U spomen na nedavno preminulu gospođu Jelenu Brajšu Glas Koncila na svojoj je web stranici objavio dijelove iz posljednjeg većeg razgovora s nekadašnjom ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koja je tu službu obnašala od 1966. do 2005. godine.

Posebno zanimljiv dio bio je prisjećanje gospođe Brajše na to kako je uspjela “ugurati” djecu u potrebi u Nadbiskupski dvor: “Išla sam kardinalu Kuhariću da mi pomogne naći prostor u kojemu bismo skrbili za djecu. On mi je rekao da mi može dati samo svoju sobu. No rekla sam mu da nisam došla po njegovu sobu – jer na kraju Nadbiskupskoga dvora postojale su sobe na kojoj prozori gotovo nikada nisu bili otvarani – znači da ondje nitko ne živi.

Tako sam mu stavila ‘bubu u uho’. Odmah je zvao ekonoma Pukljaka koji mi je rekao: ‘Da si bedasta znao sam, ali tako bedasta da hoćeš na Nadbiskupski duhovni stol dovesti djecu – to još nisam znao.’ To sam ‘progutala’ jer vjera bez djela ne postoji! Tako smo dobili jednu sobu pa drugu i treću – tako da je uskoro cijeli prvi kat bio naš. Djeca su ondje bila sve do ‘90. godine kad smo se mogli preseliti na Savicu u kojoj danas imamo kuću u kojima žive mala i tek rođena djeca”, prisjetila se 2004. godine gospođa Brajša.

Govoreći o odnosu kardinala Kuharića prema djeci dugogodišnja čelnica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije kazala je da je bio “zadivljujući”.

“Odnos Kardinala Kuharića s djecom bio je zadivljujući. Svakodnevno ih je obilazio, a kad bi mu u posjet dolazile delegacije sa svih strana, uvijek bi ih dovodio da vide djecu. Od ulaza u dvorište iza katedrale svi su odmah morali shvatiti da tu žive djeca – jer pelene su se sušile po cijelom dvorištu”, kazala je gospođa Brajša.

Za njezin dugogodišnji uspješan rad u Caritasu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 2008. godine uručio je Jeleni Brajši medalju s likom Majke Božje od Kamenitih vrata.

Ostatak razgovora objavljenog u Glasu Koncila možete pročitati ovdje.