Donosimo homilija kardinala Bozanićana na svetkovinu Svete Bogorodice Marije i na početku nove građanske godine

Kardinal Bozanic

Draga braćo i sestre!

1. Nošeni kršćanskom nadom danas započinjemo novu godinu. Ulazimo u novu godinu zazivajući Božji blagoslov te moleći po zagovoru Presvete Bogorodice Marije dar mira: za naše obitelji, za naš grad Zagreb, za našu domovinu Hrvatsku i za čitav svijet.

U prvom čitanju iz Knjige Brojeva slušali smo zaziv: »Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!« (6,26). Neka Gospodin podari mir svakome od vas i svima vašima. Svi želimo živjeti u miru. Ali istinski mir, onaj što su ga anđeli navijestili u Božićnoj noći, nije došao do svih, za neke je postao i uzrok nemira.

Božić je na primjer uznemirio Heroda i njegovu družinu, toliko ga je prestrašio da je naredio pokolj nevine dječice. Stari prorok Šimun je Isusovoj Majci rekao: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan« (Lk 2,34). Mir se ne postiže samo ljudskim nastojanjima. Mir je u prvom redu Božji dar koji treba izmoliti, a istodobno se, poslušni Božjim zapovijedima, za njega trebamo neumorno zalagati.

2. Isus, pa tako i Božić znak je i poziv na odluku. Čovjekovo protivljenje Bogu trajno je prisutno u ljudskoj povijesti. Sveti Otac to tumači ovako: »Mi svi znamo koliko je danas Krist znak osporavanja koji se u konačnici odnosi na samoga Boga. Boga se stalno promatra kao onoga koji ograničava našu slobodu, koga se mora ukloniti da bi čovjek mogao biti potpuno svoj. Bog se svojom istinom suprotstavlja mnogostrukoj čovjekovoj laži, njegovu sebeljublju i njegovoj oholosti.

Bog je ljubav. Međutim, ljubav se može i mrziti tamo gdje zahtjeva da se iziđe iz sebe kako bi se sebe nadišlo. Ona nije romantičan osjećaj ugode. Otkupljenje nije wellness, kupanje u samodostatnosti, nego oslobođenje od stanja zatvorenosti u vlastito ‘ja’.« (Djetinjstvo Isusovo, str. 98-99). Mogli bismo se nadovezati na te Papine riječi s razmišljanjem da Božić, proslava Božića, za nas kršćane nije i ne može biti wellness, zatvaranje i bijeg od života i odgovornosti.

3. U tajni Betlehemskog djeteta promatramo lice u kojem iščitavamo Božju ljubav i blizinu. Bog je upravo u liku djeteta postao čovjeku shvatljiv i dohvatljiv. U Isusu Kristu ljudska je narav uzdignuta na najveće dostojanstvo. Ljudsko tijelo i ljudska narav postali su istinski Božji šator. Božić je blagdan koji nas uvijek iznova potiče na razmišljanje o čovjekoljublju, o dostojanstvu ljudske osobe, o pravu na život. Pogled na Novorođeno dijete potiče svakog čovjeka na ljubav, susretljivost, dijalog, uzajamno pomaganje i poštovanje; potiče na poštivanje svakog čovjeka upravo zato jer je čovjek.

4. Prvi dan nove godine je i Svjetski dan mira. Uobičajenom porukom za Svjetski dan mira ove nas godine papa Benedikt XVI. poziva na razmišljanje o nositeljima mira u ljudskoj obitelji pod naslovom: »Blago mirotvorcima«. U četvrtoj točci svoje Poruke Sveti Otac tumači kako su mirotvorci oni koji ljube, brane i promiču život u njegovoj cjelini. »Put koji vodi do postizanja općeg dobra i mira je prije svega poštivanje prema ljudskom životu, promatranom u mnogostrukosti njegovih aspekata, počevši od njegova začeća, preko njegova rasta i razvoja pa sve do njegova prirodnog svršetka… Onaj koji želi mir ne može tolerirati nasrtaje i zločine protiv života«.

