Isus provodi zadnje sate u tišini, molitvi i razgovoru sa svojim Ocem.

Zamišljam Isusa kako, na Veliku srijedu, sjedi u tišini i razmišlja o ovim Judinim riječima: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” (Mt 26,15)

Isusov jednom prijatelj, prodaje svoga Prijatelja, Spasitelja, za samo 30 srebrnjaka.

Isus je žalostan, ne žali On za sobom nego za Judom.

Osjećaj da je svome ‘prijatelju’ vrijedan 30 srebrnjaka mora da je bilo Isusu jako teško prihvatiti, a tolika su obećanja bila od Isusa – na kraju svega – spasenje.

Juda je prodao svoju dušu.

Gluh je i zaslijepljen ovozemaljskim dobrima.

Isus se prisjeća situacije kad je žena sa skupom pomasti pomazala Isusa i obrisala mu noge svojom kosom, a Juda ju kori i kaže da bi bilo bolje da se ta pomast proda i dadne siromasima. Zna Isus Judu, zna da mu nije stalo do siromaha nego do sebe.

Velika srijeda je vrijeme tišine, razmišljanja o sebedarju Isusa za druge, za nas.

Razmislimo o svojim ‘izdajama’ Isusa: kako, gdje i za koje vrijednosti smo ga zatajili, izdali. Razmišljajmo u tišini što Isus misli o meni…

Kako računa na mene, na moju ulogu pomoći bližnjima u spasenju mojih prijatelja, mojih najbližih.

Jesam li koji put i ja bila/bio Juda?

Isuse, ispuni me svojim svetim Duhom ljubavi i predanja, kako bih i ja, Tvoja učenica, bila uvijek svjesna Tvoje prisutnosti, nesebičnosti prema svojim bližnjima, i siromasima Ugande. Amen.

Sretan Uskrs!

Razmatranje pripremila: s. Vedrana Ljubić, misionarka u Ugandi