285. ZAVJETNO HODOČAŠĆE VJERNIKÂ GRADA ZAGREBA

Kardinal Bozanić: Da nema Božje ljubavi i milosrđa, ostali bismo u svojoj bijedi, tužni i izgubljeni

Ovo je hodočašće obilježeno molitvom za početak sinodskih zasjedanja Druge sinode Zagrebačke Crkve, rekao je zagrebački nadbiskup u propovijedi

Foto: Bernard Čović/GK

Foto: Bernard Čović/GK

U hrvatskom marijanskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u prigodi 285. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije euharistijsko slavlje na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u nedjelju, 11. rujna predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, te svećenici koju su dopratili hodočasnike.

Nakon procesije u kojoj je donesen kip Majke Božje Bistričke, pozdravnu riječ hodočasnicima izrekao je biskup Mijo Gorski koji je istaknuo kako su vjernici došli s mnogim nakanama, što pokazuje „kolike su potrebe i koliko nam treba Marijina pomoć”.

Na ovo smo hodočašće došli iz pobožnosti, iz poštovanja prema Bogu i Majci Božjoj, ali i iz poštovanja prema naraštajima naših starih, zagrebačkih vjernika koji su nas svojom vjernošću obvezali na zavjet dan Bogu po ljubavi prema Majci Božjoj Bistričkoj. Zahvalni smo im za taj dar. Ne osjećamo ga kao obvezu, nego kao radost da se možemo naći u zajedništvu koje govori o vjernosti i o vrijednostima koje nadilaze jedan zemaljski naraštaj, rekao je na početku homilije kardinal Bozanić, te naglasio posebnost ovogodišnjeg hodočašća u ozračju slavlja Svete godine milosrđa koja nas potiče da se pomirimo s Bogom i s bližnjima.

Došli smo k Mariji, noseći svoje molitve u molitvenome zazivu Crkve, koji stoljećima odjekuje iz srca kršćana: Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa. Mi, hrvatski vjernici, iz duše pjevamo Mariji kao Kraljici Hrvata, povezujući taj naslov s istinom koja je također našla mjesta u stihovima: Milostiva vsakom ti si. Marija je Kraljica ovjenčana krunom ljubavi i milosrđa, nebeska Kraljica koja svojim pogledom bdije nad našim životom i poziva nas da s njome gledamo Krista koji je došao da bi nas vratio u dom Božje radosti, rekao je, te se osvrnuo na misna čitanja koja naviještaju Božju riječ milosrđa, a u kojima se može vidjeti sažetak onih nastojanja kojima je protkana cijela ova Jubilejska godina.

Posebno se pak usredočujući na Evanđelje, kardinal je rekao kako nam prispodobe govore o o povratku, o pronalaženju izgubljenoga, o radosti. „Da nema Božje ljubavi i milosrđa, ostali bismo u svojoj bijedi, tužni i izgubljeni. Samo Božje milosrđe spašava čovjeka. Svaka od triju prispodoba ima svoj nutarnji razvoj, ali svima je zajednička čežnja da se nađe izgubljeno, čežnja za povratkom i radošću zajedništva s Bogom. Ipak, posebnu pozornost na ovome hodočašću za naš duhovni život zavrjeđuje prispodoba o milosrdnom Ocu. U njoj Isus pripovijeda o sinu koji je poželio otići od očeve kuće i udaljiti se od svoga oca i brata, od svoje obitelji i doma. Kada se vraća, svjestan je da sam ne može izbrisati udaljenost koju je sâm stvorio svojim postupcima te da ne može ništa zahtijevati, pa zato kaže ocu da ga primi kao jednoga od svojih najamnika”.

Kardinal je upozorio na bolnu spoznaju da se u obitelji događa promjena odnosa od zajedništva i radosti do najamništva i osjećaja opterećenosti. „Znamo da je to slučaj u mnogim našim obiteljima. Nekoliko nepromišljenih riječi, nekoliko nerazboritih postupaka, pristanak na zlo i grijeh koji otvara bolne rane, odvode u udaljavanje, nepoštivanje i nemogućnost življenja. No, brzo shvatimo da sami ne možemo. Potreban nam je netko tko nas istinski voli; komu nije svejedno što nam nije dobro, tko čeka naš slobodni korak prema dobru”.

U nastavku homilije kardinal Bozanić je istaknuo, kako je ovo hodočašće obilježeno molitvom za početak sinodskih zasjedanja Druge sinode Zagrebačke Crkve.
To je put, to je hodočašće kojim idemo već niz godina, na to smo se pripremali na razne načine. Zahvalni smo za plodove toga hoda pripreme, izražene u susretima, molitvama i rastu koji se događa djelovanjem Duha Svetoga. A sad nas Sveta godina milosrđa uvodi u sama zasjedanja Sinode. Stoga je hodačasnicima na srce stavio molitvu na tu veliku nakanu naše Crkve. Istaknuo je, kako će prvo zasjedanje Sinode započeti svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca ove godine. U mjesecu listopadu prema crkvenim propisima članovi Sinode, među kojima su svećenici, redovnici, redovnice, vjernici laici i mladi bit će izbori za članove Sinode na čitavom području nadbiskupije. Na prvom zasjedanju pred članovima Sinode, pred delegatima iz svih područja pastorala nadbiskupije najprije će se naći tema navještaja Božje riječi, evangelizacije, kateheze i vjeronauka. Sljedeće će godine uslijediti daljnja zasjedanja s ostalim temama koje će obuhvatiti cjelovitu stvarnost Zagrebačke nadbiskupije, a u 2018. godini je planiran zaključiti rad Sinode i objaviti njezine zaključke i odluke.