U tom smislu Sveti Otac nastavlja: »Oni koji ne cijene dovoljno vrijednost ljudskog života i, samim tim, zalažu se primjerice za liberalizaciju pobačaja, možda ne shvaćaju da na taj način predlažu postizanje lažnog mira. Bijeg od odgovornostî, koji obezvrjeđuje osobu, a još više ubojstvo jednog nevinog bića koje se ne može braniti, neće moći nikada donijeti sreću i mir. Doista, kako netko može tvrditi da se zauzima za mir, cjeloviti razvoj narodâ i samo očuvanje okoliša, a ne brani pravo na život najslabijih, počevši od nerođene djece?…«

Postavljajući pitanje Benedikt XVI. istodobno upozorava: »Jednako tako nije ispravno uvoditi kriomice u zakonodavstvo lažna prava na slobode koja, budući da se temelje na ograničenom i relativističkom shvaćanju ljudskog bića i vještom korištenju dvoznačnih izraza usmjerenih promicanju tobožnjeg prava na pobačaj i eutanaziju, ugrožavaju temeljno pravo na život«.

5. Papa se zalaže za očuvanje braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene upravo zbog pokušaja da se s njom pravno izjednači ostale vrste zajednicâ koje se od nje stubokom razlikuju i koje joj, zapravo, štete i pridonose njezinoj destabilizaciji, potamnjujući njezinu posebnu narav i njezinu nezamjenjivu društvenu ulogu.

Sva ta načela nisu istine vjere, kaže Sveti Otac. »Ona su upisana u samu čovjekovu narav, spoznatljiva su razumom te su dakle zajednička svim ljudima. Nastojanja Crkve oko njihova promicanja nema dakle konfesionalni karakter, već su upravljena svim osobama, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti«.

Zato je drugi važan način kojim se pomaže izgrađivanju mira taj da pravni sustavi i pravosuđa priznaju pravo na korištenje prava na prigovor savjesti kada su posrijedi zakoni i vladine mjere koje predstavljaju napad na ljudsko dostojanstvo, kao što su pobačaj i eutanazija.

6. Među temeljna ljudska prava, također u pogledu miroljubivog suživota narodâ i mira u svijetu, Benedikt XVI. ubraja pravo pojedinaca i zajednica na vjersku slobodu. U ovom povijesnom trenutku, sve je važnije to pravo promicati u njegovim raznim inačicama, kao sloboda za: primjerice, svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svog učenja; uključivanje u aktivnosti na odgojnom, dobrotvornom i karitativnom polju koje omogućuje provoditi u djelo vlastite religijske zapovijedi. Nažalost, i u zemljama drevne kršćanske tradicije bilježi se sve veći broj slučajeva vjerske nesnošljivosti, osobito prema kršćanstvu i onima koji jednostavno nose prepoznatljive znakove vlastite vjerske pripadnosti, naglašava Papa.

Među pravima i dužnostima koja su danas veoma ugrožena Benedikt XVI. ukazuje na pravo na rad. »Razlog tome krije se u činjenici da su rad i ispravno priznavanje pravnog položaja radnika sve više obescijenjeni, jer se smatra da ekonomski razvoj ovisi prije svega o potpunoj slobodi tržištâ. Rad se tako promatra kao varijabla koja ovisi o ekonomskim i financijskim mehanizmima. U vezi s tim ponovno tvrdim da ljudsko dostojanstvo, kao i ekonomski, društveni i politički razlozi traže da se i nadalje daje prioritet cilju da se svima omogući pristup stalnom zaposlenju. Preduvjet za ostvarenje tog ambicioznog cilja je novo shvaćanje rada, utemeljeno na etičkim načelima i duhovnim vrijednostima, koji će učvrstiti poimanje rada kao temeljnog dobra za osobu, obitelj i društvo« (Br. 4), kaže Papa.

7. Sveti Otac i u ovogodišnjoj poruci doziva svima u svijest kako nitko ne smije nijekati ili podcjenjivati nezamjenjivu ulogu obitelji, te temeljne stanice društva s demografskog, etičkog, pedagoškog, ekonomskog i političkog gledišta. »Ona ima prirodni poziv promicati život: ona prati osobe u njihovu rastu i sazrijevanju i potiče uzajamno obogaćivanje kroz brigu i dijeljenje. Obitelj, na osobit način, služi kao rasadnik za osobno sazrijevanje u skladu s mjerilima Božje ljubavi. Obitelj je jedan od nezaobilaznih socijalnih subjekata u ostvarivanju kulture mira. Nužno je sačuvati pravâ roditelja i njihovu primarnu ulogu u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i vjerskom polju. Obitelj je mjesto gdje se rađaju i rastu mirotvorci, budući promicatelji kulture života i ljubavi« (Br. 6), kaže Papa.

