Euharistijsko slavlje u povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske u srijedu, 8. listopada, u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu predvodio je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško.

Sasko

Foto: www.zg-nadbiskupija.hr

Na misi su bili hrvatski branitelji, roditelji, udovice, djeca i članovi obitelji branitelja, ratni vojni invalidi, kao i predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Darinko Kosor sa suradnicima. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško je istaknuo, kako „spomen-čin koji slavimo kao vjernici na prvo mjesto ne stavlja naša sjećanja, naš spomen, nego molimo Boga da se spomene svoje ljubavi, očitovanja svoje blizine; da u nama prepozna zahvalnost i da nas prati svojom milošću. Naš je prvi čin i danas zahvalnost. Molimo Gospodina da nas se spomene, da se spomene naše domovine, da vidi u nama potrebu i čežnju za milosrđem”.

U homiliji biskup je posvijestio kako je ideja slobode ušla u ljudsku povijest ponajprije zahvaljujući kršćanstvu, a ona je i danas prepoznatljiv znak identiteta Zapada.

„I dok se danas glasno govori o ljudskim pravima, o pravima osobe kao naravnima i sveopćima, ne treba zaboraviti da su to djeca ideala slobode koji se često dovodi do negiranja slobode, jer ju se miješa sa sebičnošću”, rekao je, te vjernike uputio na Pavlov navještaj kojemu u središtu nije sloboda o kojoj smo naviknuli slušati u svakidašnjici nego je u središtu govor o ljubavi.

„Izvanjska sloboda jest dragocjenost, ali je ljubav puno dragocjenija, jer je ujedno zahtjevnija. Tu nam slobodu koja je izvor svake nesebičnosti može podariti samo Bog. Mi vjernici složit ćemo se da je ljubav objavljena u Kristu bit, središte kršćanskoga života, a molitva je njezino disanje. Ljubav bez molitve gubi dah i odumire. Baš zato, nakon što je govorio o zapovijedi ljubavi, Isus govori o molitvi”, istaknuo je biskup te upozorio kako se u svijetu gospodarstva i politike nerijetko čuje govoriti ili se primjećuje stav koji obescjenjuje vrijednost molitve; ističe njezinu neučinkovitost, nemogućnost promjena odnosa. „No, ako dublje promotrimo, otkrit ćemo da je upravo molitva mijenjala povijest i unosila novost u život pojedinaca i naroda. Mijenjala je, jer je bila i ostala pokazateljem da smo dopustili Bogu da mijenja naša srca”, rekao je biskup.

Osvrnuvši se na politički čin proglašenja neovisnosti Hrvatske 8. listopada 1991. i dan ranije raketiranje Banskih dvora, biskup je rekao: „Danas ponovno stojimo na mjestu, u dijelu Zagreba nad koji se prije dvadeset i tri godine nadvio oblak prašine, gdje su krovovi postali nogostupi, a krhotine tepih koji su istakali promicatelji ‘bratstva i jedinstva'”. Tumačeći da je neovisnost suprotnost ovisnosti, biskup Šaško rekao je da je očito da je nekomu bilo stalo da budemo ovisni, na različite načine, dok se istodobno glasno govorilo o slobodi.

„Oružje je podiglo oblak prašine nad srcem Zagreba… Bio je vidljiv, kao plod onih čija su imena i nakane ostale teže prepoznatljivima ili nevidljivima. Slegnula se prašina na ulicama, na namještaju, a nažalost i na tijelima ljudskih žrtava. Bila je to potvrda već poznatih djela istoga prašnjavoga srca, uma i savjesti, ali i najava da talozi prašine na dušama ljudi mogu biti puno deblji, do mjere zločina diljem domovine, do mjere za hrvatsku žrtvu – one u Vukovaru”, rekao je biskup.

„Nagađa se koji je bio cilj tadašnjih udara. Razrađene ciljeve i motive radi političkih slagalica naslućujemo, ali jedan zacijelo poznajemo, a to je unijeti strah i održati laž”, primijetio je biskup.

„Vidljiva se prašina slegla. No, je li taj oblak nestao? Onaj koji se podigao prije negoli neprijateljski zrakoplovi; oblak koji se podigao kao tama u ljudskim srcima, koji želi ovisnost, neslobodu, prijetnju upućenu Hrvatima? Zrnca prašine segnula su daleko, a neki i danas taj isti prah bacaju u oči hrvatskih ljudi, tim prahom skrivaju tragove svojih nakana, unose ga kao začin u donošenje odluka važnih za domovinu; koriste ga obilato u kulturalnome životu. Tim se prahom kupuje tuđa sloboda, uzvisuje oholost i podmićuje vjernost. Otrovom te prašine truje se sloga i zajedništvo, unosi razdor”, posvijestio je biskup Šaško te istaknuo kako „taj prah i zaklanjanje vedrine neba vidimo svaki put kada se narodu ne dopušta izražavanje njegove volje; kada se medijima upravlja iz središta političke moći; kada se vlast usuđuje provocirati vlastiti narod; kada se ne poštuje žrtva hrvatskih branitelja; kada se obnavlja ideologija koja je Hrvatskoj pripremala samo strah i desetljećima ga hranila neistinom… Osjećamo da taj oblak još uvijek živi u našoj domovini”.

„No, ako na taj prah padne rosa slobode koju su darovala čista srca hrvatskih domoljuba, brzo se vidi da prašina razaranja postaje najobičnije blato. Tu rosu slobode danas treba skupljati i početi s ispiranjem makar malih krhotina stakla koje su bile razbacane na ovome Trgu sv. Marka. U ispranim malim stakalcima brzo će se zrcaliti zvonik i krov ove crkve i nebo iznad nje. Ali, najprije počnimo od sebe: Krist nas je oslobodio za slobodu, očistio svojom ljubavlju. I danas smo došli ovamo skupiti tu rosu. Nastavimo ju skupljati, bez straha i tuge pred malenom količinom. Združimo ih u zajedništvu koje otkriva istinu da rose ima dovoljno za radosnu nadu oslobođenosti”, rekao je u homiliji biskup Šaško.

Na kraju mise nazočni su hrvatskom himnom odali počast Domovini.

IKA/Bitno.net