Počela je “Jubilarna Ignacijeva godina” u kojoj braća isusovci i cijela ignacijevska obitelj obilježavaju 400. obljetnicu kanonizacije sv. Ignacija Loyolskoga, osnivača Družbe Isusove. Otvorenje velike proslave bilo je točno 500 godina, odnosno pola tisućljeća, od događaja u Pamploni na dan 20. svibnja koji se u Družbi uzima kao početak procesa svečeva obraćenja. Za našu zemlju otvorenje “Jubilarne Ignacijeve godine” u srijedu navečer, 20. svibnja, predvodio je – u isusovačkoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu – apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Nuncij Giorgio Lingua predslavio je euharistiju – zbog epidemijskih ograničenja, te dijelom i poruke same ‘Ignacijeve godine’ – u zajedništvu ponajviše s braćom, članovima, mladima i izaslanicima isusovačkih zajednica, udruga i prijatelja koji žive karizmu sv. Loyole.

Na svetoj misi, uz nuncija Lingu, koncelebriralo je 40-ak svećenika, biskup u miru mons. Valentin Pozaić i isusovački provincijal Dalibor Renić.

Geslo Godine je: „Vidjeti sve novo u Kristu“. To su riječi kojima je njihov utemeljitelj opisao svoju obraćeničku promjenu koja mu se počela postupno događati nakon nesreće koja ga je tada zadesila u Pamploni.

Središnja proslava bit će 12. ožujka 2022. godine, točno na 400. godišnjicu kanonizacije sv. Ignacija, a sve će završiti na liturgijski spomendan sv. Ignacija četiri mjeseca kasnije; 31. srpnja 2022. godine.

Predstavnik Svetoga Oca u Hrvatskoj u prigodnoj je propovijedi, uz ostalo, govorio o nasljedovanju Krista i kršćanskoj mudrosti čak i u kontekstu zagrebačkog potresa:

“Čak i ako se ponekad čini da naši planovi, naši najbolji projekti, naši snovi propadaju, čak i kada se središnja crkva provincije stvarno uruši i kada su obje glavne kuće u Zagrebu teško oštećene, ne smijemo zaboraviti da je On svojim utjelovljenjem ušao u našu povijest, da je preuzeo na sebe sve što je ljudsko i da je sve obasjano i preobraženo otajstvom njegova uskrsnuća”, naglasio je nuncij, nastavljajući:

“Taj ‘novi pogled u Kristu’ nije ništa drugo nego kršćanska mudrost. Kao što je rekao papa Franjo: ‘Mudrost je upravo to: milost da možemo gledati sve Božjim očima… gledati svijet, gledati prilike, događaje, probleme, sve, Božjim očima. To je mudrost.'”

Baš kao i Ignacijeva nesreća u Pamploni, ono što je izgledalo kao negativno postalo je pozitivno, sagledano “u Kristu”, u njegovu planu spasenja.

Nuncij je u tom smislu podsjetio i na Zakladu, za obnovu bazilike, koja je dobila ime po djevojci Anamariji Carević, jedinoj žrtvi potresa u Zagrebu.

Za njezinu majku je rekao da ju je doživio kao jaku ženu čija snaga dolazi iz sposobnosti da “vidi sve novo u Isusu Kristu”.

Hrvatskim isusovcima je iznio i ono što mu je već duže na srcu.

Povjerio im je, naime, svoju želju da kao najpoznatijim širiteljima pobožnosti Srcu Isusovu započnu još jednu, na poticaj samog Benedikta XVI., a na nakanu – kako je rekao – za Europu koja je izgubila ne samo vjeru nego i razum.

“U posljednje se vrijeme, napose od pape Benedikta XVI., sve češće čuje kako je Europa izgubila ne samo vjeru nego i razum. Tu se Crkva suočava s novim problemom. Očekuje se novi pristup Kristu i naviještanju evanđelja. Možda nije dovoljno promijeniti srce, nego treba spasiti i razum. Tko zna, nije li vrijeme da se u tom smislu, uz pobožnosti prema Isusovu Srcu i Božjem milosrđu, potakne neka nova pobožnost da ih dopuni. Pobožnost koja bi uključila pobožnost Isusovoj trnjem okrunjenoj Glavi o kojoj je govorila engleska mističarka i službenica Božja Teresa Elena Higginson, kada je, u skladu s primljenom objavom, rekla: ‘(Gospodin) mi je dao da shvatim da se trnjem okrunjenoj svetoj Glavi našega Gospodina treba klanjati i častiti je na poseban način, budući da je ona Hram Božje mudrosti i upraviteljska snaga osjećaja Svetoga Srca.’ Takva bi pobožnost uz Srce naglasak stavila i na razum, koji je tako ugrožen u današnjem čovjeku. I o tome treba ozbiljno razmisliti u ovoj jubilarnoj godini, koja nije samo sjećanje na prošlost, već i božanski izazov za budućnost”, iznio je nuncij Lingua i pozvao isusovce da se ujedno nadahnu patrom Generalom Arrupeom koji je umro prije 30 godina.

Njega su nazivali i drugim Ignacijem, postao je i sluga Božji te on kao svjedok i prorok, može biti nadahnuće u ovoj jubilarnoj godini, u ovom povijesnom razdoblju, u kojem se, kako kaže papa Franjo, ne događaju samo promjene u epohi, nego se rađa jedna nova epoha.

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove pater Dalibor Renić uoči euharistije je – izdvajamo – naglasio:

“Prije točno 500 godina jedna topovska kugla Injigu od Lojole prouzročila je tešku fizičku bol i razočaranje, ali uskoro urodila plodom duhovne utjehe i za njega i za široku kršćanstvu zajednicu.”

Naime, s tim danom otvorio se duhovni put koji nazivamo ignacijevska duhovnost i put služenja Kristovoj Crkvi koji se naziva ignacijevska karizma.

Provincija je nastavio da “slavimo, zapravo, 500 godina toga duhovnog puta”.

“Mi okupljeni večeras u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina prepoznali smo u toj ignacijevskoj duhovnosti nadahnuće za vlastite životne puteve, a u ignacijevskoj karizmi način kako služiti u Katoličkoj Crkvi.”