Stoga kada je u pitanju i zdravstveni odgoj u našim školama, bez obzira na duboke promjene koje pogađaju suvremenu obitelj, ona, posebno s pedagoškoga aspekta, ostaje primarni čimbenik u odgoju. Odgojna uloga roditelja je trajna, ali je različitog intenziteta s obzirom na dob djeteta. Obitelj je temeljna škola života i ponajprije o njoj ovisi tjelesni, emocionalni, socijalni, intelektualni, moralni i religiozni odgoj. U obitelji dijete stječe prva znanja, prva životna iskustva, usvaja sustav vrijednosti, norme ponašanja i model identifikacije.

8. Danas moderna društva sve više postaju osjetljiva na nezamjenjivu ulogu obitelji u složenim zadaćama odgoja i kvalitetnoga razvoja. To je izazov s kojim se moraju suočiti i vlade glede usklađivanja odgojne, kulturalne i obiteljske politike. Da bi obitelj uistinu mogla odgovoriti svojoj naravnoj odgojiteljskoj zadaći, potrebno je uspostavljanje suradničkog odnosa obitelji i škole.

Suradnja između obitelji i drugih odgojnih čimbenika, posebno sa školom, uključuje pravo roditelja na izražavanje vlastitih mišljenja, koristeći se pri tom različitim vrstama pritiska na ustanovu, kako bi ona modificirala svoje postupke, programe i metode koji su roditeljima neprihvatljivi. Škola mora poći od toga da dijete iz obitelji dolazi s određenim vrijednosnim usmjerenjima, a ona u tome smjeru dalje razvija i pokazuje nove putove, otvara djetetu nove mogućnosti za identifikaciju.

Roditeljska volja je nešto kao ‘antropološka datost’; dakle ona nije samo pravni pojam. Škola ne bi smjela raditi protiv te volje, a da pritom ne izlaže dijete nepotrebnom opterećenju i da mu ne nanese štetu. Konsenzus roditelja je posebno važan u onim osjetljivijim dimenzijama odgoja, kao što je moralni odgoj, osobito spolni odgoj. Važno je, dakle, njegovati i razvijati suradnju između obitelji i škole kako ne bi došlo do sukoba ili mimoilaženja odgojnog prava obitelji i odgojne zadaće škole.

O pitanju zdravstvenog odgoja u našim javnim školama potrebno je odgovorno dijalogizirati i tražiti zadovoljavajuća rješenja jer se radi o važnim pitanjima života i odgoja mladih naraštaja. Crkva načelno nije protiv zdravstvenog odgoja, ona samo podržava vjernike, u prvom redu roditelje i nastavnike, koji imaju ozbiljnih primjedbi na predloženi program zdravstvenog odgoja te smatra da se o tome treba odgovorno i stručno razgovarati. Kao Crkva smatramo da je jedini demokratski put razgovor, da je potrebno uvažiti stavove i traženja roditelja jer oni imaju na to ustavno pravo koje im jamče i povelje međunarodnog prava kojih je potpisnica i naša država. Na ispitu je danas demokratičnost hrvatskoga društva. Na ispitu je konačno i mir u našoj Domovini.

9. Dragi vjernici, sveti papa Lav Veliki, govoreći o Isusovom rođenju, pita se: »A među blagom Gospodnje darežljivosti što bismo drugo dostojno za počast današnje svetkovine mogli naći nego mir što ga o Gospodinovu rođenju po prvi put oglasi anđeoska pjesma?« Rođendan Gospodinov, rođendan je mira. Tako veli Apostol: »On je mir naš – po njemu imamo pristup Ocu i jedinome Duhu«.

Draga braćo i sestre, vama, svim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije i vjernicima diljem Hrvatske, te svim ljudima dobre volje čestitam novu godinu, želeći da vrijeme koje nam je darovano u novoj 2013. godini bude blagoslovljeno. Amen.