NA DANAŠNJI DAN PRIJE 75 GODINA

Kako je neizgovorena propovijed spasila punu crkvu u Dubrovniku

“Dođe vrijeme, nakon pjevanja evanđelja, da izreknem propovijed. Gledam puk, gledam suncem obasjanu crkvu i pomislim: neću propovijedati! Neka se narod naužije jesenskog sunca šećući obalom. Završila misa i puk se razmilio obalom, ulicama. Nije prošlo ni 15 minuta od svršetka mise, a najednom kao da gromovi grme, trese se zemlja uokolo crkve i samostana. Što je?”

Foto: Dubrovačka biskupija

Na današnji dan prije 75 godina Saveznici su bombardirali Dubrovnik. Čak 44 tona bombi prosula su 24 bombardera tipa B-25 Mitchell, ponajviše po Gružu i Lapadu. Službeni izvori NDH javili su da je u zračnom napadu Saveznika poginulo pedesetero ljudi uz veliki broj ranjenih. U bombardiranju je stradala i crkva Svetog Križa koja se nalazi u sklopu dominikanskog samostana u Gružu. Danas je to i župna crkva istoimene župe koja je u ovoj godini proslavila 50. obljetnicu utemeljenja. U samostanskoj kronici o tom 28. studenom 1943. godine nalazi se zanimljiv zapis:

“Misa u crkvi Sv. Križa u Gružu. U 10 sati sv. misu na Gospinu oltaru slavim upravo ja kao starješina samostana. Jesenski sunčani dan. Upravo te mami u prirodu, na obalu. Crkva ispunjena. Kor pun pjevača i drugih vjernika. Dođe vrijeme, nakon pjevanja evanđelja, da izreknem propovijed. Gledam puk, gledam suncem obasjanu crkvu i pomislim: neću propovijedati! Neka se narod naužije jesenskog sunca šećući obalom. Završila misa i puk se razmilio obalom, ulicama. Nije prošlo ni 15 minuta od svršetka mise, a najednom kao da gomovi grme, trese se zemlja uokolo crkve i samostana. Što je?

Engleski ratni zrakoplovi lete iznad Gruža. Bombardiraju i uokolo samostana, a cilj je susjedni hotel Petka gdje boravi njemačka vojska. Ali bombe padaju ne samo na hotel. Jedna u samostanski klaustar, a druga iznad crkvenog kora. Zamislite, kako bi kor pun ljudi stradao da nije izostala propovijed! Srećom, nitko nije stradao iako smo u tom času bili u sakristiji i na prvom katu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što sada? Trebat će se seliti. Jedini sam bio ostao u razrušenom samostanu, ali sam ipak prešao stanovati u samostan u Gradu. U samostanu Sv. Križa u Gružu sakristija je postala crkvom za vjernike dok se ne sagradi nova crkva.”

(U samostanskoj kronici stoji zapisano: Slučaj ili Božje nadahnuće?/ Izvadak iz memoara u knjizi: fr. Rando Paršić OP “Zabranjeno sjećanje”, Korčula 2011., str. 23.-24.)

Ured za medije Dubrovačke biskupije | Bitno.net


Objavljeno: 28. studenoga 2018.

Možda vam se svidi