Novinarka Vlatka Kalinić odgovorila Ženskoj mreži Hrvatske: ‘Prozor života nije problem, on je posljednja sigurnosna mreža za dijete’

Udruga Betlehem prošle je subote otvorila prvi ‘Prozor života’. Riječ je o mjestu gdje majke mogu anonimno ostaviti neželjeno dijete, s ciljem da ih se spasi od tragične smrti.

Ovaj potez naišao je na odobravanje šire javnosti, čak i onih dijelova koji se zalažu za pravo na pobačaj, no iz Ženske mreže Hrvatske kritizirali su otvaranje Prozora života.

Iz ove su udruge poručili kako je Prozor života „protuzakonit, opasan i suprotan najboljem interesu djeteta“, te kako se, između ostaloga, njime krše „prava djeteta na identitet i pristup informacijama o vlastitom podrijetlu“ koja su zajamčena Konvencijom o pravima djeteta UN-a te povećava rizik „od napuštanja djece neželjenog spola ili s posebnim potrebama“.

Istaknuto je i kako je problem s Prozorom života „stvaranje pravne nesigurnosti i potencijalno rizičnih posvojenja zbog mogućih parnica bioloških roditelja ili rodbine“.

Na argumente Ženske mreže Hrvatske odgovorila je u svojem Facebook statusu novinarka Vlatka Kalinić, a njezin komentar prenosimo u cijelosti (Gospođa Kalinić u svojem statusu Prozor života naziva ‘baby box’ (kutija za bebu))

„Napuštanje djeteta na sigurnom mjestu je daleko manji zločin od čedomorstva, možemo li se oko toga složiti?

Nije lako zamisliti majku koja bi donijela ovakvu odluku – ostaviti dijete u baby boxu. To je čin očaja, posljednji izlaz za nekoga tko više ne vidi drugo rješenje. I što im kažete? Da je bolje da nemaju tu opciju? Da je bolje da dijete završi u rijeci, u kontejneru, smrznuto na pragu bolnice? Da je bolje da ga ne spase jer bi moglo doći do pravnih komplikacija?

Baby box nije problem, on je posljednja sigurnosna mreža za dijete koje bi inače moglo završiti mrtvo.

Nevjerojatno je tvrditi da je bolje da dijete ne preživi nego da postoji pravna nesigurnost ili problemi oko identiteta. Dijete koje nije spašeno nema nikakva prava – ni na identitet, ni na budućnost, ni na život.

Napuštanje djeteta je tragedija, ali takve tragedije postoje, sa ili bez baby boxa. Razlika je u tome što bez njega dijete može umrijeti ako nitko ne prođe kraj kante za smeće na vrijeme, dok s njim možda može dobiti novu priliku. Tvrdnja da baby box “potiče napuštanje djece” jednaka je tvrdnji da bolnice potiču bolest jer primaju pacijente. To nije poticanje na napuštanje – to je spašavanje života.

Prava djeteta na identitet su važna, ali pravo na život je važnije. A ima tu i pitanja prava na izbor.

Tvrdi li to Ženska mreža borkinja za ženska prava da majka ne smije odlučiti o sigurnoj predaji djeteta na skrb? Da ako odluči roditi, nema se pravo odreći roditeljske skrbi?

Ili baby box treba zabraniti kako bi eventualni biološki otac koji je zainteresiran za dijete, čast mu i slava, izbjegao pravnu bitku kojom bi preotimao dijete sustavu?

Nema dokaza da se zbog baby boxa napušta više djece – ali ima dokaza da se napuštena djeca tako spašavaju. Nema dokaza da baby box uzrokuje pravnu nesigurnost – ali ima dokaza da sprječava smrt.

Zabrana baby boxa neće spriječiti napuštanje djece. Samo će ga učiniti smrtonosnijim.

Dakle ne, rješenje potencijalnih problema nije zabrana nego jasna zakonska regulacija.“