krinkom znanosti, te statistički izjednačava svu djecu na isti kognitivno-psihološki nivo, ne poštujući njihovu individulnost. Time potencijalno 4. modul može prouzročiti više štete nego koristi.

1) Roditelji – koliko sam shvatio, kao razlog uvođenja ZO-a navode se određene statistike prema kojima samo 20 posto roditelja razgovara sa svojom djecom o spolnosti pa onda djeca neobrazovana, zabrazde u rizične stvari. Dvije stvari su ovdje upitne: a) upitna je ispravnost i točnost tih statistika jer se brojke vrlo lako mogu lažirati kao što je to bilo u slučaju Alfreda Kinsey-a (spolni odgoj u USA je uveden na temelju statistika Kinsey-a); b) ako statistike govore da je problem komunikacije roditelja s djecom i obrnuto ključan razlog uvođenja ZO-a, onda bi država valjda trebala educirati roditelje da odgajaju svoju djecu (jer je to i njihova dužnost), a ne „uletavati“ umjesto njih, davati im svojevrsnu ispričnicu i odgajati njihovu djecu o spolnosti umjesto njih. Ovdje se radi o zamjeni teza i dobrome spinu, jer izgleda da cilj države nije dobrobit djece (jer bi tada država usmjerila svoje djelovanje na roditelje), nego uvođenje rodne ideologije i „slobodne ljubavi“.

2) Svjetonazor – ne mogu vjerovati da se tvrdi kako ZO u 4. modulu ne posreduje svjetonazor, nego je sve „objektivna i čista znanost“.
Oprostite, ali ja Vas moram pitati, da li Vi stvarno ne znate razliku između znanosti i svjetonazora, ili možda namjerno lažete hrvatskoj javnosti? Znanost (na koju se Vi pozivate) se sama po sebi ne bavi utvrđivanjem vrijednosti, već utvrđivanjem činjenica i postojanjem nečega, a ako daje vrijednosne sudove, onda to čini na temelju (ili uz pomoć) određenih filozofija ili svjetonazora. Prema tome, reći da „postoje homoseksualci“ jest znanstvena činjenica – reći da je „gay okay“ nije znanstvena činjenica (jer se takva vrijednost ne može eksperimentalno dokazati), već je stvar svjetonazora; „postojanje pronografije“ jest činjenica – govoriti o njoj afirmativno (a u preporučenoj literaturi se u određenom kontekstu o njoj afirmativno govori) ili ne, jest stvar svjetonazora; „postojanje istospolnih zajednica/brakova“ jest znanstvena činjenica – reći da je to nešto i društveno prihvatljivo jest stvar svjetonazora i ničega drugoga. Osim toga, sama ideja „odgoja“ nasuprot „obrazovanja“ predmnijeva informiranje u svrhu prenošenja određenih vrijednosti i stvaranju određenih navika (to i sami kažete za poglavlje o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti na 4. str. kurikuluma). Zar Vam nije jasno da se ovdje ne radi o pukome informiranju, već o usmjeravanju (nukanju/vabljenju) djece prema nečemu???
Budući da se radi o očitom posredovanju određenog „neznanstvenog“ svjetonazora i vrijednosti na temelju određenih znanstvenih činjenica, postavlja se pitanje zašto se roditeljima uskraćuje elementarno pravo izbora svjetonazora i vrijednosti unutar 4. modula na temelju kojeg će se odgajati njihova djeca u školama??? Ovo je za Vas i mene naravno retoričko pitanje, ali moram Vam ga postaviti poradi elementarne pristojnosti.