Sinodu želimo živjeti kao novi zamah Duha, kao obnavljanje i jačanje crkvenosti i blizine svih nas vjernika u Zagrebačkoj Crkvi. A Crkva je naš dom, naša obitelj, mjesto slavlja u kojemu ima prostora za sućut, naše grijehe i primanje oproštenja, za radost povratka i nove početke u zajedništvu. Jednako tako dobro znamo da se to ne može dogoditi bez Božjega milosrđa i bez naše osjetljivosti, našeg sebedarja i ljubavi prema Crkvi i bližnjima, rekao je kardinal, te podsjetio kako se „Sinodu može živjeti na različite načine, ali je ne želimo živjeti samo u statistikama, brojkama, u administrativnim aktima, u propisima koji ne odražavaju životnost. Crkva je Kristovo tijelo koje se po nama očituje ljudima koji ne vjeruju, koji ne osjećaju potrebu za Bogom, očituje se društvu u kojemu živimo kao kršćani, svijetu koji nam postavlja mnoga pitanja. Crkva je dom u kojemu smo međusobno braća i sestre; u kojemu živimo blizinu s drugima, sa svim svojim ljudskim manama i nedostojnostima. Sinoda je put koji traži one koji su se razočarali i udaljili; susret s onima koji nas žele upoznati; utjeha i pomoć onima koji su posrnuli. Poznajemo ljude koji su otišli daleko od Crkve, jer misle da će sreću naći dalje od svoga doma. Poznajemo ljude koji ne žele ući s nama na slavlje, jer su povrijeđeni, jer imaju svoju sliku o tome kakva bi Crkva trebala biti; poznajemo sebe sa svojim očekivanjima, sa svojim ograničenjima. Znamo da sami ne možemo; znamo da je Sinoda u konačnici Božje djelo, a ne djelo ljudske mudrosti i projekata.” Stoga je nadbiskup pozvao sve da u svojim župama žive u molitvi, raspravama, budu u osluškivanju tijeka Sinode. „Ona ima svoj važan dio u sinodskoj dvorani, u kojoj ćete biti prisutni po svojim delegatima, ali ona ostaje događajem cijele naše Crkve, događajem nas vjernika. Zato je važno da sa svojim župnicima, župnim vikarima i voditeljima, u svojim zajednicama sudjelujete u toj dinamici koju do kraja ne možemo predvidjeti, a plodove čega radosno očekujemo. To je darovana prilika koja se ne može svesti samo na priopćenja o zasjedanjima, niti na određeni broj dana vezanih uz jednu temu. Neka ova godina bude duhovna obnova našeg crkvenog zajedništva. Ono je moguće samo u ljubavi koja ima uporište u Bogu”.

U homiliji se kardinal spomenuo i važnosti ovoga dana za našu Hrvatsku domovinu, za dom našega naroda. „Kao vjernici odgovorni smo za svoju Domovinu. Zato smo danas svi pozvani svojim glasom dati doprinos na izborima za Hrvatski sabor. I to ne činimo samo zato da bismo ispunili dužnost, nego zato što volimo Domovinu, što nam je do nje stalo. Istodobno sve vas, dragi vjernici, pozivam da danas posebno molite za svoju domovinu Hrvatsku, za njezinu sadašnjost i budućnost. Neka nam se dobri Bog smiluje!”

Homiliju je kardinal Bozanić zaključio riječima „sve više dolazi do izražaja da su bile proročke riječi svetog pape Ivana Pavla II. izrečene ovdje, u Bistričkom svetištu kojima nam je blaženog Alojzija Stepinca dao za kompas da bismo se znali orijentirati. Blaženi je Alojzije nosio križ hrvatske nacije, sudili su ga i osudili. On danas izriče sud. Veliki je strah kod nekih u našem društvu od istine o hrvatskoj nedavnoj prošlosti. A Isus veli: Istina će nas osloboditi.

Bez objektivne spoznaje i iznošenja onoga što se dogodilo nema ni mirne budućnosti. Blaženi je Alojzije ključ za razumijevanje naše i crkvene i nacionalne povijesti. Njega se boje oni koji žele manipulirati povijesnim činjenicama i iskrivljavati ih. Stoga nam je potrebno bolje upoznavanje i razumijevanje života i djela našega Blaženika”.

Prije blagoslova, kardinal Bozanić je još jednom hodočasnike potaknuo na zajedništvo u Crkvi, „u konkretnoj Crkvi koja živi po našim župama. Potičem i molim za ono zajedništvo koje je nama tako naravno, zajedništvo naš vjernika, zajedništvo vjernika sa svojim svećenicima. Pred vama odajem priznanje našim svećenicima, vašim župnicima i župnim vikarima koji zauzeto rade po našim župama. Zajedništvo vas i njih je ono zajedništvo koje daje snagu, koje želi Isus Krist, koje on hrani po svome duhu. To neka bude zalog i ovog našeg današnjeg slavlja. Zahvalni Bogu vraćamo se svojim domovima i nosimo blagoslov za sve svoje, a posebno djecu i mlade”.

IKA

Objavljeno: 11. rujna 2016.

Možda vam se svidi