Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, očitovao se o odluci Ustavnog suda glede zdravstvenog odgoja u izjavi za Hrvatski katolički radio u srijedu 22. svibnja. Najprije je pohvalio udrugu GROZD i sve koji su se angažirali oko programa koji je bio uveden bez konzultacije i procedure koju je trebalo poštovati.

“Kako nisu mogli nikako učiniti da se program revidira, uputili su tužbu Ustavnom sudu da odluči o ustavnosti zdravstvenog odgoja. Lijepo je da je Ustavni sud osporio proceduru uvođenja tog predmeta. I osobito se pozvao na pravo roditelja. To je jako važno i to je bilo u pozadini i udruga koje su tražile očitovanje Ustavnog suda”, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Ističe da je s crkvenog stajališta upitan samo četvrti modul u kojem je zastupljena rodna ideologija.

“A čim je ideologija, onda ona ne ide u odgoj. Ona može biti ponuđena, ali onda mora biti izbor, pravo izbora. Tu se zanijekalo pravo izbora roditeljima, a nametnula se ideologija. To je važno istaknuti, da se ne bi mislilo, kako su često i mnogi dobronamjerni ljudi pitali, što se Crkva buni protiv zdravstvenog odgoja. Crkva se ne buni protiv zdravstvenog odgoja, ali ne prihvaća takav četvrti modul”, kaže nadbiskup.

Ističe kako je pozitivno što je Ustavni sud istaknuo ono što se od početka govorilo – treba uvažavati pravo roditelja. Po svim konvencijama, po svim ustavnim zakonima, roditelji su na prvom mjestu. Roditelji imaju pravo, osobito kad se uvodi nešto tako vrlo važno, što je uvedeno u četvrtom modulu. To se bez roditelja ne može učiniti, upozorava nadbiskup. Smatra da je jako važno ljudima objasniti stav Ustavnog suda koji je usmjeravajući.

“Kad se dođe do nekog sukoba, susreta, različitih ideja, netko mora donijeti odluku koja je usmjeravajuća. U ovom kontekstu, treba pohvaliti očitovanje Ustavnog suda koji nije išao In meritum rei, u samu stvar, nego je rekao, u pitanju uvođenja zdravstvenog odgoja nije poštovana procedura i morat će se revidirati taj program”, ističe mons. Puljić.

U tužbi Ustavnom sudu navedeni su primjeri sudova u europskim zemljama koji su donijeli presude kako su bila osporena prava roditelja na samostalno odlučivanje o odgoju djeteta i ugrožena vjerska sloboda. Upitan kako tumači da hrvatska vlast svom narodu uvijek sugerira suprotno, da Europa nešto od nas traži, nadbiskup kaže: “Čudim se i divim hrabrosti onih koji u ime nekoga nama nešto nameću. Ljudi koji tako nameću omalovažavaju naše ljude koji također čitaju, prate i znaju što Europa traži, što se u Europi događa. Besmisleno je tražiti nešto u ime nekoga, kad se zna da ima i drugačijih slučajeva. Zato mi je drago da se i ovo populariziralo, da ljudi postaju svjesni kako nama nitko ne mora nametati ono što mi nećemo. Mi ulazimo u tu zajednicu, prihvaćamo pravila i dobro je da ih prihvaćamo: pravila demokratičnosti, ljudskog dostojanstva i slobode, i to treba braniti. Ali da mi netko u ime slobode nameće neko drugo ropstvo, to ne prihvaćam.”

Nadbiskup ističe da je ta odluka Ustavnog suda ohrabrujuća i za druge slučajeve, da se može uspjeti pravnim putem u zaštiti Ustavom zajamčenih prava.

„To je vrlo dobra gesta i dobar čin koji ohrabruje ljude da postanu više odgovorni, više angažirani, više uključeni u javni život, više zauzeti za svoju budućnost: budućnost svoje djece, sloboda i prava onoga što ustav i zakoni omogućuju. To potiče naše ljude da se za prava, nacionalana, obiteljska, radna i sva druga koja pripadaju čovjeku kao osobi, imaju obvezu zauzeti svim dopustivim zakonitim sredstvima. Mi zapravo stvaramo svoju budućnost. Mi smo odgovorni za ono što nas čeka. Mi smo odgovorni za zakone koji se izglasavaju. Ne može zastupnik u saboru izglasavati nešto protiv čega je njegova baza, koja ga je izabrala. U kontekstu Ustavne tužbe koja je podnesena, morao bih zaista prigovoriti svim našim strankama, osim Hrvatske stranke prava 1861 koja se uključila. To treba vrednovati i to treba pohvaliti. Ali druge stranke su šutjele. Mene pomalo iznenađuje ta neaktivnost, u smislu da uvijek netko treći, Europa, Bruxelles, nešto određuje. Ne može mi nitko određivati, ako u nešto vjerujem i do toga držim. Ako je meni obitelj svetinja, pa tko će mi odrediti da bude nešto drugo, od onoga što ona jest. Drago mi je da ta svijest postaje sve više prisutna, da mi zapravo odlučujemo o svojoj budućnosti i svojim zakonima”, zaključuje predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić. (ika/bitno.net)