3) Statistika – zapanjen sam kako se sva djeca stereotipno trpaju u isti koš na temelju nekih i nekakvih statistika i samim time se zanemaruje i ne poštuje individualni rast i zrelost svakog djeteta. Ispada (apriori pretpostavka) da prema Vašim nekim ljestvicama i statistikama djeca u određenoj životnoj dobi trebaju već  biti upoznata s određenim temama iz područja seksualnosti i spolnosti. A što ako to nije tako?
Prerano izlaganje spoznaji tako važnih i snažnih stvari može naštetiti razvoju djeteta, a to statistika zanemaruje i ne prepoznaje jer to niti ne može. Umjesto da država roditelje pozove na veću odgovornost i educira ih, država „uletava“ umjesto njih i „glumi“ roditelje.
Na tragu tih i takvih statistika, kako ste sigurni da će baš sva djeca biti u stanju u 6. razredu OŠ biti u stanju kritički promišljati o pornorgafiji? Postoji razlog zašto su porno i erotski filmovi zajedno s horor filmovima označeni brojkom 18!!! Znači moje dijete bi sa
12 godina trebalo biti sposobno zauzeti kritički stav o tome??? Pa zauzimanje kritičkog stava podrazumijeva jedno dublje poznavanje teme prema kojoj se zauzima kritički stav, a vi pretpostavljate da je dijete sa 12 godina upoznato s zdravim i nezdravim pornografskim prikazom seksualnog života. Zar to apriori svako dijete sa 11-12 godina može? Možda mogu neki, ali ne i svi. Očito da moram otići u videoteku i početi posuđivati takve filmove da svoje dijete pripremim na „kritičko promišljanje“. I opet ponavljam, umjesto da educirate roditelje da oni svoju vlastitu djecu u skladu sa svojom procjenom i izborom vremena, mjesta i načina govora o spolnosti odgajaju svoju djecu (pa i o pornografiji), vi ugrožavate integritet naše djece na temelju određenih statistika i ljestvica.

O 4. modulu ZO-a moglo bi se još puno toga reći, jer je puno toga nejasno, nedorečeno i zbunjujuće za nas roditelje – posebice u pogledu „Preporučene literature“. Navodno, udruge Vama neće krojiti zdrastveni odgoj, a polovica literature su napisale razne udruge LGBT orijentacije. A zašto u popisu „Preporučene literature“ nema literature koja iznosi suprotna stajališta? Zašto se našoj djeci želi selektivno neke informacije prezentirati, a neke se uskratiti? Zašto u toj literaturi nema govora (pretpostavljam, jer je nisam pročitao) o tome da postoje homoseksualne osobe koje to više nisu nego sada žive i vode normalan heteroseksualni život?

Ispada smješna tvrdnja gosp. Filipovića da je preporučena literatura literatura za nastavnike, a ne za djecu te da neke stvari učitelji i profesori iz preporučene literature ne smiju govoriti djeci jer bi se to sankcioniralo (ako se ne varam , to je gosp. Filipović izjavio u emisiji Nulta točka). Znači, preporučena literatura sadržava informacije čije bi predavanje možebitno značilo kazneno djelo, a među preporučenom literaturom se nalazi i jedan priručnik za rad s djecom, ali ona ipak nije za djecu, nego za nastavnika koji se treba pripremiti za rad s djecom (znači, nije „šija“, nego „vrat“)? Još kada tome pridodamo tvrdnje da nastavnici u kurikulum ne smiju unositi svoj svjetonazor, a preporučena literatura za nastavnike sadržava neke sporne dijelove, ja sam kao roditelj zabrinut jer ne shvaćam, što će onda točno moja djeca učiti u 4. modulu?

Predloženo rješenje mene kao roditelja:
a) ako statistike pokazuju da roditelji premalo razgovaraju s djecom o spolnosti, onda Vas molim da pokrenete neki program, kampanju ili tome sl. kojim ćete utjecati na roditelje da rade svoj posao bolje – da odgajaju SVOJU djecu. A našu djecu pustite na miru…
b) ako pod a) nije moguće (zapravo jest, jer je to zapravo pitanje političke volje), onda uvedite alternativni spolni program tako da roditelji imaju izbor. Nemogućnost ostavljanja izbora je za mene skandalozno.
c) ako b) nije moguće, onda većinu ovih tema (posebice pornografija) prebacite u srednje škole kad djeca već imaju kakav takav kognitivni i psihološki kapacitet baviti se ovim temama.

Ja sam glas samo jednog roditelja i iza mene ne stoji nikakva udruga ili tome slično, ali Vas želim ovim putem obavijestiti da moja djeca neće pohađati 4 modul ZO-a. Vidite, to se zove demokracija i vladavina naroda koja se ne dešava jednom u 4 godine. A budući da se izazvali takvu zbrku ovim ZO, i ako već moram slati svoju djecu na takav „odgoj“, jedino jamstvo da moje dijete neće biti indoktrinirano i zavedeno nego znanstveno i stručno informirano mi možete dati samo Vi. Stoga Vas ja pozivam da, iako to nije Vaš posao, izdvojite 2-3 sata godišnje te mojoj djeci objasnite spolnu i rodnu ravnopravnost, kada ja to već kao roditelj (prema nekim statistikama) nisam u stanju. Bilježim se sa štovanjem!

Svako dobro u Vašem radu,

Ervin Budiselić, otac