Manija ‘krivnje poistovjećivanja’ – strategija protuudara ‘prosvijećene’ Hrvatske

Foto: uimeobitelji.net

Foto: uimeobitelji.net

Ustavni sud RH je 22. svibnja (ovom tekstu prekjučer) presudio da je uvođenje Zdravstvenog odgoja u škole kao obaveznog predmeta izvedeno putem proceduralne pogreške (pravo roditelja na odgoj svoje djece nije poštivano time što su isključeni iz javne rasprave o istom). U isto vrijeme građanska inicijativa „U ime obitelji“ obznanila je prikupljanje dovoljno (ili je na najboljem putu) potpisa za raspisivanje referenduma o unošenju u Ustav definicije braka kao zajednice muškarca i žene. Ako ste u suprotnom svjetonazorskom timu – jučer ste imali loš dan. Jučer je jučer a danas je danas, jučer se tugovalo a danas se ide u protuofenzivu… i koja je strategija prvog dana?

Osvanula je satiričko-aktivistička facebook stranica „Hoću da to uđe u Ustav“ koja na inicijativu „U ime obitelji“ postavlja ovu misijsku izjavu: „Mrziš ljude rođene u drugom mjesecu? Ne voliš patuljke? Zašto bi to zadržao samo za sebe? Angažiraj se, pokreni akciju, ustani i reci: ”Hoću da to uđe u Ustav!” jer je tvoj stav bitan!„. Naravno, radi se o satiri ali strateški montiranoj da sugerira kako referendum za ustavno definiranje braka stoji u istom kontinuitetu kao iracionalni i apsurdni prohtjevi kojekakvih fantasta. Također, presuda Ustavnog suda o neprihvatljivosti bez-roditeljskog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole ima standardni prigovor koji se redovito i neumorno ventilira: „Ako roditelje pitamo o spolnom odgoju, onda ćemo ih pitati i o fizici, biologiji, povijesti, kemiji i matematici!“. Ponovo postavljanje u isti kontekst roditeljsku kompetenciju za odgoj sa kompetencijom za stručne predmete; zaključak je isti: ako roditelj ne zna matematiku – ne zna ni odgajati svoje dijete.

No što je zajedničko ovim post-traumatskim protuudarima „prosvijećene“ Hrvatske? Oni sa iskustvom u organiziranim debatama prepoznat će zahvat tzv. „reductio ad absurdum“ – uzimanje pozicije koja je u trenutnoj fazi prihvatljiva te logički razvoj njezinih konzekvenci koje se prepoznaju u apsurdu. Apsurdno konačište neke pozicije diskvalificira i njenu trenutnu i prividno prihvatljivu fazu. Sam zahvat je logički besprijekoran, pa što onda ne valja u spomenutima reakcijama? Razlika između: 1.) uspostave kontinuiteta između pozicije i apsurda te 2.) uspostave krivnje dotične pozicije putem poistovjećivanja sa apsurdima s kojima nije u istom kontinuitetu. Tako misijska izjava facebook stranice „Hoću da to uđe u Ustav“ u kojoj je referendum za ustavno definiranje braka prepoznat u kontinuitetu sa apsurdnom željom da se diskriminiraju osobe rođene u drugom mjesecu, kategorijalna greška i neuspjeli reductio ad absurdum. Demokracijski procesi su osjetljivi na volju svojih građana i aksiomatski pretpostavljaju da se 10% registriranog biračkog tijela neće mobilizirati oko apsurda. Ako netko misli da ipak hoće, u nije u zavadi sa „pomračenim“ biračima nego sa racionalnim utemeljenjem politički organizirane pravne države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ista kategorijalna zbrka vrijedi i za nekompetentnost roditelja o odlučivanju o zdravstveno/spolnom odgoju koja proizlazi iz nekompetentnosti odlučivanja o sadržaju kurikuluma fizike ili biologije. Postoji mistična točka koja je nevidljiva „prosvijećenoj“ Hrvatskoj koja ponavlja ovaj prigovor, naprosto je ne mogu vidjeti… Jeste li spremni? Hoćete li je vi vidjeti? Evo crne rupe dijaloga „prosvijećenih“ i „pomračenih“: Obrazovanje i odgoj, iako u međusobnoj povezanosti nisu ista stvar – nisu u istom kontinuitetu. Obrazovanje se tiče informacija i obvezujuće je za sve, odgoj se tiče vrednovanja tih informacija u referencijalnoj matrici određenog svjetonazora. Kompetencija roditelja da sudjeluju u formaciji školskog spolnog odgoja svoje djece proizlazi iz pretpostavke da su sposobni adekvatno vrednovati nove informacije i uključivati ih u svoje svjetonazore. Ako netko misli da većina roditelja nije u stanju adekvatno vrednovati nove informacije, onda nisu u sukobu sa „indoktriniranim Hrvatima“ već sa naravi ljudskog roda čiji opstanak ovisi upravo o ovoj roditeljskoj sposobnosti.

Postoji snaga u satiričkom povezivanju prihvatljivog i apsurdnog skačući preko zidova kategorija i umjetnom križanju kontinuiteta: duhovito je i zaštićeno od kontra-argumenta (samo budala se ide raspravljati sa satirom). No ova križanja dovode do kratkog spoja: dijalog se suspendira i argumenti se stavljaju na stranu. Što kratki spojevi donose? Ako dijalog i korektno argumentiranje gubi na cijeni, što onda preostaje?

Roko Kerovec, tajnik udruge Step

Objavljeno: 24. svibnja 2013.

Možda vam se svidi